Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika pravne osobe Brista d.o.o., II okrivljenice odgovorne osobe DS i III okrivljenika CS, zbog prekršaja iz članka 38.a. stavak 1. alineja 2. i stavak 2. i 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine" broj: 75/13., 36., 15., 46/17., 152/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije cestovnog prijevoza, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp - 10635/2024 od 29. listopada 2024, na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Djelomičnim prihvaćenjem žalbe tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza, ukida se pobijana presuda u odnosu na III okrivljenika CS i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
p r e s u d i o j e
U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza i u odnosu na I okrivljenika pravnu osobu Brista d.o.o. i II okrivljenicu odgovornu osobu DS, potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljenik pravna osoba Brista d.o.o., II okrivljenik odgovorna osoba DS i III okrivljenika CS su na temelju članka 161. točka 6. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 38.a. stavak 1. alineja 2. i stavak 2. i 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, činjenično opisanan u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljenicima stavlja na teret, a na način kako ga je opisao tužitelj, po propisu nisu prekršaj.
2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u vezi oslobađajuće presude.
4. Žalba je djelomično osnovana u odnosu na III okrivljenika, a neosnovana u odnosu na I okrivljenika pravnu osobu i II okrivljenicu odgovornu osobu.
5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ovaj sud je našao da nije bilo osnove za oslobođenje III okrivljenika, iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.
5.1. Naime, predmetnim optužnim prijedlogom okrivljenicima se stavlja na teret da je III. okrivljeni, vozač CS, tijekom razdoblja od 09. veljače do 09. ožujka 2023. godine upravljao teretnim vozilom marke ZG4331 GK bez umetnute kartice vozača u digitalni tahograf u više navrata, pri čemu je u zabilježenim razdobljima vozio ukupno približno 7.980 km bez umetnute kartice, a samo dio puta (oko 9.811 km) s umetnutom karticom, čime su, krivotvoreni, prikriveni ili zatajeni podaci pohranjeni u tahografu ili kartici vozača ili podaci ispisani s tahografa, odnosno čime je omogućeno rukovanje tahografom i/ili karticom vozača na način koji je doveo do krivotvorenja ili tajenja podataka i/ili ispisanih informacija
5.2. Odredbom čl. 38.a st. 4. u vezi st. 1. al. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu propisano je kažnjavanje vozača ako rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, ili se u vozilu nalazi uređaj koji bi se mogao koristiti u navedene svrhe (članak 32. stavak 3. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 12. stavak 8. AETR-a).
5.3. Prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da optužni prijedlog ne sadrži konkretizirane radnje okrivljenika CS. Činjenični opis konkretno navodi višestruko upravljanje vozilom bez umetnute kartice u jasno definiranim vremenskim razdobljima, što dovodi do ne evidentiranja podataka o vožnji i odmoru. Upravljanje vozilom u takvim okolnostima rezultira nevođenjem evidencije i time predstavlja pravnu supstancu radnje prikrivanja ili zatajenja podataka iz tahografa, što obuhvaća sadržaj prekršaja iz čl. 38.a Zakona, a primjenjivo je na vozača u skladu s čl. 38.a stavak 4.
5.4. Nadalje, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da bi u činjeničnom opisu morali biti izričito navedene odredbe Uredbe (EU) br. 165/2014 ili AETR-a. U konkretnom slučaju činjenični opis sadrži obilježja svih bitnih elemenata prekršaja (višestruke vožnje bez umetnute kartice i posljedične ne evidentirane aktivnosti), te se jasno može pravno povezati s odredbama Zakona o radnom vremenu i Uredbe (EU) br. 165/2014 i kako takav opis zadovoljava materijalni zahtjev činjeničnog opisa prekršaja.
5.5. Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u činjeničnom opisu prekršaja, na način kako je to optužnim prijedlogom III okrivljeniku stavljeno na teret, sadržane su sve odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bića prekršaja iz čl. 38.a stavak 4. u vezi stavka 1. alineja 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu. Činjenični opis obuhvaća podatke o vremenu, mjestu i načinu počinjenja prekršaja (upravljanje bez umetnute kartice tahografa, posljedično ne evidentiranje podataka), te se takvim opisom omogućava pravna kvalifikacija djela sukladno članku 160. stavku 2. Prekršajnog zakona, jer iz njega izravno proistječe zakonsko obilježje prekršaja.
5.6. Stoga je trebalo u tom dijelu djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu ukinuti u odnosu na III okrivljenika CS i predmet vratiti prvostupanjskom sudu koji će u tom dijelu, nakon provedenog postupka, donijeti na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
6. Odlučujući dalje u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud nalazi da je pravilno i zakonito postupio prvostupanjski sud kada je I okrivljenika pravnu osobu Brista d.o.o. i II okrivljenicu odgovornu osobu DS oslobodio optužbe, zbog prekršaja iz članka 38.a. stavak 1. alineja 2. i stavak 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, opisanog u izreci, te je je za svoju odluku dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.
6.1. Naime, prvostupanjski je sud ispitujući optužni prijedlog, ispravno zaključio da optužni prijedlog ne sadrži opis radnji ili propusta I i II okrivljenika koje bi jasno činile biće prekršaja iz članka 38.a. stavak 1. alineja 2. i stavak 2. i 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu. Posebno, u optužnom prijedlogu nisu navedeni elementi „narediti, dopustiti ili omogućiti“ koji bi ukazivali da su I i II okrivljeni svojom voljom ili propustom dopustili ili omogućili vozaču prikrivanje, tajenje ili uništavanje podataka zabilježenih na tahografskom listiću, podataka pohranjenih u tahografu ili kartici vozača, ili podataka ispisanih s tahografa, niti da se u vozilu nalazio uređaj koji bi se mogao koristiti u navedene svrhe.
6.2. Budući da zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podrazumijeva podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U nedostatku bilo kojeg konstitutivnog elementa bića prekršaja, opisano djelo nije prekršaj, što je pravilno utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud. Naime, prema članku 160. stavku 2. Prekršajnog zakona, optužni prijedlog mora sadržavati činjenični opis radnje prekršaja iz kojeg proistječe zakonsko obilježje prekršaja.
6.3. Neosnovan je žaliteljev prigovor da je sud trebao, u skladu s člankom 161. stavkom 4. Prekršajnog zakona, pozvati tužitelja da dopuni ili ispravi optužni prijedlog u roku od osam dana. Odredbom članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona, propisano je postupanje suda u slučaju nedostajućih ili pogrešnih podataka iz članka 160. stavka 2. istog Zakona. Međutim, člankom 161. stavkom 6. Prekršajnog zakona propisano je da, ako sud, ispitujući optužni prijedlog, utvrdi da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, sud odmah donosi oslobađajuću presudu, čime se isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja.
6.4. Stoga, po ocjeni ovog suda navodi žalbe, ne dovode u sumnju ispravnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda, te je pravilno prvostupanjski sud I okrivljenika pravnu osobu Brista d.o.o. i II okrivljenicu odgovornu osobu DS oslobodio od optužbe za terećeni prekršaj, sukladno odredbi čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona.
7. Iz navedenih razloga, na temelju članak 206. stavak 1. i 3. (izreka rješenja) i članka 205. (izreka presude) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 28. siječnja 2026.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
