REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5637/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Franji-Krešimiru ŠenjugU, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-29/2022-2 od 23. svibnja 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-134/2017 od 19. studenog 2021., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja odbija.
II Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv točke III. izreke presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-29/2022-2 od 23. svibnja 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-134/2017 od 19. studenog 2021.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora pobijanog dijela presude je naknada neimovinske štete. Naime, utvrđeno je da je tužiteljica stradala u štetnom događaju 1. siječnja 2006. u 00,05 sati, za vrijeme dočeka Nove Godine na način da je osiguranik tuženika osobnim vozilom naletio na tužiteljicu koja se nalazila na lijevoj strani kolnika s većim brojem drugih ljudi, da je tom prilikom osiguranik tuženika vozio brzinom 70 km/h iako je na tom dijelu brzina bila ograničena na 50 km/h te da je vozač pri brzini ograničenja uz intenzivno kočenje imao mogućnost izbjeći nalet na grupu osoba okupljenih na kolniku, da je osiguranik tuženika oglašen krivim pravomoćnom kaznenom presudom zbog kaznenih djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine izazivanjem prometne nezgode te nepružanja pomoći osobi koja je u prometnoj nezgodi teško tjelesno ozlijeđena. Tom prilikom tužiteljica je zadobila niz izuzetno teških tjelesnih ozljeda – politraumu, moždanu komu, višeiverni prijelom čeone kosti, natučenje pluća desno bazalno, posljedično nakupljanje tekućine nastale nakon resorpcije hematoma obostrano čeono, slabost lijevih udova, simptomatske parcijalne epi napade tipa Jackson desno, upalni infiltrat desno, urinarna infekcija duboka venska tromboza lijeve potkoljenice, dijabetes insipidus, incontinetio urinae. Tužiteljici je umanjena životna aktivnost u omjeru 72% obzirom da su se kod tužiteljice razvile psihoorganske promjene postraumatske osnove u blažem stupnju, lijevostrana hemipareza u lakšem stupnju, trajne dvoslike te smetnje govora u jačem stupnju, da je kod tužiteljice zaostala naruženost u jakom stupnju vidljiva trećima stoga jer postoji lijevostrana hemipareza, ožiljci na vratu zbog traheotomije, faciopareza te smetnje govora.
5. Prvostupanjski sud je ocijenio da po odbitku suodgovornosti od 10% (kao i iznosa osobne invalidnine od 83.916,67 kn u odnosu na zatraženu neimovinsku štetu po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti) pravična novčana naknada neimovinske štete iznosi 304.083,33 kn, od kojeg iznosa je odbio nesporno plaćeni iznos od 280.000,00 kn te tužiteljici dosudio iznos od 24.083,33 kn.
6. Drugostupanjski sud je pravičan iznos naknade neimovinske štete ocijenio u iznosu od 368.767,00 kn (pri čemu je uzeo u obzir dužinu i intenzitet trajanja fizičkih bolova, straha, naruženost, kao i stupanj duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, uz odbitak isplaćene osobne invalidnine i utvrđenu suodgovornost od 20%), od čega je odbio nesporno plaćeni iznos od 280.000,00 kn, čime je došao do iznosa od 88.767,00 kn, koji iznos je umanjio za prvostupanjskom presudom (toč. I. izreke) dosuđen iznos od 24.083,00 kn te je tužiteljici dosudio razliku od 64.684,00 kn, pri čemu je pravilno vodio računa o novim Orijentacijskim kriterijima o iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 47/2020-5, ali i o tome da odluka o visini naknade neimovinske štete bude u granicama tužbenog zahtjeva prije povećanja istog, obzirom da je u odnosu na uvećani dio nastupila zastara potraživanja.
7. Vezano uz prvo postavljeno pitanje za navesti je da ono nije važno za odluku o sporu, obzirom je drugostupanjski sud iznio razloge u vezi određivanja pravične novčane naknade neimovinske štete navodeći da je imao u vidu Orijentacijske kriterije o iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., u kojima je između ostalog navedeno da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Stoga, obzirom je prvostupanjska odluka donijeta 19. studenoga 2021., to postavljena pitanja pod brojevima 1. i 4. nisu važna za odluku u sporu.
7.1. Drugo postavljeno pitanje je činjenične naravi i odgovor na takvo postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja pa se na njega ne može dati jednoznačan odgovor. Stoga to nije pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Vezano uz treće postavljeno pitanje za navesti je da je to pitanje protivno onome što je drugostupanjski sud cijenio, obzirom je vodio računa o svim okolnostima koja se u pitanju navode. Stoga niti ono nije važno za odluku o sporu.
8. Tuženik navodi da način postupanja drugostupanjskog suda ima za posljedicu pravnu nesigurnost te povredu ustavnih i konvencijskih prava tuženika u smislu jednakosti pred zakonom, međutim nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98
- službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017).
9. Obzirom da u ovoj pravnoj stvari u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, niti je tuženik učinio vjerojatnim povrede temeljnih ljudskih prava, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. te na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
