REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3751/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Mijo Jeličić i Marina Bosnić, odvjetnici u Splitu, Kliška 29, protiv 1. tuženika Stečajne mase iza ITS d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam u stečaju, OIB 67393235251, sa sjedištem u Splitu, Šime Ljubića 7, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Meštrović, odvjetnica u Zagrebu, i 2. tuženika GRAD SPLIT, OIB 78755598868, sa sjedištem u Splitu, Obala kneza Branimira 17, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 1140/2025-3 od 15. travnja 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-707/2018-38 od 24. ožujka 2021., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1140/2025-3 od 15. travnja 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 707/2018-38 od 24. ožujka 2021. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje i mirno uživanje imovine zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav).

2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje pravna pitanja koja glase:

"1) Je li sud drugog stupnja u situaciji kad je preinačio prvostupanjsku presudu uz tvrdnju da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio činjenično stanje, ali da je pogrešno primijenio materijalno pravo, dužan obrazložiti zašto smatra da je u prvostupanjskoj presudi pogrešno primijenjeno materijalno pravo i osobito je li u tom slučaju u obrazloženju dužan navesti koja odredba kojeg materijalno-pravnog propisa je povrijeđena, odnosno koji je propis prvostupanjski sud pogrešno ili nepotpuno primijenio na konkretan pravni odnos;

Predstavlja li propust ili nedostatak obrazloženja drugostupanjske sudske odluke, u kojem precizno i jasno ne iznosi opis, oznaku i obrazloženje konkretnog materijalno-pravnog propisa za kojeg tvrdi da je razlog nezakonitosti prvostupanjske odluke, bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP odnosno je li zbog tog nedostatka povrijeđeno pravo stranke na pravično suđenje?

2) Može li sud drugog stupnja povodom žalbe u kojoj nisu istaknuti žalbeni razlozi ispitivati prvostupanjsku presudu izvan granica osporavanja prvostupanjske presude koje su istaknute u žalbi;

Je li u konkretnom slučaju postupajući na način da odluku suda prvog stupnja preinači zbog razloga koji nisu istaknuti u žalbama te zbog razloga koji ne postoje sud drugog stupnja izvršio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6., točka 11. i točka 12. ZPP;

3) Je li sud drugog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6., točka 11. i točka 12. ZPP kad u obrazloženju odluke kojom je preinačio prvostupanjsku presudu utvrdi da se prvostupanjska presuda preinačuje zbog povrede materijalnog prava i istodobno ne navede o kojoj povredi i kojeg materijalnog prava se radi, a kao razloge uputi na procesno-pravni sadržaj istaknutog tužbenog zahtjeva?

Je li stranci onemogućeno sudjelovanje u postupku ako je drugostupanjski sud u postupku po žalbi protiv prvostupanjske odluke utvrdio činjenicu koja među strankama nije bila sporna tijekom postupka na drugačiji način, a niti ju je tuženik kao takvu isticao u žalbi? Je li sud drugog stupnja postupajući na prethodno opisani način počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6., točka 11. i točka 12. ZPP?".

3. Tužitelj kao razlog važnosti ukazuje na odstupanje od prakse revizijskog suda ističući odluke broj Rev-2372/88 od 6. lipnja 1989., Rev-76/81 od 26. svibnja 1982., Rev-736/03 od 12. studenoga 2003., Revr-48/2011-2 od 3. ožujka 2015., Revt- 288/2011-2 od 3. veljače 2016. i Rev-3310/2018-2 od 30. siječnja 2019.

4. Prvotuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije navodi da nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije te predlaže prijedlog odbaciti.

5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5.1. U odnosu na naznačena pitanja u dijelu kojim predlagatelj problematizira obrazloženje pobijane odluke, predlagatelju valja odgovoriti da odluka drugostupanjskog suda sadrži jasne, dostatne i uvjerljive razloge o ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva. U pobijanoj je odluci drugostupanjski sud iznio pravna shvaćanja u primjeni odredbe članka 195. stavka 1. ZPP koja ne odstupaju od pravnih shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema kojima cesijom tražbine tužitelj prestaje biti tuženikov vjerovnik, pa ne može više uspjeti s tužbenim zahtjevom da tuženik tu tražbinu ispuni njemu, već treba promijeniti tužbeni zahtjev (Rev-117/03 od 16. prosinca 2003.). To, međutim, u konkretnom slučaju, prednik I - tuženika (kao tužitelj u parničnom postupku vođenom pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem Pi-709/13) nije učinio, a niti je tužba preinačena stupanjem predlagatelja na mjesto tužitelja. Ovdje valja napomenuti kako iz prijedloga te njegovih priloga ne proizlazi da bi sud u navedenom parničnom postupku vođenom po tužbi prednika I - tuženika, radi isplate troškova ulaganja u poslovni prostor, bio obavješten o činjenici ustupanja tražbine u vezi koje je taj postupak vođen.

5.2. Nadalje je u pobijanoj drugostupanjskoj odluci, uvažavajući činjenicu postojanja pravomoćne i ovršne presude prema kojoj je vjerovnik predmetne tražbine I -tuženik (a ne ovdje predlagatelj), jasno obrazloženo da bi do promjene vjerovnika u odnosu na tražbinu iz takve ovršne isprave moglo doći eventualnim ustupanjem tražbine nakon, a ne prije, donošenja pravomoćne i ovršne isprave, koje shvaćanje, dakle, uvažava pravne učinke predmetne pravomoćne presude.

5.3. U odnosu na drugo naznačeno pitanje predlagatelju valja odgovoriti da je iz sadržaja priloga prijedloga razvidno da su I i II tuženici žalbe protiv prvostupanjske odluke podnijeli zbog svih zakonom predviđenih razloga, s prijedlogom da se presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, iz čega stoga ne proizlazi da bi drugostupanjski sud postupao izvan granica ispitivanja prvostupanjske presude.

5.4. U odnosu na navode da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju dopuštenje revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.

6. S tim u vezi, ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim ni da mu je nižestupanjskom presudom zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje te pravo na mirno uživanje imovine, a kako to navodi u prijedlogu.

6.1. Pravo na pravično suđenje zajamčeno je odredbom članka 6. stavka 1. Konvencije i člankom 29. stavkom 1. Ustava RH. Riječ je o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

6.2. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi izneseni u pobijanoj drugostupanjskoj odluci zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz iste vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Drugim riječima, razlozi navedeni u obrazloženju odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku.

6.3. Stoga, budući da je u pobijanoj odluci odgovoreno na sve odlučne navode tužitelja ista se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. U takvim okolnostima predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao niti pravo na mirno uživanje imovine. To tim više što sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuje da je nekoj stranci u podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima bila pružena pravna zaštita koju predlagatelj u ovom postupku nije uspio ishoditi. Stoga, ni po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije.

7. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u točci I. izreke, dok je na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP, riješeno kao u točci II. izreke.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil