REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5385/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČF, [adresa], Bana [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andriana Vukoja, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Krka Belvedere d.o.o. Skradin, Dubravice, Kovilići 1, OIB 44389874471, kojeg zastupa punomoćnica Suzana Malenica, odvjetnica u Šibeniku, radi nedopuštenosti otkaza, raskida ugovora i naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž R-116/2024-2 od 9. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-8/2023-26 od 27. svibnja 2024., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu naznačenih pravnih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja u dijelu u kojem se prijedlog odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 01.09.2013. godine, što ga je tuženik Krka Belvedere d.o.o., Kovilići 1., Dubravice, Skradin, OIB: 44389874471, dao tužitelju TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 25.11.2021. godine, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije niti prestao.
2. Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.09.2013. godine kojim je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika na radnom mjestu voditelja poslovanja u ugostiteljskom objektu Odmorište Krka AC A1 ZG-ST, s danom donošenja prvostupanjske presude.
3. Nalaže se tuženiku Krka Belvedere d.o.o., Kovilići 1, Dubravice, Skradin, OIB: 44389874471, da tužitelju TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati naknadu štete u iznosu od 61.702,27 kn, što odgovara iznosu od sedam ugovorenih mjesečnih plaća radnika, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana.“
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku na ime parničnog troška iznos od 2.304,00 EUR, u roku od 8 dana.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:
„1) Je li drugostupanjski sud dužan u svojoj presudi i rješenju jasno i detaljno obrazložiti svoje stajalište u pogledu svih žalbenih navoda tužitelja, odnosno bilo koje stranke u postupku, te jasno obrazložiti svoj stav u pogledu svih navoda žalbe o kojoj odlučuje, te pri tome navesti razloge zbog kojih smatra da su konkretni žalbeni navodi i razlozi neutemeljeni odnosno navesti i obrazložiti zbog čega smatra da navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnosti zakonitost prvostupanjske odluke, odnosno zbog čega smatra da prvostupanjski sud nije počinio pogreške i nepravilnosti na koje parnična stranka ukazuje u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude?
2) Da li drugostupanjski sud postupa protivno svojoj obvezi ocjene žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja (čl. 375 ZPP-a), kada se u obrazloženju svoje presude ne izjasni o u žalbi iznesenim bitnim povredama parničnog postupka?
3) Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika Drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 365. i čl. 375. sve u svezi s čl. 354. st. 2. 11. ZPP jer se u drugostupanjskoj presudi uopće nije očitovao, nije spomenuo i nije ocijenio konkretne prigovore i žalbene razloge tuženika na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora i temeljem kojih žalbenih razloga je tuženik osporavao pravilnost materijalnopravnog zaključka prvostupanjskog suda da radnik a priori nema pravo „odbiti naredbu“ direktora poslodavca, ukazujući pritom da je Prvostupanjski sud bio dužan pažljivom analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza utvrditi da li ponašanje tužitelja u konkretnim okolnostima konkretnog slučaja ima značenje osobito teške povrede obveze izradnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja bio nemoguć?
4) Je li sud dužan prilikom ocjene opravdanosti izvanrednog otkaza nedvojbeno utvrditi da je riječ o ponašaju radnika koje je teška povreda obveza iz radnog odnosa i u tu svrhu pojedinačni postupak radnika ocjenjivati u sklopu cjelokupnog događaja na kojem poslodavac temelji razloge za otkaz, imajući na umu posljedice takvog postupka radnika, vodeći se načelom da svako neprimjereno ponašanje radnika nije razlog za izvanredni otkaz, nego tek kada ponašanje radnika znatno prelazi granice pristojnog i profesionalnog ponašanja, vodeći računa o dotadašnjem vladanju radnika i okolnostima uslijed kojih je došlo do neprimjerenog ponašanja?
5) Je li sud povrijedio tužiteljevo pravo na pravično suđenje (aspekt prava na pristup sudu i prava na rješavanje spora) kada u postupku radi utvrđenja nedopuštenim izvanrednog otkaza koji otkaz je utemeljen na verbalnom sukobu radnika i poslodavca ne primijeni test razmjernosti radi postizanja pravedne ravnoteže između prava tužitelja kao radnika na slobodu izražavanja i prava njegovog poslodavca da zaštiti svoje legitimne poslovne interese?“,
za koja pitanja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
3. Istovremeno podnosi i prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede prava na pravično suđenje i povrede prava na žalbu.
4. Na prijedlog je odgovoreno.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a ovaj sud će postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a dopustiti podnošenje revizije u povodu postavljenog pitanja ili više njih ako ocijeni da su kumulativno ispunjeni uvjeti i to: da je odgovor na pitanje važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
7. Prema ocjeni ovog revizijskog suda pitanjima koja postavlja u prijedlogu tužitelj on zapravo problematizira utvrđeno činjenično stanje te ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom ključne okolnosti u ovoj parnici, to jest je li postupanje tužitelja kako je to utvrđeno u postupku pred sudovima nižeg stupnja opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.
8.1. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
8.2. Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse.
Time i odluke na koje se u prijedlogu poziva tužitelj nisu od značaja jer se odnose na konkretne sporove i na konkretne i specifične prijepore u tim postupcima, i stoga im se ne može dati opći značaj koji je nužan da bi se one odnosile i na ovaj konkretan spor.
9. Postavljena revizijska pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, jer odgovor na ovako postavljena ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima.
10. Dakle, odgovorima na ta pitanja se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
11. Nadalje, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a. Pri tome treba naglasiti da je svaka presuda samostalan akt presuđenja i da činjenica da je u istim postupku ranije donesena drugačija presuda koja je u postupku pravnih lijekova ukinuta, više ne postoji, i time niti ne predstavlja relevantnu procesnu činjenicu.
12. Zbog toga je glede prijedloga tužitelja u dijelu u kojem je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke u smislu čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
