REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-95/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i mr. sc. Igora Periše članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Hajnal, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika proti presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-126/2022-2 od 14. veljače 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5279/2019-9 od 22. studenoga 2021., na sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 5. Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 156134, sklopljenog 6. lipnja 2012. koji glasi: "koja tada bude na snazi za istovrsne kredite, sve sukladno čl. 10. ovog Ugovora.".

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 10. točka 2. Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 156134, sklopljenog 6. lipnja 2012. koji glasi: "a utvrđuje se (povećava ili smanjuje) aktom Kreditora koji uređuje visinu kamatnih stopa, Odlukom o pravilima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa za kredite i depozite iz poslovanja s građanima ili aktom Kreditora koji uređuje postupak odobravanja i korištenja kredita.".

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 10.194,77 kuna zajedno sa zateznom kamatom u visini referentne stope HNB-a uvećane za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate u visini zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku na iznos od:

- 3,51 kuna od 15. listopada 2013. pa do isplate

- 3,61 kuna od 15. studenog 2013. pa do isplate

- 3,48 kuna od 15. prosinca 2013. pa do isplate

- 3,58 kuna od 15. siječnja 2014. pa do isplate

- 12,46 kuna od 15. veljače 2014. pa do isplate

- 11,21 kuna od 15. ožujka 2014. pa do isplate

- 12,30 kuna od 15. travnja 2014. pa do isplate

- 11,80 kuna od 15. svibnja 2014. pa do isplate

- 12,12 kuna od 15. lipnja 2014. pa do isplate

- 11,73 kuna od 15. srpnja 2014. pa do isplate

- 412,76 kuna od 15. prosinca 2014. pa do isplate

- 425,20 kuna od 15. siječnja 2015. pa do isplate

- 403,83 kuna od 15. veljače 2015. pa do isplate

- 360,27 kuna od 15. ožujka 2015. pa do isplate

- 392,97 kuna od 15. travnja 2015. pa do isplate

- 376,95 kuna od 15. svibnja 2015. pa do isplate

- 388,42 kuna od 15. lipnja 2015. pa do isplate

- 374,79 kuna od 15. srpnja 2015. pa do isplate

- 365,12 kuna od 15. kolovoza 2015. pa do isplate

- 363,46 kuna od 15. rujna 2015. pa do isplate

- 353,50 kuna od 15. listopada 2015. pa do isplate

- 362,75 kuna od 15. studenog 2015. pa do isplate

- 350,03 kuna od 15. prosinca 2015. pa do isplate

- 361,00 kuna od 15. siječnja 2016. pa do isplate

- 343,79 kuna od 15. veljače 2016. pa do isplate

- 317,22 kuna od 15. ožujka 2016. pa do isplate

- 332,88 kuna od 15. travnja 2016. pa do isplate

- 320,99 kuna od 15. svibnja 2016. pa do isplate

- 330,71 kuna od 15. lipnja 2016. pa do isplate

- 316,47 kuna od 15. srpnja 2016. pa do isplate

- 305,21 kuna od 15. kolovoza 2016. pa do isplate

- 303,47 kuna od 15. rujna 2016. pa do isplate

- 291,76 kuna od 15. listopada 2016. pa do isplate

- 299,29 kuna od 15. studenog 2016. pa do isplate

- 288,38 kuna od 15. prosinca 2016. pa do isplate

- 295,31 kuna od 15. siječnja 2017. pa do isplate

- 284,90 kuna od 15. veljače 2017. pa do isplate

- 254,28 kuna od 15. ožujka 2017. pa do isplate

- 287,68 kuna od 15. travnja 2017. pa do isplate

- 267,32 kuna od 15. svibnja 2017. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, tužitelju DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.400,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, dakle od 22. studenog. 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 850,00 kuna, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-5279/2019-9 od 22. studenog 2021.“.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-2682/2022-2 od 20. srpnja 2022. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, u odnosu na pitanja koja glase:

„1) Je li u svakom konkretnom slučaju u kojem sud odlučuje o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u potrošačkim ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima, kojima je utvrđeno da se kamatna stopa mijenja na način utvrđen općim uvjetima kreditora, pozivom na odredbu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), nužno posebno utvrđivati jesu li konkretne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u obvezama konkretnih ugovornih strana na štetu potrošača tako da se u postupku utvrđuje kolike bi kamate potrošač platio da je ugovorio fiksnu kamatnu stopu kredita s valutnom klauzulom u EUR-ima za vrijeme cijelog trajanja kredita?

2) Jesu li stranke potrošačkih ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR - ima time što su ugovorile da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje općim uvjetima kreditora koji su potrošaču bili dostupni i poznati jer su bili objavljeni na internetskim stranicama kreditora, a kojima je utvrđeno da se visina kamatne stope određuje u skladu s Odlukom o kamatama, te da se utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja u pogledu plaćanja kamata, ugovorile odredivu činidbu?“.

4. Na temelju navedenog dopuštenja, tuženik je u zakonom propisanom roku podnio protiv citirane presude reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojih je dopuštena te je predložio preinačiti nižestupanjske presude uz naknadu troškova postupka, a podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti djela odredbe čl. 5. i čl. 10. točke 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 156134 od 6. lipnja 2012., sklopljenog između pravnog prednika tuženika Societe Generale Splitska banka d.d. Split kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, kojima je između stranaka u postupku ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke i posljedično tome zahtjev za isplatu iznosa od 10.194,77 kn s osnova preplaćenih kamata, a sve sa pripadajućom zateznom kamatom.

8. U postupku je utvrđeno: da je između prednika tuženika Societe Generale Splitske banke d.d. Split kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita , sklopljen ugovor o namjenskom kreditu broj 156134 od 6. lipnja 2012. (dalje: ugovor) temeljem kojeg je prednik tuženika kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju banke na dan korištenja kredita; da je odredbom čl. 5. Ugovora određena promotivna kamatna stopa od 8,20% godišnje do 15. lipnja 2013., a nakon toga promjenjiva kamatna stopa koja tada bude na snazi za istovrsne kredite; da je čl. 10. toč. 2. Ugovora ugovoreno da se kamatna stopa mijenja , sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika; da je tužitelj 30. svibnja 2017. kredit otplatio; da je predmetni Ugovor unaprijed sastavio tuženik i da se radi o tipskom ugovoru; da Ugovor o kreditu ne sadrži jasne parametre po kojima se početno ugovorena kamatna stopa mijenja; da tužitelju prilikom sklapanja ugovora od strane tuženika ništa nije objašnjeno u vezi uvjeta po kojima se kamatna stopa mijenja; da tuženik tijekom postupka nije dokazao, a niti predlagao nikakve dokaze na okolnosti koje osporava, a to je da bi se u konkretnom s lučaju radilo o formuliranom standardnom ugovoru koji je sastavio tuženik i na sadržaj kojega tužitelj nije mogao utjecati te da se o spornim ugovornim odredbama kao o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo; da je tužitelj zbog promjene kamatne stope tijekom otplate kredita više uplatio upravo utuženi iznos.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07), a da je tuženik trgovac u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZZP/07.

10. Nižestupanjski sudovi pozivom na odredbu čl. 81. ZZP/07 - kojom je bilo propisano da se nepoštenom ugovornom odredbom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako suprotno načelu savjesnosti, poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s time da se smatra da se u pojedinačnoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane poslodavca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a što i jest u konkretnom slučaju - utvrđuju ništetnost nepoštene ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope te primjenom odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) i čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a nalažu tuženiku isplatu iznosa koje je primio na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dana stjecanja do isplate.

11. U revizijskom stupnju postupka sporan je način utvrđivanja postojanja osnove za tuženikovu obvezu vraćanja tužitelju iznos primljenog na ime ispunjenja ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope, odnosno je li za postojanje te osnove odlučno utvrditi iznos kamate koji bi tužitelj bio platio da je ugovorena fiksna kamatna stopa za vrijeme cijelog trajanja ugovora i je li riječ o odredivoj činidbi.

12. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.

13. Prvo postavljenim pitanjem problematizira se, je li za ocjenu o tome stvara li ugovorna odredba o izmjeni kamatne stope jednostranom odlukom kreditora u skladu sa njegovim općim uvjetima koji su sastavni dio potrošačkog ugovora na neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača iz čl. 96 . st. 1. ZZP/07, nužno utvrđivati kolike bi kamate potrošač platio da je ugovorio fiksnu kamatnu stopu za vrijeme trajanja cijelog ugovora.

14. Sukladno odredbi čl. 96. st. 1. ZZP/07, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. U skladu sa odredbom čl. 98. ZZP/07, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzima će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor.

16. Stoga, imajući na umu navedenu odredbu čl. 98. ZZP/07 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba nepoštena u smislu čl. 96. st. 1. toga Zakona nije odlučno kolike bi kamate potrošač platio da je sklopio drugačiji ugovor.

17. U odnosu na navedeno pravno pitanje, ovaj sud je već izrazio svoje pravno shvaćanje u odluci broj Rev-342/2022-2 od 4. listopada 2023., koje glasi:

„Prilikom ocjene o poštenosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR kojom je ugovoreno da se kamatna stopa mijenja na način utvrđen općim uvjetima kreditora, koja se ocjena provodi uz primjenu čl. 96. st. 1. ZZP/07, nije odlučno (stoga niti nužno) utvrđivati kolike bi kamate potrošač platio da je umjesto promjenjive ugovorio fiksnu kamatnu stopu kredita s valutnom klauzulom u EUR-ima za vrijeme cijelog trajanja kredita.“.

18. Ovom se odlukom reafirmira gore navedeno pravno shvaćanje izraženo u odluci Rev-342/2022-2 od 4. listopada 2023.

19. Drugo postavljenim pitanjem problematizira se je li činidba na plaćanje promjenjive kamatne stope odrediva činidba, kad su se stranke sporazumjele da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje općim uvjetima kreditora kojima je utvrđeno da se visina kamatne stope određuje u skladu s odlukom o kamatama, prema kojoj se ta visina utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.) te prihodima i rashodima poslovanja.

20. Zaštita potrošača uspostavljena glavom 10. II. dijela ZZP/07 „Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima“ polazi od toga da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca, kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti. Taj položaj potrošača ga vodi do pristanka na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. S tim u vezi, sud je dužan, uzimajući u obzir kriterije navedene u čl. 96. st. 1. i čl. 100. ZZP-a, utvrditi ispunjava li takva ugovorna odredba, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, zahtjeve savjesnosti i poštenja, ravnoteže i transparentnosti, kako ih propisuje taj zakon, a kako je sud u pobijanoj odluci postupio.

21. Odgovor i u odnosu na drugo postavljeno pitanje, sadržan je u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-342/2022-2 od 4. listopada 2023., a ponovljen i u kasnijim odlukama ovoga suda npr. Rev-510/2025-2 od 15. srpnja 2025. a isti glasi i reafirmira se ovom odlukom:

„Odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope je jasno i razumljivo sastavljena ako je potrošaču bio dostupan sadržaj akta tuženika prema kojem se kamata utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja, ako su mu istovremeno bile dostupne osnovne informacije o izračunu te stope jer je način izračuna te stope objavljen.“.

22. Međutim, imajući na umu da se odluke nižestupanjskih sudova o ništetnosti odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope temelje na odredbama ZZP/07, a ne na općim propisu iz čl. 270. ZOO-a prema kojem su ništetni ugovori kada je činidba neodrediva, pitanje revidenta o odredivosti tražbine nije odlučno.

23. Nižestupanjski sudovi su ispitali okolnosti ovog slučaja prije i prilikom sklapanja ugovora o kreditu vezane za obaviještenost tužitelja o parametrima promjene kamatne stope i zaključili da tužitelj u konkretnim činjeničnim okolnostima nije bio informi ran o istima, a slijedom čega su ocijenili da predmetna ugovorna odredba ne ispunjava zahtjeve savjesnosti, poštenja, ravnoteže i transparentnosti odnosno da je ista ništetna.

24. S obzirom na to da shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od shvaćanja ovoga suda valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP -a, odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić