REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3772/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Katji Jajaš, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika INA-Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB 27759560625, zastupanog po punomoćnici Ireni Vinter Gregorić, odvjetnici u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-201/2023-3 od 14. svibnja 2025., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6568/2020-33 od 14. lipnja 2023., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 1. i rednim brojem 2., prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 3., prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

III. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-201/2023-3 od 14. svibnja 2025., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6568/2020-33 od 14. lipnja 2023., tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

"1. Može li se u smislu članka 119. stavka 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu ZR) smatrati da je propuštanjem davanja prava na obranu tužitelju, povrijeđen postupak redovitog otkazivanja ugovora o radu?,

2. Da li je povrijeđeno pravo tužitelja na jednakost oružja i pravo na pravično suđenje u konkretnom slučaju kada nisu bili uzeti u obzir navodi i iskazi svjedoka predloženih od strane tužitelja?,

3. Može li poslodavac redovitim otkazom ugovora o radu sankcionirati radnika zbog javnog istupanja kojim je ukazao na nepravilnosti u poslovanju, u situaciji kada takvo izražavanje može predstavljati ostvarenje ustavnog prava na slobodu mišljenja i izražavanja iz članka 38. Ustava Republike Hrvatske, te je li sud u takvim slučajevima dužan provesti test nužnosti za ograničenjem prava na slobodu izražavanja?".

1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, pravo na pravično suđenje te prava na jednakost pred zakonom.

1.2. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.

2.1. U odnosu na pravna pitanja navedena pod rednim brojem 1. i 2. tužitelj nije jasno naznačio razloge važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu (sve u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP).

2.2. K tome, na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 1. nije niti moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima jer odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga, to pravno pitanje ne može niti imati značaj pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.3. Pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 2. također nema značaj pravnog pitanja koje bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što se to pravno pitanje odnosi isključivo na okolnosti konkretnog slučaja.

2.4. Na prvi dio pravnog pitanja navedenog pod rednim brojem 3. također nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima jer odgovor na taj dio pitanja ovisi o specifičnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Drugi dio toga pravnog pitanja nije važan za odluku u ovom sporu. Naime, nižestupanjski sudovi nisu svoje odluke zasnovali na shvaćanju da u navedenim okolnostima nije potrebno provesti test nužnosti za ograničavanje prava na slobodu izražavanja.

2.5. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, pravo na pravično suđenje te prava na jednakost pred zakonom.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1., st. 2. i st. 3. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 4. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug