Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-295/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog NZ i dr., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-614/2020 od 23. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, na temelju članka 453. (stavak 1.) točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) oslobođeni su optužbe: 1. optuženi NZ, 2. optuženi FZ, 3. optuženi OZ i 4. optuženi KZ da bi počinili kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. KZ/11 i krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. KZ/11 te 5. optuženi AZ i 6. optuženi DZ da bi počinili kaznena djela poticanje na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 37. KZ/11 i poticanje na krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 37. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP čl. 149. st. 1. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to drugom sucu pojedincu.

3. Odgovor na žalbu podnio je 4. optužen KZ po branitelju Hrvoju Grubeši odvjetniku u Osijeku, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Povodom zahtjeva branitelja 4. optuženika, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP održana je sjednica vijeća na koju nisu pristupili uredno obaviješteni državni odvjetnik, 4. optuženi KZ i branitelj 4. optuženika odvjetnik Hrvoje Grubeša.

6. Žalba nije osnovana.

7. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, žalitelj navodi da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su potpuno nejasni, te da obrazloženje oslobađajuće presude nije u skladu s odredbom članka 459. stavak 5. ZKP koja propisuje obvezujući sadržaj obrazloženja presude, pri čemu prvostupanjski sud nije svu dokaznu dokumentaciju podvrgao ocjeni niti ju je dovodio u vezu s ostalim dokazima pa tako presuda ne sadrži ocjenu brojnih drugih izvedenih materijalnih dokaza, niti zaključke suda o tome koje činjenice i iz kojih razloga nalazi utvrđenim ili neutvrđenim. Zbog toga smatra da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i drugim važim činjenicama, niti jasne i valjane razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio kod rješavanja pravnih pitanja i opstojnosti kaznenih djela za koja je optuženike oslobodio optužbe.

7.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda, žalitelj nije u pravu jer bi navedena postupovna povreda bila ostvarena samo ukoliko se prvostupanjska presuda ne može ispitati. Nasuprot tome, sud je u pobijanoj presudi dao u dovoljnoj mjeri jasne razloge u pogledu svih odlučnih činjenica, pa tako i razloge zbog kojih odlučne sporne činjenice nije našao dokazanima, uz doduše šturu, ali dostatnu ocjenu vjerodostojnosti izvedenih dokaza. Pri tome nije nužno da prvostupanjski sud ocijeni apsolutno svaki izvedeni dokaz, ukoliko u pojedinom dokazu ne nalazi podlogu za utvrđenje odlučnih ili važnih činjenica, a da prvostupanjski sud nije propustio posebno cijeniti još neki dokaz koji u obrazloženju ne izdvaja i dodatno analizira, slijedi već iz činjenice što žalitelj u tom smislu uopće nije ukazao ni na kakav konkretan dokaz koji bi doveo u pitanje zaključke prvostupanjskog suda, već samo paušalno napominje da nije ocijenio ''brojne druge izvedene materijalne dokaze''.

7.2. Stoga okolnost što prema subjektivnoj stranačkoj ocjeni žalitelja, pobijana presuda nema dostatne i valjane razloge te ih ne prihvaća, ne upućuje na ostvarenje istaknute bitne postupovne povrede, već se sadržajno odnosi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Smatrajući da je prvostupanjski sud iz potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da nije dokazano da su 1. do 6. optuženici počinili kaznena djela, žalitelj u bitnom ponavlja sadržaj činjeničnog opisa, koji obrazlaže navodima da na zaključak o njihovoj kaznenoj odgovornosti upućuju iskazi svjedoka ZZ, IZ i BZ.

8.1. Ovo stoga što je svjedoku EZ poznato da su 1. do 4. optuženici u inkriminiranom razdoblju u naloge upisivali imena osoba koje su im 5. i 6. optuženici rekli, na temelju kojih su izdavani nalozi za samoizradu, a te osobe navedene u nalozima nikada nisu bile u .... Drva su plaćena po cjeniku za drva za samoizradu, uplate su izvršili 5. i 6. optuženici i potom otpremali drva iz šume te ih prodavali po višoj cijeni. Svjedokinja IZ administratorica u ... je navela da joj je poznato da su tijekom 2015. i 2016. godine 5. i 6. optuženici donosili naloge za naplatu na ime više fizičkih osoba koji su bili potpisani od strane 1. do 4. optuženika. Svjedok MZ upravitelj ... u ... ne osporava da je on u inkriminiranom razdoblju potpisivao navedene naloge, ali da su sve ostale podatke u nalozima ispisivali njegovi podređeni, 1. do 4. optuženici. Svjedokinja BZ je kao viša šumarska inspektorica detaljno pojasnila što je i na koji način utvrdila u provedenim inspekcijskim nadzorima u ..., u ..., te kod obrta u vlasništvu 5. optuženika i u OPG-u u vlasništvu 6. optuženika.

8.2. Žalitelj smatra da se iz izvedenih dokaza može zaključiti kako su 1. do 4. optuženici na poticaj 5. i 6. optuženika u naloge za samoizradu drva i u naloge za plaćanja unosili imena više fizičkih osoba koje nisu izrađivale drva, već su to činili 5. i 6. optuženici, a 1. do 4. optuženici su to činili kako bi 5. i 6. optuženicima omogućili da po povoljnijim cijenama izrade drva koja nisu bila za njihovu osobnu uporabu, već su ta drva kasnije prodavali raznim osobama po višim cijenama, pa tako iz iskaza svjedoka ĆZ, GZ, ŽZ, TZ i LZ slijedi da nisu potpisali naloge za samoizradu, niti su bili u šumama ....

9. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, ovakvom segmentarnom analizom izvedenih dokaza, potpuno zanemarujući pritom sva bitna obilježja inkriminiranih kaznenih djela kako u odnosu na počinitelje tako i poticatelje, žalitelj nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda iz točke 36. do 47. obrazloženja pobijane presude o nedokazanosti kaznenih djela koja su optuženicima stavljena na teret, a koje prihvaća i ovaj sud.

10. Ono što iznijetim utvrđenjima prvostupanjskog suda treba dodati je sljedeće. Kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju je gospodarsko kazneno djelo koje inkriminira kriminalitet upravljačkih struktura zbog prouzročenja štete na imovini koja im je povjerena i koju su dužni štititi. Ono je delictum proprium odnosno mogu ga počiniti samo u gospodarskom poslovanju odgovorne osobe, dakle one osobe koje imaju dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja.

10.1. Je li povrijeđena neka od dužnosti, može se utvrditi tek nakon što se utvrdi njezin konkretni sadržaj. U tom je smislu kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom povjerenju blanketno kazneno djelo i akcesorno građanskom, trgovačkom i javnom pravu te pravu društava čija pravila oblikuju dužnosti zaštite tuđih imovinskih interesa.

10.2. Povjerenje može zlouporabiti samo ona osoba kojoj je bila povjerena zaštita tu- đih interesa, što treba usko tumačiti. Naime, povjeravanje zaštite tuđih interesa podrazumijeva da osoba kojoj je ta zaštita povjerena mora imati određenu samostalnost odlučivanja odnosno biti iz upravljačko-poslovnog kruga.

11. Žalitelj tijekom postupka, niti žalbenim navodima nije iznio kojem to blanketnom propisu bi bilo protivno postupanje 1. do 4. optuženika, za koje sasvim sigurno s obzirom na inkriminirano zaduženje – čuvari šume i lovišta – revirnici, nije dokazano da bi bili počinitelji kaznenog djela koje je specifično vezano za gospodarsko poslovanje odnosno da bi upravo njima kao zaposlenicima bila povjerena dužnost zaštite imovinskih interesa ... i da bi posljedično povrijedili tu dužnost.

11.1. Kako je naprijed navedeno, ovo je kazneno djelo temeljni delikt gospodarskog kriminaliteta, sa počiniteljima iz upravljačko-poslovnog kruga kao što su primjerice članovi uprave, nadzornog odbora, izvršni direktori, menadžeri, zastupnici, punomoćnici, prokuristi, revizori, likvidatori. Stoga nije dokazano da bi 1. do 4. optuženici kao zaposlenici ... u opisanom svojstvu, počinili kazneno djelo iz članka 246. stavak 1. KZ/11 na štetu toga društva, niti da bi posljedično 5. i 6. optuženici bili poticatelji budući da namjera poticatelja mora obuhvatiti sve okolnosti koje su sastavni dio zakonskog bića samog kaznenog djela.

11.2. Treba uzeti u obzir očitovanje trgovačkog društva ... da postupanjem 1. do 4. optuženika nije oštećeno, uz daljnje pojašnjenje poslovne odluke tijekom inkriminiranog razdoblja. Naime, s obzirom na niz nepovoljnih okolnosti, vrijeme potrebno za ponovljenu objavu na nadmetanjima, potpisivanje novog ugovora, manjak interesa licenciranih izvođača, proceduralne poteškoće kod javnog nadmetanja, kratkoću rokova izrade drvnog materijala i obvezu uspostave šumskog reda, društvo je bilo prisiljeno drvni materijal izraditi i uspostaviti šumski red upravo putem samoizrade u maloprodaji.

12. U odnosu na kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. KZ/11, s pravom prvostupanjski sud nakon analize izvedenih dokaza, s obzirom na ovako postavljeni predmet optužbe iz činjeničnog opisa, zaključuje da nije dokazano da bi 1. do 4. optuženici kao odgovorne osobe u poslovnu ispravu unijeli neistinite podatke i svojim potpisom ovjerili takvu ispravu.

12.1. Žalitelj ne konkretizira poslovne isprave niti precizira krivotvoreni sadržaj, pa posljedično niti radnje 1. do 4. optuženika. Stoga nije dokazano da bi 1. do 4. optuženici u određeni, konkretni nalog unosili neistinit sadržaj i potpisali takav nalog, posebice uvažavajući daljnji žalbeni navod da je svjedok MZ kao upravitelj potpisivao navedene naloge. Naime, nije utvrđeno koji od 1. do 4. optuženika je sačinjavao koji nalog za samoizradu drva, u kojem dijelu je sadržaj krivotvoren, odnosno na čija imena fizičkih osoba su glasili i na koji iznos, slijedom čega nije moguće nedvojbeno utvrditi niti poticateljske radnje 5. i 6. optuženika.

13. Kraj takvog stanja stvari, polazeći od ovako koncipiranog sadržaja konkretnih inkriminiranih radnji, žalitelj nije doveo u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi optuženici počinili kaznena djela na način kako im je to optužbom stavljeno na teret.

14. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac