REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4514/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, Obala kneza Branimira 15, OIB 84397956623, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-784/2024-3 od 29. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2035/2020 od 14. studenoga 2022., ispravljena rješenjem istog suda broj P-2035/2020 od 10. travnja 2024., na sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-784/2024-3 od 29. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P- 2035/2020 od 14. studenoga 2022., ispravljena rješenjem istog suda broj P- 2035/2020 od 10. travnja 2024., postavljajući pet pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi:
„1. Da li se isplata pripadajuće mirovine u neto iznosu na tekući račun preminulog korisnika mirovine nakon njegove smrti za zadnji mjesec u kojem je korisnik mirovine umro, a koju je preminuli korisnik mirovine stekao za života i koja je prešla na njegove zakonske nasljednike u času njegove smrti, može smatrati nepripadno isplaćenom mirovinom?
2. Da li pripadajući iznos mirovine u neto iznosu preminulog korisnika mirovine za zadnji mjesec u kojem je korisnik mirovine umro, predstavlja naslijeđenu imovinu njegovog zakonskog nasljednika ili dohodak od nesamostalnog rada njegovog zakonskog nasljednika?
3. Da li pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iznosa pripadajuće mirovine u točno navedenom neto iznosu preminulog korisnika mirovine za zadnji mjesec u kojem je korisnik mirovine umro, obvezuje na isplatu tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u istom točno navedenom neto iznosu mirovine?
4. Da li se zakonskom nasljedniku prvog nasljednog reda mogu nametati porezne obveze, točnije porez na dohodak od nesamostalnog rada, prirez i dodatni doprinos za zdravstveno osiguranje na dio ostavine s naslova neisplaćene mirovine ostavitelju u neto iznosa za zadnji mjesec u kojem je korisnik mirovine umro, kao imovine koju je naslijedio od ostavitelja kao korisnika mirovine?
5. Da li tuženik nakon isplate pripadajuće mirovine u neto iznosu na tekući račun preminulog korisnika mirovine nakon njegove smrti za zadnji mjesec u kojem je korisnik mirovine umro, može polagati bilo kakva prava na isplaćeni iznos mirovine u neto iznosu imajući u vidu da isplaćeni iznos mirovine u neto iznosu pripada njegovim zakonskim nasljednicima koji su je stekli u času smrti ostavitelja, a u slučaju nepostojanja zakonskih nasljednika, kao ošasna imovina pripada jedinici lokalne samouprave, odnosno prelazi na Općinu, odnosno Grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalište na području [adresa]?“.
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužitelj navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Naime, tužitelj nije dostavio sudske odluke iz kojih bi proizašlo da bi o tim pitanjima viši sudovi imali različitu praksu, odnosno da bi pravno shvaćanje na kojem je utemeljena navedena odluka odstupalo od prakse ovog suda, već se tužitelj, izražavajući svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka, sadržajno poziva na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju, ponavljajući time žalbene razloge, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštanje revizije. Odluka na koju se tužitelj poziva u prijedlogu (Županijski sud u Zagrebu broj Gž-4485/2018-2 od 18. travnja 2019.) ne odnosi se na istovrsnu pravnu situaciju. To stoga što pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i utvrđenja u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
4. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
