REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4533/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Goranu Marčanu i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Marčan i partneri u Rijeci, protiv tužene Addiko bank d.d. OIB: 14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupane po punomoćnicima Anti Kožulu i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg su stranke podnijele protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2887/2024-2 od 8. travnja 2025., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P- 817/2019-39 od 8. travnja 2024., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužitelju revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2887/2024-2 od 8. travnja 2025. u dijelu pod toč II. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P- 817/2019-39 od 8. travnja 2024. u dijelovima pod toč. III. i IV. izreke, kao i protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2887/2024-2 od 8. travnja 2025., zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Ima li potrošač, koji je imao sklopljen ugovor o potrošačkom kreditu s valutnom klauzulom izraženom u švicarskim francima s promjenjivom kamatnom stopom koju jednostrano određuje Banka, a sklopio je Aneks ugovora o potrošačkom kreditu po odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK), pravo na povrat iznosa kojeg je preplatio po osnovnom ugovoru u kreditu na temelju ništetne odredbe o načinu promjene ugovorene kamatne stope kao i temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli?“.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužene se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.

III. Prijedlog za dopuštenje revizije tužene se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

IV. Odluka o trošku povodom prijedlogā za dopuštenje revizije se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude i rješenja (u dijelu u kojem nije uspio u sporu) podnio prijedlog za dopuštenje revizije, a tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja u dijelovima pod toč. II. i III. izreke.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije stranke su postavile pravna pitanja (tužitelj jedno, a tužena dva numerirana) koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.

1.2. Uz to su se pozvale i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

2. U dijelu u kojem su prijedlozi podneseni u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ih je sud kvalificirao kao prijedloge za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem su prijedlozi podneseni u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, te prijedloge kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.

3. Tužena je podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja, usprotivila se tom prijedlogu i predložila ga odbaciti. Zahtijevala je trošak tog odgovora.

4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.

U pogledu prijedloga tužitelja

5. Ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje tužitelja (navedeno u izreci ovoga rješenja) važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom neujednačenost prakse drugostupanjskih sudova ali i revizijskog suda koja proizlazi iz odluka poslovnih brojeva Rev-1096/2022 od 8. studenog 2022., Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-637/2019 od 15. studenog 2022., Rev- 925/2023-2 od 8. travnja 2025.

6. Zato je, na temelju čl. 385.a i 389.b st. 3. ZPP, riješeno kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. I. izreke.

7. Ovaj je sud uzeo da je prijedlog tužitelja povučen u pogledu pozivanja na povrede temeljnih ljudskih prava (čl. 389.b st. 3. ZPP).

U pogledu prijedloga tužene

8. Pravna pitanja tužene numerirana u prijedlogu pod „i.“ se ne mogu kvalificirati kao materijalnopravna niti postupovnopravna pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP; njima podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP.

8.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.

9. Obrazloženje iz prethodne dvije točke je primjenjivo i na pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužene pod „ii.“, pri čemu je u pogledu drugog dijela (odlomka) tog pitanja za naznačiti da ne proizlazi da se sud u pobijanoj odluci se vodio isključivo načelom kvantitativnosti prilikom donošenja odluke o trošku postupka (što se implicira tim dijelom pitanja, pa u tom dijelu ono nije od važnosti za odluku), dok je u pogledu trećeg dijela (odlomka) tog pitanja za obrazložiti da se u odlukama viših sudova na koje se tužena poziva (kao na razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava), nije izrazilo pravno shvaćanje u pogledu tog (dijela) pravnog pitanja i to koje bi bilo protivno onom u pobijanoj odluci, a to u okviru situacije činjeničnopravne dostatno podudarne s ovopredmetnom. Time se nije (a niti je se to učinilo na neki drugi način) dokazao razlog važnosti tog dijela tog pravnog pitanja u prethodno navedenom smislu (čl. 385.a st. 1. ZPP).

10. Tužena se u pogledu odluke o trošku postupka pozvala na povredu prava na pravično suđenje, obrazloženu odluku i pristup sudu.

11. Ovaj sud će, prema čl. 385.a st. 2. ZPP, dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

12. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), proizlazi da su odluke o troška postupka nižestupanjskih sudova dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, osobito uzimajući u obzir uspjehe u pogledu glavnog dijela tužbenog zahtjeva. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tužena nije imala pravično suđenje.

13. Zbog svega navedenog je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije tužene, valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP i čl. 389.a st. 4. ZPP, u svezi čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II. i III.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug