Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1339/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja KOMUNALAC FAŽANA d.o.o., Fažana, Istarske divizije 8, OIB: 35173387563, zastupanog po punomoćniku Shainu Lou Pachecu Vinkoviću, odvjetniku iz Pule, protiv ovršenice ĐI iz [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Povrv-7589/2017-2 od 14. prosinca 2017., dana 28. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Povrv-7589/2017-2 od 14. prosinca 2017.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem ukinuto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno po javnom bilježniku Ivanu Kukučki iz Pule-Pola, posl. br. Ovrv- 33039/15 od dana 30. listopada 2015. te je odbačen prijedlog za ovrhu.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj pobijajući isto u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14; dalje: OZ), predlažući isto ukinuti te vratiti predmet prvostupanjskom sudu, uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

5. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenim po javnom bilježniku Ivanu Kukučki, iz Pule-Pola, posl. br. Ovrv-33039/15 od dana 30. listopada 2015. određena ovrha protiv ovršenika, a radi naplate ovrhovoditeljeve novčane tražbine, protiv kojeg je rješenja ovršenik pravovremeno podnio prigovor kojim isto pobija u cijelosti. Presudom Suda Europske unije od 9. ožujka 2017. u predmetu C-551/15 odlučeno je da Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba) treba tumačiti na način da javni bilježnici u Republici Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave, nisu obuhvaćeni pojmom „sud“ u smislu Uredbe, stoga prvostupanjski sud smatra da se u ovoj ovršnoj stvari za utvrđivanje nadležnosti javnih bilježnika u RH ne primjenjuju se odredbe Uredbe, već domaće pravo. Prema čl. 16. st. 1. ZPP-a, sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost, pa tako i, temeljem čl. 21. st. 2. OZ-a, povodom prigovora ovršenika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog po javnom bilježniku, je li javni bilježnik u RH bio nadležan donijeti spomenuto rješenje. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je prema čl. 279. st. 1. OZ-a za određivanje ovrhe mjesno nadležan javni bilježnik čije je sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika. Budući da prebivalište ovršenice nije ni u jednoj od jedinica područne (regionalne) samouprave u RH, već u inozemstvu, javni bilježnik u RH uopće nije bio nadležan donijeti pobijano rješenje. Slijedom iznijetog, temeljem čl. 21. st. 2. OZ-a u vezi s čl. 16. st. 3. ZPP-a, prvostupanjski je sud ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu.

6. Takvo shvaćanje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

7. U trenutku podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu 2015. u Republici Hrvatskoj, kao državi članici Europske unije, neposredno se primjenjivala Uredba (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) broj 1215/2012), čijim čl. 7. Uredbe (EU) br. 1215/2012 je propisano da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s ugovorom pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze. Za potrebe ove odredbe te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je u slučaju pružanja usluga mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene, a u skladu s ugovorom. Navedena odredba Uredbe stoga istovremeno uređuje pitanje međunarodne nadležnosti i mjesne nadležnosti, neovisno o nacionalnim propisima. Međutim, nadležnost javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj u ovom predmetu nije bilo moguće ustanoviti na temelju Uredbe (EU) br. 1215/2012 zbog činjenice da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave, prema presudi Suda Europske unije u Luxemburgu broj C-551/15 nisu obuhvaćeni pojmom sud u smislu te Uredbe, stoga je valjalo primijeniti odredbe domaćeg prava.

8. Prema odredbi čl. 278. OZ-a, javni bilježnici odlučuju o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u skladu s odredbama OZ-a. Prema odredbi čl. 279. stavka 1. OZ-a za određivanje ovrhe mjesno nadležan javni bilježnik čije je sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave i prebivališta ili sjedišta ovršenika, dok će prema stavku 3. sud prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odbaciti ako bude podnesen sudu umjesto javnom bilježniku, a na isti će način postupiti ako je prijedlog podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku. Prema odredbi čl. 38. mjesna nadležnost uređena OZ-om je isključiva.

9. Odredbom čl. 16. st. 3. ZPP-a propisano je da će se sud, kad u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasiti nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi i pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.

10. S obzirom na navedeno, kako ovršenica prema stanju spisa nema ni prebivalište ni sjedište na području Republike Hrvatske, to je prvostupanjski sud valjano ukinuo rješenje o ovrsi koje je javni bilježnik donio temeljem nedopuštenog prijedloga za ovrhu, te odbacio prijedlog za ovrhu.

11. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja zauzetog na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2018., posl.br. Su IV-148/2018., prema kojem pitanje nadležnosti može biti predmet sudskog preispitivanja nakon što javni bilježnik donese rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a javni bilježnik nije nadležan za donošenje rješenja o ovrsi ako ovršenici nemaju prebivalište na području [adresa], pa su neosnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima isti u bitnom ističe da je sud morao donijeti rješenje kojim rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavlja izvan snage i ukida provedene radnje te određuje da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredaba čl. 57. i 58. OZ-a, odnosno da je navedeno „izričito propisano zakonom kao jedina mogućnost postupanja suda.“

12. Navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1134/2019-2 od 1. veljače 2023. donesenoj u činjenično i pravno istovjetnom predmetu, ali i u odlukama poslovni broj Revt 419/16-4 od 15. ožujka 2017., Rev 3841/18-2 od 13. srpnja 2021. i dr.). Naime, sud će odbaciti prijedlog za ovrhu ako ovršenik nema prebivalište na području županije gdje javni bilježnik ima sjedište, a tim prije ako uopće nema prebivalište ili sjedište na području Republike Hrvatske. Ovo stoga što je jedan od razloga kada ovrhovoditelj može tražiti pravnu zaštitu od suda u postupku izdavanja platnog naloga upravo kada dužnik ima prebivalište u inozemstvu, a prema odredbi čl. 446. st. 3. ZPP-a ili eventualno prema pravilima o postupku za izdavanje europskog platnog naloga prema Uredbi (EZ) broj: 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog.

13. Pritom valja dodati da nisu od utjecaja žalbeni navodi u kojima ovrhovoditelj iznosi svoje tumačenje sadržaja i svrhe pojedinih zakonskih odredaba, kojima ističe da je ovršenicima (koji nemaju domicil u Republici Hrvatskoj) „doista svejedno“ iz kojeg je mjesta sjedište javnog bilježnika koji je donio rješenje o ovrsi, a ni oni kojima isti iznosi svoju definiciju pojma isključive mjesne nadležnosti. Također, kako ne postoji nadležnost suda Republike Hrvatske, pogrešno ovrhovoditelj smatra da je prvostupanjski sud bio dužan uputiti predmet nadležnome sudu. Sudska praksa na koju se poziva ovrhovoditelj nije primjenjiva u ovom postupku, s obzirom na sve izneseno.

14. Stoga je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi odredbe čl. 21. st. 1.

OZ-a valjalo riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 28. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević