REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4523/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Velimir Galić, odvjetnik iz Požege, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija br. 6., OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1360/2025-3 od 4. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-179/2023-33 od 10. travnja 2025., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1360/2025-3 od 4. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-179/2023-33 od 10. travnja 2025.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naveo da prijedlog podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:

A) Postupovnopravna pitanja

„(i) U situaciji kada je Ugovor o kreditu sklopio profesionalni poljoprivrednik za kupovinu poljoprivredne mehanizacije radi li se o Potrošaču u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 46/07 i 97/07)?

(ii) Odnose li se odredbe Zakona o zaštiti potrošača i na fizičku osobu, nositelja obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva? Može li banka priznati status potrošača osobi protivno odredbi zakona koja tu osobu izrijekom određuje kao ne-potrošača?

(iii) Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?

(iv) Je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138.a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?

(v) Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF-u dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavak 5. i članka 84. ZZP/03?

B) Materijalnopravna pitanja

(i) Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?

(ii). Da li se udruga potrošača može smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom članka 241. ZOO-a, odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?

(iii). Ima li tužitelj, u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu, pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?

(iv). Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravnog pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare?

(v.) U posebnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?“.

2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog.

3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su pravna shvaćanja drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi u pogledu postavljenih pravnih pitanja i to postupovnih pitanja navedenih pod (iii) do (v) te svih materijalnopravnih pitanja, suglasna s pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022., kao i sa shvaćanjima koja su u skladu sa stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda izraženom u revizijskim odlukama: Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022., a ovaj sud je već zaključio da se ne radi o važnim pravnim pitanjima odlučujući u povodu prijedloga za dopuštenje revizije u kojima su postavljena istovrsna pitanja (Revd-2712/2024-2 od 16. srpnja 2024. i drugima).

5. U odnosu na postupovna pitanja navedena pod (i) i (ii) pitanje valja reći da navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer iz odluka nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj traktor kupio za vlastite potrebe, a ne za obavljanje profesionalne djelatnosti kao i da je tužitelj imao status potrošača te da tuženik u postavljenim pitanjima polazi od pogrešne pretpostavke da je tužitelj kredit sklopio kao nositelj OPG-a i da tužitelj u ovom predmetu nije potrošač, jer to ne proizlazi iz nižestupanjskih presuda. Nadalje, odluka Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž- 572/2023-3 od 23. ožujka 2023. je donesena u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, jer je u toj odluci utvrđeno da je tužitelj traktor kupio radi profesionalnog bavljenja poljoprivredom, a ne za svoje osobne potrebe, dok je u ovom predmetu upravo utvrđeno da je traktor kupljen za vlastite potrebe.

6. Stoga, pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, niti bi u odnosu na odluke suda Europske unije na koje se poziva predlagatelj trebalo preispitati sudsku praksu.

7. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

8. Tuženik je podnio prijedlog i pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a navodeći da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP). Međutim, tuženiku je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tuženik nije imao pravično suđenje. Valja dodati i da tuženik u okviru povrede prava na pravično suđenje osporava i preocijenjuje utvrđeno činjenično stanje koje se odnosi na status tužitelja kao potrošača čime iznosi razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

9. Stoga, prema ocjeni vijeća predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil