REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1860/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić, članice vijeća i Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Vrdoljaku, odvjetniku u ZOU Ljubičić, Vrdoljak i partneri u Splitu, protiv tuženika ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivi Farčiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-638/2024-15 od 8. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-7450/2015-91 od 31. listopada 2023., u sjednici vijeća 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.557,17 € / 124.750,00 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke te mu u istom roku naknaditi trošak postupka u iznosu od 8.461,56 € / 63.753,65 kn sa zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na glavnu tražbinu za isplatu 13.239,10 Eur i zateznih kamata na iznos glavne tražbine u iznosu od 3.454,77 Eur te zateznih kamatama na iznos glavne tražbine u iznosu od 3.454,77 Eur te zateznih kamata na iznos glavne tražbine u iznosu od 9.784,33 Eur za razdoblje od 5. veljače 2016. do isplate kao i troškova postupka u iznosu od 6.769,25 Eur sa zateznim kamatama. Ujedno je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu glavne tražbine za iznos od 3.318,07 Eura sa zateznim kamatama te u dijelu zateznih kamata na iznos glavne tražbine od 9. 784,33 Eur za razdoblje od 23. travnja 2015. do 5. veljače 2016. i u dijelu troškova postupka u iznosu od 1.692,31 Eur sa zateznim kamatama te se odbija tužbeni zahtjev za naknadu troškova postupka u tom dijelu.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije te u prijedlogu postavlja tri pitanja ističući da je riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ujedno ističe da podnosi prijedlog zbog povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže dopustiti podnošenje revizije.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja, dok u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava nije dopušten.
6. Predmet postupka je zahtjev na naknadu imovinske i neimovinske štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala uslijed toga što mu je tuženik 9. studenoga 2014., bez ikakvog razloga i povoda, zadao više udaraca šakama i nogama.
6.1. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da tužitelj potražuje naknadu štete zbog tjelesne ozljede koju mu je zadao tuženik 9. studenoga 2014.,
- da je odlukom Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj PpJ-3967/2015-46 tuženik oslobođen optužbe da bi u večernjim satima, 9. studenog 2014., u 19,45 sati, napao tužitelja te da iz sadržaja te presude proizlazi da nema dovoljno dokaza da bi se utvrdila odgovornost tuženika, ali da je kazneno pravna odgovornost znatno uža od građansko pravne odgovornosti pa da je sud kroz ovaj parnični postupak utvrđivao tuženikovu odgovornost za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja,
- da je analizom sadržaja pismena PP Sinj, optužnog prijedloga sačinjenog povodom štetnog događaja u gradu [adresa], prihvaćanjem iskaza tužitelja, te iskaza DS danog policijskim djelatnicima utvrdio da je tuženik 9. studenoga 2014. fizički nasrnuo na tužitelja i tjelesno ga ozlijedio tako da ga je više puta udario šakom u glavu, nakon čega je tužitelj pao na pod gdje ga je tuženik nastavio udarati nogom i šakom po glavi i tijelu,
- da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju, u smislu odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO-a i da ju je dužan nadoknaditi,
- da je vještačenjima po vještaku dr. Slavenu Lupi Ferandin, maksilofacijalnom kirurgu, subspecijalisti plastične kirurgije glave i vrata utvrđeno da je tužitelju trajno oštećen osjet njuha koji ima podlogu u radiološki verificiranoj frakturi kostiju lubanjske osnovice te da postoji stupanj oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja od 5%i da je trpio bolove srednjeg intenziteta u trajanju od tjedan dana te bolove lakšeg intenzitete koji se javljaju povremeno u vidu glavobolje i trajnog su karaktera te da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega tjedan dana po dva sata dnevno kod osobne higijene i toaleta,
- da je vještačenjem po vještacima dentalne medicine Marinu Ježina Bušelić i Ziti Blažić Potočko utvrđeno da je zbog posljedice povrede došlo do pucanja kliničkih kruna 17 i 16, nosećeg mosta na gornjoj čeljusti, te da je puknuti dio mosta privremeno fiksiran ugradnjom metalnih kolačića u krojenje tih zuba da bi nastavno pacijent u gornjoj čeljusti ekstrahirao sve zube (osim lijevo 2. i 7) ugradio 5 implantata i napravio cirkularni most. Tužitelj da je zbog tih povreda trpio bol jakog intenziteta u trenutku nastanka štetnog događaja, srednjeg intenziteta u trajanju od 13 dana te lakog intenziteta u trajanju od 26 dana. Trpio je strah srednjeg intenziteta tri dana te slabog intenziteta u trajanju od 21 dana dok je naruženje bilo povremeno, srednjeg stupnja do ugradnje implantata u gornju čeljust. Smanjenje životne aktivnosti po toj osnovi da je bilo dva posto zbog izgubljenog trajnog zuba (desno gore 7) koji nije nadomješten implantatom. Posljedica predmetne povrede da je trošak privremene proteinske sanacije gornje čeljusti u iznosu od 540,00 kn i trošak konačne sanacije, ugradnje implantata i mosta u gornje čeljusti u iznosu od 73. 720,00 kn,
- da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju umanjena životna aktivnost za 7% (zbog gubitka osjeta mirisa i zuba), pa da mu po toj osnovi na ime naknadu neimovinske štete pripada novčani iznos od 50.000,00 kn,
- da mu na ime imovinske štete, protetske sanacije gornje čeljusti pripada novčani iznos od 540,00 kn te iznos od 73.720,00 kn dok mu na ime tuđe nemedicinske njege i pomoći u trajanju od 14 sati, prema cijeni sata od 35,00 kn pripada iznos od 490,00 kn što da ukupnu iznosi 74.750,00 kn.
6.2. Sukladno tome na ime imovinske i neimovinske štete dosudio je tužitelju novčani iznos od 124.750,00 kn, primjenom odredbi članka 1100. i 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11).
7. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja;
1.“Je li prvostupanjski sud nakon što mu je pismeno priopćen opoziv punomoći jedne stranke u postupku, ovlašten i dalje opozvanog punomoćnika tretirati kao zakonskog zastupnika te stranke, kao u slučaju instituta opoziva punomoći?“
2.“Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi da je postojao razlog za izuzeće suca prvostupanjskog suda te posljedično bitna povreda odredbi Zakona o parničnom postupku, ako se nakon odbijana zahtjeva za izuzeće suca pojave okolnosti koje ukazuju na očitu nepristranost toga suca prema stranci koja je izuzeće tražila?“
3.“Je li prvostupanjskom sudu dopušteno, u slučaju kad nema neposrednih dokaza koji govore u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva pozivom na pravilo o slobodnoj ocjeni dokaza usvojiti tužbeni zahtjev iako se takvim postupanjem zaobilazi odredbe koje govore o teretu dokazivanja?“
Odnosno da li pravilo o slobodnoj ocjeni dokaza u praksi ima prevagu nad odredbama kojima se uređuje teret dokazivanja?“
8. U odnosu na prvo pitanje tuženik ističe da smatra da je riječ o pravnom pitanju u kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Međutim, tuženik ne navodi odluke ovog revizijskog suda u kojima bi bilo izraženo pravno shvaćanje različito od shvaćanja u pobijanoj drugostupanjskoj presudi.
8.1. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, za istaknuti je da se prema članku 73. stavak 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zahtjev za izuzeće u pravnom lijeku može staviti samo u odnosu na izuzeće suca višeg suda, a ne i prvostupanjskog suca kako se to postavlja u drugom pitanju. Stoga navedeno pitanje nije važno za razrješenje ovog spora.
8.2. U odnosu na treće postavljeno pitanje za odgovoriti je da sud sukladno članku 8. ZPP-a izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, što su sudovi u ovom predmetu i učinili. Kad se uz to uzme u obzir da ograničenje slobodne ocjene dokaza proizlazi u slučajevima iz članka 12.stavka 3., članka 221. i članka 230. ZPP-a, što u ovom predmetu nije bio slučaj kao i da sudovi nisu odbili niti jedan dokazni prijedlog tuženika, to proizlazi da postavljeno pitanje nije važno za razrješenje ovog spora.
9. Budući da tuženik u prijedlog nije obrazložio na koji način su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, to tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu ta prava povrijeđena.
10. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 389.a stavak 4. i 389.b stavak 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
