REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-143/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri u Zagreb, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3220/2025-2 od 7. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-542/2024-11 od 9. travnja 2025., na sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja se odbija.

III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvodu citirane drugostupanjske presude u odnosu na odluku o troškovima postupka naznačujući pitanje:

"Je li sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka u obzir trebao uzeti da je tužitelj postavio i deklaratorni i kondemnatorni tužbeni zahtjev, a sukladno istima i vrijednost predmeta spora, odnosno primijeniti materijalno pravo, i to konkretno odredbu članka 37. Zakona o parničnom postupku te odredbu članka 19. Zakona o sudskim pristojbama ?".

1.2. Kao razloge važnosti naznačuje da o navedenom pitanju ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te da je neujednačena praksa nižestupanjskih sudova.

2.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačujući pravna pitanja:

"i. Je li odredba ugovora o kreditu na temelju koje je banka prije isplate kredita naplatila potrošaču trošak njegove obrade u postotnom iznosu glavnice, nepoštena ugovorna odredba u smislu članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03) ako banka potrošaču nije specificirala strukturu tog troška?

ii. Jesu li odredbe člana 1022. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005) i članka 173. Zakona o bankama (Narodne novine, broj 84/2002) valjani pravni temelj za ugovaranje odredbe ugovora o kreditu na osnovi koje banka prije isplate kredita ima pravo naplatiti potrošaču troškove obrade kredita u postotnom iznosu glavnice?

iii. Je li odredba ugovora o kreditu na temelju koje je banka prije isplate kredita naplatila potrošaču trošak njegove obrade u postotnom iznosu glavnice, neodređena i neodrediva ugovorna odredba?

iv. Je li odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) jasna, razumljiva i lako uočljiva u smislu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) ukoliko iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu u dovoljnoj mjeri obaviješten o učincima ugovaranje iste?

v. Primjenjuje li se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., prema kojemu petogodišnji restitucijski zastarni rok počinje teći s danom pravomoćnog utvrđenja ništetnosti, na situacije u kojima je zastara u razdoblju do 30. siječnja 2020. zastara već nastupila sukladno članu 360 . i 371. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?".

2.2. Tuženik tvrdi da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično/pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.), povredom aspekta tog prava na obrazloženu sudsku odluku.

3. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

4. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP), prema ocjeni ovog suda, naznačena pravna pitanje u prijedlozima za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. U odnosu na prijedlog tužitelja valja reći da je u odnosu na naznačeno pitanje u ovosudnim odlukama izraženo shvaćanje koje se očituje da deklaratorni zahtjev koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, pa tako: Rev-1264/07 od 29. listopada 2008. i Revr-758/2007 od 16. siječnja 2008. Pobijana odluka je sukladna tom pravnom shvaćanju.

6. Stoga je ocijenjeno da pravno pitanje tužitelja nema zahtijevanu važnost iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

7. Naznačena pitanja tuženika vezana su uz problematiku ništetnosti odredbi o troškovima obrade kredita. Predlagatelj se upućuje na ovosudne odluke Rev- 1051/2023-2 od 3. travnja 2024., Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024. i Rev- 715/2024od 22. svibnja 2024. U odnosu na posljednje pitanje upućuje na shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. i računanja zastare od dana pravomoćnosti odluke u povodu zahtjeva, a što je ovdje donošenjem pobijane odluke.

8. Tuženik tvrdi da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati ni arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka (ili pogrešne primjene materijalnog prava) bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, na što se poziva.

9. Iz izloženih razloga prijedlog tužitelja i tuženika temeljen na odredbi čl. 385.a ZPP odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZP, a prijedlog tuženika koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug