Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-170/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PK, zbog kaznenog djela iz članka 147. stavak 2. i 1. i članka 149. stavka 2. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika PK i privatnog tužitelja FK podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K- 138/2020 od 26. veljače 2025., na sjednici održanoj 27. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćajući žalbu okrivljenika PK i povodom te žalbe i žalbe privatnog tužitelja FK, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod točkom I. izreke žalba privatnog tužitelja FK je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu okrivljenik SK proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11, te mu je na temelju članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena novčana kazna u visini od 30 (trideset) dnevnih iznosa, visina dnevnog iznosa utvrđena je u iznosu od 44 eura (četrdesetčetiri eura), pa novčana kazna iznosi 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura), koju novčanu kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti presude.

1.1. Na temelju članka 153. stavak 1. i članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 ; dalje u tekstu: ZKP/08) upućen je privatni tužitelj FK, OIB: [osobni identifikacijski broj] u parnicu, a radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva.

1.2. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 6. ZKP/08 dužan je okrivljenik SK naknaditi troškove kaznenog postupka i to na ime paušala u iznosu od 70,00 eura (sedamdeset eura), a sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik SK zastupan po branitelju Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredbe kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika PK oslobodi optužbe, a podredno da se prvostupanjska presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i privatni tužitelj FK zastupan po opunomoćniku Damiru Đapiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Santica i Đapić iz Splita, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženiku PK izrekne stroža kazna.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba okrivljenika UK je osnovana.

5.1. Žalba privatnog tužitelja FK je bespredmetna.

6. Okrivljenik SK u uvodu žalbe navodi da prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iako nije pravno označio o kojoj povredi bi se radilo, međutim, osnovano žalitelj ističe da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, budući da o odlučnim činjenicama ne sadrži jasne, potpune i međusobno neproturječne razloge, zbog čega pravilnost i zakonitost pobijane presude nije moguće ispitati.

7. Prvostupanjski sud zaključuje da je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11 polazeći od toga da nije dokazano kako su istiniti navodi koje je okrivljenik iznio tijekom psihijatrijskog pregleda pred sudskom vještakinjom, a koje je kasnije ponovio u svojoj obrani. Međutim, takvo obrazloženje ostalo je nedostatno i proturječno.

7.1. Prije svega iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno smatra li prvostupanjski sud da pojedini navodi okrivljenika predstavljaju vrijednosne sudove ili činjenične tvrdnje. Tako sud bez ikakvog razlikovanja u jedinstvenu cjelinu stavlja izraze kojima okrivljenik privatnog tužitelja i njegovu pokojnu suprugu opisuje kao osobe koje su ga "prevarila, iskoristila, da zajedno varaju, da mu je uzela pare, da je kurbetina, da ga je uništila, a zastupa ga na sudu", a zatim da je on tj. privatni tužitelj FK "trideset godina kamatario sada pokojnog P počasnog konzula [...]". Premda je očito riječ o izjavama različite pravne naravi, prvostupanjski sud nije dao razloge zbog kojih svaku od njih smatra uvredljivom u smislu članka 147. KZ/11 niti je analizirao predstavljaju li pojedini navodi činjenične tvrdnje ili vrijednosne sudove.

7.2. Za obilježje kaznenog djela uvrede nije od odlučnog značaja da li je sadržaj uvrede koji se sastoji u omalovažavanju ili o negativnom sudu o vrijednosti druge osobe istinite ili ne kako, to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Istodobno, prvostupanjski sud gotovo cjelokupno obrazloženje temelji na dokazivanju istinitosti, odnosno neistinitosti pojedinih navoda okrivljenika, pri čemu opširno analizira iskaze svjedoka iz sadržaja parničnog postupka vođenog između stranaka, zaključujući da nije dokazano kako je privatni tužitelj bio kamatar niti da su ostale tvrdnje okrivljenika istinite. Međutim, nakon takve analize zaključuje da je ostvareno kazneno djelo uvrede uz obrazloženje da nije dokazano kako su navodi okrivljenika točni, takvo obrazloženje ostavlja nejasnim koje je pravne kriterije prvostupanjski sud zapravo primijenio, budući da se razlozi presude u bitnom dijelu temelje na ocijeni istinitosti činjeničnih tvrdnji, dok istodobno sud navodi da se ne radi o kaznenom djelu klevete nego isključivo o kaznenom djelu uvrede.

7.3. Naime, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da izgovorene riječi okrivljenika, citirane u izreci pobijane presude, privatnom tužitelju ni na koji način nisu utvrđene u postupku kao točne, te ne mogu biti dobronamjerne što bez ikakve dvojbe ukazuje na namjeru okrivljenika da privatnog tužitelja takvim riječima uvrijedi kako osobno tako i u široj javnosti. Osim toga, prvostupanjski sud nije dao dostatne razloge zbog kojih obranu okrivljenika prema kojoj je iznesene tvrdnje smatrao istinitima i temeljio ih na vlastitim saznanjima te dugogodišnjim imovinsko pravnim odnosima s privatnim tužiteljem, ocjenjuje nevjerodostojnom. Sud se ograničio na zaključak da navodi okrivljenika nisu dokazani izvedenim dokazima, ali nije analizirao značenje njegove obrane za postojanje subjektivnih obilježja kaznenog djela niti je dao razloge zbog kojih isključuje mogućnost da je okrivljenik postupao u uvjerenju da govori istinu. Iako sud prihvaća iskaze svjedoka JK, RK, ŠK i ČK, a odbacuje iskaz svjedoka DK, razlozi zbog kojih jedan iskaz smatra vjerodostojnim, a drugi nevjerodostojnim ostali su općeniti te se svode na konstataciju da je dio iskaza svjedoka DK temeljen na posrednim saznanjima. Takvo obrazloženje nije dostatno za provjeru pravilnosti ocijene dokaza, osobito imajući u vidu sadržaj njegovo iskaza u odnosu na pojedine odlučne činjenice.

8. Nadalje, nisu dani dostatni razlozi ni u odnosu na kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 147. stavak 2. KZ/11. Prvostupanjski sud navodi da je uvreda postala pristupačna većem djelu osoba zato što je unesena u nalaz i mišljenje sudske vještakinje, koji je kasnije postao dio sudskog spisa. Međutim, izostali su razlozi o tome na temelju kojih konkretnih okolnosti smatra da je time ostvareno zakonsko obilježje dostupnosti većem broju osoba kao i zbog čega je takva posljedica bila obuhvaćena okrivljenikovom sviješću i voljom u trenutku davanja izjave tijekom psihijatrijskog pregleda.

9. Slijedom navedenog pobijana presuda ne sadrži jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama dok su pojedini razlozi međusobno proturječni, zbog čega drugostupanjski sud nije u mogućnosti ispitati pravilnost pravnih zaključaka prvostupanjskog suda.

10. Zbog istaknutih nejasnih i proturječnih razloga u pobijanoj presudi i ostvarenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 te se prvostupanjska presuda ne može ispitati, a ujedno je takva postupovna povreda dovela i do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na koju u žalbi s pravom ističe okrivljenik u odnosu na kazneno djelo uvrede iz članka 147. KZ/11.

11. Stoga će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je ukazano ovim rješenje, te će izvesti sve do sada provedene dokaze, a po potrebi i druge, koje ocijeni potrebnima, savjesno i pojedinačno te u njihovoj međusobnoj povezanosti ocijeniti sve izvedene dokaze i obranu okrivljenika, jasno razgraničiti predstavljaju li pojedini inkriminirani navodi činjenične tvrdnje ili vrijednosne sudove, dati određene i potpune razloge o tome koja obilježja kaznenog djela smatra ostvarenima te će, nakon toga donijeti novu na zakonitu utemeljenu odluku koju će valjano i potpuno obrazložiti i utvrditi da li je okrivljenik obilježja kaznenog djela iz članka 147. KZ/11 ostvario u obrani nekog prava zbog drugih opravdanih razloga i utvrditi da li je optuženik svojim ponašanjem ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11.

12. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 483. stavak 1. ZKP/08.

Split, 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić