REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-26/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivana Validžić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice FD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Profizić, odvjetnik u Zagrebu, radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 157/2024-3 od 3. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6196/2020-32 od 19. prosinca 2023., na sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-157/2024-3 od 3. rujna 2025., radi pitanja:
„Je li valjana odredba ugovora kojom su ugovoreni razlozi raskida ugovora o doživotnom / dosmrtnom uzdržavanju izvan razloga propisanih za raskid tog ugovora u Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), i to na način da se, posljedično, ne zahtjeva krivnja za raskid ugovora / krivnja zbog neispunjenje obveza?“.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u izreci ove odluke pozivom na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) naznačujući pravno pitanje:
"Može li se, s obzirom na narav i svrhu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ugovorna odredba kojom strane izričito predviđaju mogućnost raskida ugovora u slučaju neispunjenja obveza iz bilo kojih razloga, smatrati ništetnom zbog navodne suprotnosti s prisilnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, ako takva odredba ne ugrožava prava niti interese druge strane i predstavlja izraz njihove autonomne volje?".
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da su u pogledu, korigiranog, pitanja navedenog u izreci ove odluke ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Prema odredbi čl. 583. ZOO ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje (st. 1.), zatim, ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor (st. 2. ), te svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze (st. 3.).
5. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica tvrdi da je nakon sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju odmah shvatila da je obmanuta i obratila se nadležnim tijelima i unutar mjesec dana od sklapanja ugovora zatražila od tuženice raskid ugovora.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su dva - tri dana po sklapanju ugovora odnosi bili uredni, ali da je nastupio poremećaj odnosa, koji svoj uzrok nema u neispunjavanju obveza od strane tuženice, te zaključuje da takvo ponašanje tužiteljice predstavlja zlouporabu prava i odbija tužbeni zahtjev.
7. Drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 583. ZOO, u svezi s odredbom č l. 589. ZOO, cijeni da je ta odredba prisilne naravi pa da nije moguće primijeniti odredbu čl. 8. predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koja glasi: „Ugovorne strane su suglasne da u slučaju neispunjenja obveza iz ovog Ugovora iz bilo kojeg razloga, svaka strana može tražiti raskid ovog Ugovora“, jer da je ta ugovorna odredba protivna ne samo aleatornosti takvog ugovora već i načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) i zabrani zlouporabe prava (čl. 6. ZOO), pa da je pravilno zaključeno da tužiteljica sama odbija primiti uzdržavanje i bez razloga sprječava tuženicu u ispunjavanju svojih ugovornih obveza.
8. Tužiteljica se dakle poziva na pravo na raskid ugovora s obzirom na sadržaj onog što je ugovoreno između stranaka. Pri tome se poziva da je prije tuženičinog započinjanja izvršenja obveza iz ugovora kao davateljice uzdržavanja, tužiteljica odustala od ugovora.
9. Odredba ugovora kojim bi se stranke odrekle prava tražiti raskid ugovora ne bi bila valjana, pa da su stranke ugovorom isključile odredbu čl. 583. st. 3. ZOO, ista bi se primijenila. U tom smislu je ta odredba prisilna odredba.
10. Ovdje se problematizira je li moguće ugovoriti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju izvan zakonom predviđenih razloga za raskid – u konkretnom slučaju – " ... neispunjenja obveza iz ovog Ugovora iz bilo kojeg razloga ..." dakle, neovisno o krivnji stranaka.
11. Ovaj sud je ocijenio da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog razvoja prava, te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP dopušteno pitanje tužiteljice na način kako je korigirano u izreci. Na temelju iste odredbe uzima se da je prijedlog povučen u odnosu na osnovu iz st. 2. odredbe čl. 385.a ZPP.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
