REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-259/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Žaja, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž- 651/2023-2 od 26. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3395/2020 od 25. travnja 2023., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-651/2023-2 od 26. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3395/2020 od 25. travnja 2023.
1.1. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u predmetu spora i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te navodi da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Konkretno tvrdi da mu je povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje i to u pogledu prava na obrazloženu sudsku odluku, pravo na zaštitu arbitrarnosti te u pogledu načelu odnosa prava na jednakost oružja. Predlaže dopustiti podnošenje revizije te potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
1.2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:
„1. Treba li odredbu članka 81. stavka 1. ZZP/03 tumačiti na način da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo automatski nepoštena ako ista nije jasna, lako razumljiva i uočljiva ili je u tom slučaju sud dužan, primjenom kriterija koji su utvrđeni praksom Suda Europske unije, utvrđivati da li takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja?
2. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?
3. U individualnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv trgovca radi povrata stečenog bez osnove na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o tzv. jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima, treba li prilikom izračunavanja iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je trgovac stekao od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima primijenjivati početno ugovorna kamatna stopa iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u švicarskim francima, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili kamatnu stopu koju su trgovci redovito naplaćivali za kredite u hrvatskim kunama?
4. Koji zastarni rok valja primjenjivati na restitucijske zahtjeve koji se temelje na primjeni pravila o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima, u slučaju da sud utvrdi ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu?".
1.3. Predlaže dopustiti podnošenje revizije uz naknadu troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizija.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. U skladu sa odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja pobijana odluka ne odstupa od ranije ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda, Revt-249/14, Rev-2245/17, Rev-3142/2018, Rev-2221/2018, Rev- 308/2022 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koje je potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u Revd-4383/2021, Revd-183/24, Revd-2667/2025-2 i dr.).
3.1. Osim toga, u odnosu na pitanje poštenja stjecatelja i primjene odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), treba reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske uspostavio ujednačenu praksu u odnosu na posljedice utvrđenja ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovorne valutne klauzule CHF, prema kojoj se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/04 od 5. ožujka 2004. na koju ukazuje tuženik, ne daje razlog važnosti naznačenom pitanju jer se odnosi na druge vrste ugovora (ugovore o zajmu), kod kojih je ništetnost posljedica nezakonito ugovorene valute obveze. Kada je riječ o početno ugovorenoj kamatnoj stopi, što se problematizira u drugom pitanju, pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja zauzetog u odluci broj Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022. Kada je riječ o pitanju (četvrtom) koje se odnosi na zastaru tražbine, pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022.
4. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno je kao u stavku I. izreke rješenja.
5. U pogledu dijela prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, pravo na zaštitu od arbitrarnosti te povreda načela jednakosti oružja. Naime, revizijski sud je shvaćanja da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava jer je funkcija prijedloga za dopuštenje revizije primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava kako se to navodi u prijedlogu. Stoga, ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda zbog povrede temeljnog ljudskog prava i dopuštenje revizije.
6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješeno je kao u stavku II. izreke rješenja.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
