REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-39/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Željka Pajalića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima Katiji Njirić i Vicki Kisić, odvjetnicama u Dubrovniku, Između polača 18 protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Mariji Vujasin i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 47, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-222/2025-2 od 10. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P - 753/2023-23 od 13. siječnja 2025., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-222/2025-2 od 10. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-753/2023-23 od 13. siječnja 2025., uz tvrdnju da je nezakonita.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije navela je da prijedlog podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:
(i.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope? (ii.) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(iii.) Treba li se odredba ugovora o kreditu, sklopljenog između potrošača i trgovca, a kojom je ugovorena naknada za obradu kredita, smatrati cijenom ugovora o kreditu, u smislu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), radi čega nije dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe ukoliko je ista ugovorena kao jasna, lako uočljiva i lako razumljiva?
(iv.) Ima li utvrđenje nepoštenosti i posljedične ništetnosti ugovornih odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredbi iz ugovora o kreditu o primjeni valutne klauzule u CHF i naplati naknade za obradu kredita), za izravnu posljedicu i utvrđenje nepoštenosti stjecatelja (sastavljača takve odredbe), u smislu opsega vraćanja iznosa primljenih na temelju ništetne odredbe?
odnosno,
Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovornih odredbi potrošačkog ugovora o kreditu i to odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF i naplati naknade za obradu kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?"
3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na prijedlog.
4. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama poslovni broj Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023., Rev-83/2021-2 od 16. srpnja 2024., Rev 299/2021- 2 od 23. srpnja 2023., Rev 1089/2020 od 25. travnja 2023., Rev 2245/2017 od 20 ožujka 2017. Rev-112/18-2 od 9. ožujka 2022., Rev-965/2021-2 od 9. ožujka 2022., Rev-715/2024-2 od 22. svibnja 2024., Rev-673/2023 od 13. veljače 2024., i dr., te pravnog shvaćanja revizijskog suda zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) broj: Su-IV-47/2020-2 održane 30. siječnja 2020., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu. Osim toga pojedina pitanja polaze i od pogrešne pretpostavke prema kojoj je tužitelj znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja predmetne ugovorne odredbe, a da sudovi nisu osnovano utvrdili nepoštenost postupanja tuženice pri zaključenju predmetnog ugovora, odnosno od činjenice da je predmetna odredba ugovora bila jasna i razumljiva kada ni sama tuženica nije, prema utvrđenjima sudova, dostavila dokaz na što se odnosi trošak obrade kredita. U takvim okolnostima naznačena pitanja tuženice ne mogu osnovano biti pravni temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u točki I. izreke ovog rješen ja.
7. Tuženica je navela i da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), pravo na djelotvorni pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP), te pravo na pošteno suđenje, odnosno pravo na pristup sudu iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. i 13. EKLJP. Međutim, tuženici je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovat i u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP -a. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičn im, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost , da tuženica nije imala pravično suđenje kao niti da joj nije omogućeno pravo na djelotvorni pravni lijek niti da joj je povrijeđena jednakost svih pred zakonom , posebice uzimajući u obzir ustaljenu sudsku praksu Vrhovnog suda RH na koju se u ovoj odluci pozvalo i ovo vijeće revizijskog suda.
18. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
