REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-133/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Marica Miše, odvjetnica u Trogiru, protiv tuženika Croatia Banka d.d., Zagreb, R. F. Mihanovića 9, OIB 32247795989, zbog diskriminacije, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-351/2023-3 od 15. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1377/2022-38 od 28. rujna 2023., na sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvodu ove odluke navedene drugostupanjske presude naznačujući pravna pitanja.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja koje on smatra važnima prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i to:
„1. Je li počinjena apsolutno bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11 Zakona o parničnom postupku ako je prvostupanjski sud u obrazloženju presude kojom se odbija tužbeni zahtjev propustio cijeniti predloženi dokazni materijal u vidu predlaganja vještaka u svrhu utvrđivanja odlučnih i specifičnih činjenica postojanja mobinga na radnom mjestu, za meritornu odluku u sporu?
2. Je li kao presudna činjenica za utvrđivanje postojanja mobinga važnija ona dugog trajanja tih radnji ili je za utvrđivanje istog dovoljno kraće trajanje, ali jačeg intenziteta ponižavanja druge osobe u svrhu eliminacije s radnog mjesta?
3. Predstavlja li poslodavčevo jednostrano isključivanje radnika iz svih poslovnih procesa i zadataka, kao i premještaj u drugi odjel na lošiju poziciju bez doticaja sa prethodnim radnim mjestom, a sve bez opravdanih i vidljivih razloga i za vrijeme dok je na snazi postojeći ugovor o radu, mobing u smislu specifičnog ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina njih, sustavno ponižava drugu osobu s ciljem narušavanja njezinog ugleda i časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta?".
5. Kao razloge važnosti predlagatelj ističe za prvo pitanje da je pobijana odluka suprotna shvaćanju iz ovosudne odluke Rev-x-1080/2015 od 24.veljače 2021., u odnosu na treće pitanje iz odluke Rev-637/2023 od 23. siječnja 2024, dok za drugo pitanje navodi da nema prakse ovog suda.
6. Razmatrajući prijedlog prema odredbama čl. 387. st. 1., 385.a st. 1. i 389. st. 1. ZPP ocijenjeno je da naznačena pitanja nisu važna prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne ili materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Ono mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene postupovno ili materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama.
7.1. U postupku je utvrđeno da nije bilo razlike u postupanju prema tužitelju u odnosu na ostale zaposlenike, a da tužitelj nije naznačio niti jednu osnovu diskriminacije, te da situacije kojima je bio izložen tužitelj nemaju karakter dugotrajnog uznemiravanja i da poduzete aktivnosti poslodavca nemaju obilježje mobbinga.
7.2. Treće naznačeno pitanje je individualizirano tako da je u svojoj biti to pitanje činjenične naravi i ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja i na njega nije moguće dati jednoznačan odgovor, kada isti ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Takvo se ukazuje i prvo pitanje, a u odnosu na drugo pitanje tužitelj se ni ne poziva na različitu praksu sudova, a razlog da nema prakse ovog suda, sam za sebe, nema značaj ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP.
8. Iz iznesenih razloga u prijedlogu izostaje zahtijevana važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz odredbe čl. 385.a st.1. ZPP, pa nije riječ o važnom pravnom pitanju.
9. Stoga je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
