REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1235/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika DRŽAVNA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb, Jurišićeva 1, OIB:94819327944, protiv tuženika- protutužitelja IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-556/2022-2 od 3. ožujka 2022., kojom je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2299/2020 od 10. siječnja 2022., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-556/2022-2 od 3. ožujka 2022., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku iznos od 100.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), dok je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika za naknadu iznosa od 331.337,23 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.875,00 kuna (toč. III.), odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.625,00 kuna kao neosnovan (toč. IV.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 57.812,50 kuna (toč. V.).

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja u točkama I., III. i V. izreke na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik naknadi iznos od 100.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I.), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. II.).

3. Rješenjem suda drugog stupnja odbačena je kao nedopuštena žalba tužitelja podnesena protiv presude suda prvog stupnja u odnosu na toč. IV. izreke presude.

4. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3109/2022-2 od 8. srpnja 2025. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Je li moguće da jedna parnična stranka stupi u parnicu samo u odnosu na tužbu, a ne i u odnosu na protutužbu koja je u trenutku stupanja u parnicu već postavljena?“.

5. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

7. Revizija je osnovana.

8. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je nad Štedionicom za obnovu i razvoj d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-217/2001 od 2. srpnja 2001. otvoren stečajni postupak,

- da je 13. siječnja 2003. tužitelj Štedionica za razvoj i obnovu d.o.o. u stečaju protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 108.187,36 kuna,

- da je tuženik u prigovoru protiv platnog naloga od 18. travnja 2003. istaknuo da prema Štedionici za obnovu i razvoj d.o.o. u stečaju ima protupotraživanje u iznosu od 91.534,348 DEM na ime štednih uloga,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-217/2002 od 4. travnja 2005. na ovdje tužitelja, na temelju odredbe čl. 193.a Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03 - dalje: SZ), prenesena tražbina Štedionice za obnovu i razvoj d.o.o., pa je tijekom prvostupanjskog postupka došlo do subjektivne preinake tužbe,

- da su po rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-217/2002 od 4. travnja 2005. na tužitelja preneseni neunovčeni predmeti stečajne mase (toč. I), nenaplaćene tražbine po kojima se vode sudski postupci (toč. II.) i tražbine po odobrenim kreditima (toč. III.), kao i obveze koje se eventualno utvrde u parničnim, ovršnim i upravnim postupcima koji se vode protiv stečajnog dužnika (toč. IV.),

- da je raspravnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-44/2004-6 od 30. studenog 2006. sud utvrdio da na mjesto ranijeg stečajnog dužnika Štedionice za razvoj i obnovu d.o.o. u stečaju stupa Državna agencija za sanaciju banaka i osiguranje štednih uloga, te se na istom ročištu tužitelj upustio u raspravljanje po protutužbi navodeći da ostaje kod odgovora na protutužbu, kao i na ročištu održanom 8. svibnja 2007. i nadalje tijekom postupka,

- da je tuženik podneskom od 1. kolovoza 2007. izričito kao suprotnu stranu u odnosu na protutužbu naznačio tužitelja zahtijevajući isplatu iznosa od 46.800,83 Eur,

- da je tuženik u stečajnom postupku Štedionice za obnovu i razvoj d.o.o. u stečaju prijavio tražbinu u iznosu od 91.534,48 DEM, 27. listopada 2004.,

- da je prvostupanjski sud presudom poslovni broj P-5442/2006 od 3. kolovoza 2011. odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a prihvatio protutužbeni zahtjev za iznos od 59.151,87 Eur,

- da je drugostupanjski sud rješenjem poslovni broj Pž-7231/11 od 13. srpnja 2012. u odnosu na protutužbeni zahtjev ukinuo prvostupanjsku presudu bez potrebe vraćanja na ponovno suđenje, jer je zaključio da je u ovoj parnici tužitelj stupio u parnicu samo radi tužbe i tužbenog zahtjeva prema odredbi čl. 193.a SZ,

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-8/2013 od 26. svibnja 2020. ukinuta drugostupanjska presuda poslovni broj Pž-7231/11 od 13. srpnja 2012. u cijelosti,

- da je rješenjem drugostupanjskog suda Pž-4293/2020 od 17. studenog 2020. ukinuta presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-5442/2006 od 3. kolovoza 2011. u kojem je drugostupanjski naveo da je u konkretnom slučaju tužitelj u parnicu stupio samo u odnosu na tužbu i tužbeni zahtjev, a ne i u odnosu na protutužbeni zahtjev – isplatu štednog uloga položenog kod Štedionice za obnovu i razvoj d.o.o. u stečaju, kao i da u odnosu na protutužbeni zahtjev tužitelj nije stupio u parnicu pa bi se u odnosu na protutužbeni zahtjev trebalo raspravljati odvojeno jer je u pogledu protutužbenog zahtjeva pasivno legitimirana Štedionica za obnovu i razvoj d.o.o. u stečaju,

- da tužitelj tijekom postupka ne osporava status štediše tuženika.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da predmetna protutužba i protutužbeni zahtjev nisu tražbina, već obveza, ali ne obveza prema uvjetima iz čl. 193.a st. 3. SZ, kao ni obveza navedena pod obvezama u toč. IV. rješenja St-217/2001 od 4. travnja 2005., radi čega na tužitelja nije prenesena obveza po protutužbi stečajnog dužnika.

Međutim, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik izvršio subjektivnu preinaku, a tužitelj se upustio u raspravljanje o protutužbi i protutužbenom zahtjevu, dok je pravna osnova konkretnog predmeta isplata osiguranih štednih uloga tuženika kod Štedionice za razvoj i obnovu, a čiji je osiguravatelj po zakonu tužitelj, radi čega nije od utjecaja okolnost da na tužitelja nije prenesena obveza po protutužbi. Prvostupanjski sud nadalje ocjenjuje da je tužitelj odgovoran upravo za isplatu osiguranih štednih uloga banaka i štedionica radi čega prihvaća tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka („Narodne novine“ broj 44/94, 79/98, 19/99, 35/00, 60/04, 12/12 i 15/13) i to do visine osiguranog štednog uloga.

11. Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je ocijenio da predmet protutužbenog zahtjeva nije bila isplata osigurane štednje prema odredbi čl. 6. Zakona o Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, već isplata cjelokupne štednje koju je tuženik imao kod stečajnog dužnika Štedionice za obnovu i razvoj d.o.o. u stečaju. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da tuženik prema tužitelju postavlja protutužbeni zahtjev koji jedino može postaviti prema stečajnom dužniku, a odredbom čl. 193.a SZ tužitelj nije stupio u takav položaj. Drugostupanjski sud ocjenjuje da tuženik nije postavio tužbeni zahtjev za isplatu osigurane štednje, već je od tužitelja zahtijevao isplatu cjelokupnog iznosa štednje, radi čega je tuženik tražbinu s osnove štednje mogao ostvarivati samo prema Štedionici za obnovu i razvoj d.o.o. u stečaju.

12. Sukladno odredbi čl. 189. st. 1. ZPP tuženik može do zaključenja prethodnog postupka pred sudom podnijeti kod istog suda protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutužbom traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu.

13. Protutužba često ima i obrambeni značaj, posebno kada je ona kompenzabilnog značaja, no bez obzira o kojoj vrsti protutužbe se radilo (koneksna, kompenzabilna i prejudicijelna) mora postojati određena povezanost s tužbom.

14. Međutim u konkretnom slučaju tužitelj se odmah nakon donošenja rješenja o stupanju na mjesto dotadašnjeg tužitelja 30. studenoga 2006. upustio u raspravljanje po protutužbi, te se i nakon subjektivne preinake protutužbe nije protivio takvoj preinaci, već se upustio u raspravljanje na prvom nadolazećem ročištu.

15. Postupajući na navedeni način tužitelj je sukladno odredbi čl. 192. st. 4. ZPP primio parnicu u onom stanju u kakvu se ona nalazila u trenutku kad je u nju stupio.

16. Drugostupanjski sud iznesenim stavom, da je tuženik podneseni protutužbeni zahtjev mogao postaviti jedino prema stečajnom dužniku, pogrešno povezuje pitanje pasivne legitimacije sa subjektivnim preinačenjem protutužbe.

17. Tužbom se zasniva procesnopravni odnos između tužitelja i tuženika (tužitelj to svojstvo stječe podnošenjem tužbe sudu, a tuženik to postaje zbog činjenice što je u tužbi označen kao tuženik), neovisno o tome jesu li oni sudionici određenog pravnog odnosa koji je nastao prije pokretanja parnice.

18. Ako su subjekti procesnopravnog odnosa (tužitelj i tuženik) ujedno i subjekti prava i obveza iz odnosa u povodu kojega je došlo do parnice, onda parnične stranke imaju (pored procesne legitimacije) i aktivnu, odnosno pasivnu građanskopravnu legitimaciju.

19. Pitanje ima li tužitelj aktivnu, odnosno tuženik pasivnu legitimaciju prosuđuje se kroz primjenu materijalnog prava na utvrđene činjenice.

20. Također prema odredbi čl. 186. st. 3. ZPP sud nije vezan pravnom osnovom koju je naveo tužitelj. Sud je međutim vezan činjeničnom osnovom na koju se poziva tužitelj i prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku.

21. Stoga kada je tuženik tijekom trajanja ovog postupka ustrajao u protutužbenom zahtjevu za isplatu štednje, drugostupanjski sud je pogrešno vezao osnovanost potraživanja tuženika prema tužitelju isključivo u odnosu na odredbu čl. 193.a SZ na temelju koje je tužitelj prvotno stupio u već započetu parnicu.

22. U smislu prethodno navedenog odgovor na postavljeno pitanje, obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, glasi da sama činjenica da je na Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga preneseno pravo stupanja na mjesto stečajnog dužnika u svim postupcima u kojima je stečajni dužnik sudjelovao s prenesenim dijelom stečajne mase sukladno odredbi čl. 193.a st. 6. ST ne znači da je u odnosu na istoga već podnesena protutužba postala nedopuštena odnosno da je isti stupio u parnicu samo u odnosu na tužbu, a ne i u odnosu na protutužbu koja je u trenutku stupanja u parnicu već postavljena. To posebice obzirom na činjenicu da se tužitelju upustio u raspravljanje povodom podnesene protutužbe.

23. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

24. Pri ponovljenom će odlučivanju drugostupanjski sud, vodeći računa o pravnom shvaćanju iznesenom u ovoj odluci, donijeti novu, zakonitu odluku kojom će se ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.

25. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug