Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-366/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, kao predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog SD, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. listopada 2024. broj K-1341/2023, u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog SD te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. listopada 2024. broj K-1341/2023 optuženi SD proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., zbog počinjenja kojega je, na temelju te zakonske odredbe, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uz izricanje uvjetne osude iz članka 56. KZ/11. tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Ujedno je, na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP-I.), naloženo optuženom SD naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude te nužne izdatke oštećenice kao tužiteljice i nagradu i nužne izdatke njezinog opunomoćenika u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, ako ovaj trošak bude zatražen.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi SD, po branitelju, odvjetniku Igoru Radeliću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i oslobodi optuženika krivnje za djelo koje mu je stavljeno na teret, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako uvodno u žalbi navodi da presudu prvostupanjskog suda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povrede kaznenog zakona, optuženi SD dalje u žalbi ne obrazlaže u čemu konkretno nalazi navedene povrede, dok iz iznijetih žalbenih tvrdnji proizlazi da optuženi SD presudu prvostupanjskog suda pobija isključivo zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog toga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao u skladu s odredbom članka 476. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP-II.) i pri tom utvrdio da nije počinjena neka od bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 476. stavkom 1. točkom 1. ZKP- II., pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženog SD povrijeđen kazneni zakon.

6. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud ocjenjujući da je provedenim dokazima nedvojbeno utvrđeno da je optuženik 11. svibnja 2016. u telefonskim pozivima oštećenoj kao tužiteljici BD prijetio smrću, optuženi SD u žalbi ukazuje na iskaz svjedokinje TD i njezinu tvrdnju da nikada nije bila nazočna događaju u kojem bi neka osoba prijetila oštećenoj kao tužiteljici BD. Pri tome u žalbi ističe da je, prema iskazu oštećene kao tužiteljice, svjedokinja TD jedina bila prisutna kritične zgode kada ju je optuženik nazvao, a da imenovana svjedokinja tvrdnje oštećene kao tužiteljice o inkriminiranim prijetnjama nije potvrdila.

7. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud, analizirajući iskaz oštećene kao tužiteljice BD, kako u dijelu u kojem je imenovana iskazivala o narušen im odnosima s optuženim SD protiv kojega je vodila sudski postupak radi utvrđenja vlasništva na stanu u [adresa], osobito uzimajući u obzir činjenicu da je oštećena kao tužiteljica uspjela u tom sudskom postupku i da je u kritično vrijeme optuženik bio deložiran iz stana, ocjenjujući da je uvjerljiv iskaz svjedokinje SDC koja je, između ostalog, iskazivala u psihičkom stanju u kojem je bila oštećena kao tužiteljica kada ju je nazvala, ocijenio vjerodostojnim iskaz oštećene kao tužiteljice te ovaj dokaz u cijelosti prihvatio.

8. Prije svega, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je privatna tužiteljica BD, vezano za inkriminirane događaje, kada ju je u dva navrata nazvao optuženi SD, detaljno, uvjerljivo i životno opisala okolnosti spornog događaja, navodeći pri tom po čemu je zaključila da ju nazvao upravo optuženik (ne samo na temelju njegovih riječi, budući da je spominjao ključeve stana, nego ga je prepoznala i po glasu), ujedno ističući okolnosti zbog kojih se posebno ustrašila (jer je optuženik spominjao crno-bijeli kišobran, kakvog je doista i imala). Nadalje, protivno žalbenim tvrdnjama u kojima optuženik ističe da je svjedokinja S bila opunomoćenica oštećene kao tužiteljice i u njezino ime pokretala sporove protiv optuženika, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je svjedokinja UD

- SDC, koja, kao odvjetnica, zasigurno ne bi kompromitirala svoj profesionalni status davanjem lažnog iskaza, iskazivala uvjerljivo i iskreno kako u dijelu u kojem je iskazivala o ranijim konfliktnim situacijama (kada je optuženik svojim ponašanjem ispoljavao neprijateljstvo prema oštećenoj kao tužiteljici te joj i prijetio), tako i u dijelu u kojem je iskazivala o psihičkom stanju u kojem je bila oštećena kao tužiteljica BD kada ju je nazvala nakon inkriminiranih telefonskih poziva optuženika (navodeći za oštećenicu da je bila "izvan sebe", zbog spominjanja crno-bijelog kišobrana bila je još više u strahu i "sva ukomirana"). Stoga je, povezujući suglasne tvrdnje oštećene kao tužiteljice BD i svjedokinje SDC o ranijem odnosu optuženog SD prema oštećenoj kao tužiteljici, kao i o samom inkriminiranom događaju, uvažavajući činjenicu da je optuženik izgubio sudski spor oko vlasništva stana, što je nesumnjivo bio razlog njegovog nezadovoljstva, ocjenjujući da s druge strane oštećena kao tužiteljica BD nije imala razloga lažno prijaviti i teretiti optuženog SD, prihvaćajući iskaz oštećene kao tužiteljice prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je optuženik 11. svibnja 2016. oko 16,00 sati oštećenu BD, koja je u to vrijeme bila u Zagrebu, u dva navrata nazvao na njezin mobitel, time da je u prvom razgovoru pitao za ključeve stana, a u drugom pozivu joj uputio inkriminirane prijetnje da će joj presuditi, da je neće biti među živima, da će je smaknuti, navodeći ujedno da mu je poznato gdje oštećenica živi i da nosi crno-bijeli kišobran. S pravom prvostupanjski sud motiv inkriminiranog postupanja optuženog SD nalazi u njegovom nezadovoljstvu ishodom sudskog postupka oko vlasništva na stanu, s obzirom na to da je optuženi SD s tim u vezi u svom iskazu naveo da, unatoč sudskoj odluci donesenoj u parničnom postupku, predmetni stan i dalje smatra svojim iz razloga jer oštećena BD za stan ništa nije platila, već je platila njezina majka, a da je oštećenica dobila spor zato jer je na sudu imala vezu.

9. Iako svjedokinja TD, za koju oštećena kao tužiteljica BD tvrdi da je bila nazočna uz nju kritične zgode 11. svibnja 2016. kada ju je optuženik nazvao i prijetio joj, tu tvrdnju oštećenice nije potvrdila, s pravom je prvostupanjski sud ocijenio da iznijeta nedosljednost u iskazima oštećene kao tužiteljice i svjedokinje TD nije od značaja za ocjenu vjerodostojnosti njihovih iskaza. To stoga jer svjedokinja TD očigledno navode koje je optuženik iznosio tijekom telefonskih razgovora nije mogla čuti (budući da oštećenica nije uključila zvučnik), a osim toga od inkriminiranog događaja prošlo je niz godina, pa je na temelju tih okolnosti, kao i činjenice da je svjedokinja TD u dobi od 75 godina, prvostupanjski sud s pravom ocijenio da je sasvim razumljivo da se svjedokinja TD tih okolnosti ne sjeća. Kraj takvog stanja stvari te s obzirom na to da je svjedokinja TD u svom iskazu potvrdila da joj je oštećena kao tužiteljica BD govorila da joj prijeti osoba koja je prodala stan, to žalbena tvrdnja optuženog SD da jedina osoba koja je, prema iskazu oštećenice bila nazočna inkriminiranom događaju te tvrdnje oštećene kao tužiteljice nije potvrdila, nimalo ne dovodi u sumnju ocjenu prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti iskaza oštećene BD i utvrđenje o inkriminiranom postupanju optuženog SD.

10. U odnosu na žalbenu tvrdnju optuženika da je prvostupanjski sud, bez da su ti raniji događaji konkretizirani i bez ikakvih dokaza, utvrdio da je optuženi SD ranije prijetio oštećenoj kao tužiteljici BD, treba odgovoriti da su, prema činjeničnom opisu iz privatne tužbe, predmet ovog kaznenog postupka dva telefonska poziva na mobitel oštećenice na dan 16. svibnja 2016. i prijetnje da će joj presuditi, da će je smaknuti, da je više neće biti među živima. Međutim, prvostupanjski je sud, analizirajući iskaz oštećene kao tužiteljice, kao i iskaz optuženika (budući da su oboje iskazivali o ranijim prijetnjama koje su im upućivane), prilikom ocjene vjerodostojnosti, povezujući njihove iskaze s činjenicom da se između optuženog SD i oštećene kao tužiteljice BD vodio spor o vlasništvu na stanu koji je završio na za optuženika nepovoljan način te je u dva navrata bilo naloženo njegovo iseljenje, ocijenio da su uvjerljive tvrdnje oštećene kao tužiteljice BD o tome da joj je optuženik prijetio i ranije, kao i inkriminiranog dana. Tim više jer su navode o optuženikovim ranijim prijetnjama potvrdile svjedokinje TD i S. Prema tome, prvostupanjski sud u ovom kaznenom postupku optuženog SD nije proglasio krivim zbog ranijih prijetnji upućenih oštećenoj BD, nego je, pri utvrđenju okolnosti vezanih uz njihov raniji odnos, kroz ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećene kao tužiteljice i iskaza optuženika, ocijenio uvjerljivim iskaz BD te zaključio da se inkriminirano postupanje optuženog SD na dan 16. svibnja 2026., uklapa u njegov ustaljeni obrazac ponašanja i odnosa prema oštećenoj kao tužiteljici.

11. Pobijajući pravilnost ocjene prvostupanjskog suda da je optuženik prijetio oštećenoj kao tužiteljici BD iz razloga jer je bio revoltiran ishodom sudskog postupka o vlasništvu stana, optuženi SD u žalbi ističe da je upravo privatna tužiteljica, što je sama navela u svom iskazu, protiv njega podn ijela pet – šest kaznenih prijava, a da iz iskaza svjedokinje BDC proizlazi da je, kao njezina odvjetnica, pokrenula deset sudskih postupaka u ime oštećene BD. Međutim, ove okolnosti koje optuženik ističe u žalbi, ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da je optuženi SD očigledno bio revoltiran ishodom parničnog postupka koji je vođen radi utvrđenja vlasništva na stanu. Naime, činjenica da je oštećena BD podnosila kaznene prijave protiv optuženika zbog prijetnji logična je posljedica činjenice da joj je optuženi SD i ranije prijetio, a pokretanje parničnih postupaka protiv optuženika očigledno je bilo nužno radi ostvarenja određenih prava oštećene kao tužiteljice, koja prava je konačnici u sudskom postupku i ostvarila.

12. Kraj takvog stanja stvari, s obzirom na tvrdnju optuženika da stan u [adresa] koji je bio predmet spora između njega i oštećene kao tužiteljice i dalje smatra svojim, ocjenjujući da su neuvjerljive i iskonstruirane u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti tvrdnje optuženog SD o tome da ga oštećenica BD Postrašija već petnaest godina napada i prijeti mu te ocijenivši vjerodostojnim iskaz oštećene kao tužiteljice, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je optuženi SD inkriminiranim postupanjem ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., jer su iznijete grožnje da će joj presuditi, da je neće biti među živima, da će je smaknuti i da točno zna gdje ona živi, objektivno prikladne da kod drugoga izazovu osjećaj straha za vlastiti život te imaju karakter ozbiljne prijetnje.

13. Stoga, zbog svega naprijed navedenog, žalba optuženog SD zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

14. S obzirom na to da, prema odredbi članka 478. ZKP-II., žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu, pri čemu je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti koje, prema odredbi članka 47. stavka 1. KZ/11., utječu na izbor vrste i mjere kazne.

14.1. Naime, prvostupanjski je sud olakotnom cijenio činjenicu dosadašnje neosuđivanosti optuženog SD za kaznena djela, njegovo korektno držanje pred sudom te protek vremena od počinjenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim. U kontekstu njegovog ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela , sud je cijenio otegotnom činjenicu optuženikove naknadne kažnjavanosti za počinjeni prekršaj iz Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti presudom Općinskog suda u Karlovcu od 5. rujna 2023. broj Pp-382/2021, koja odluka je postala pravomoćna 14. rujna 2023. Polazeći od činjenice da je optuženi SD pri počinjenju kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. postupao s najvišim stupnjem krivnje jer je bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom kao oblikom krivnje, svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, a ujedno vodeći računa o svrsi kažnjavanja, pravilno je prvostupanjski sud optuženog SD, na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te mu, u skladu s odredbom članka 56. KZ/11., izrekao uvjetnu osudu, s rokom provjeravanja od dvije godine, ocjenjujući da se ovdje, s obzirom na dosadašnju neosuđivanost optuženika za kaznena djela, svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. može postići i bez izvršenja kazne zatvora.

15. Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženi SD pobija prvostupanjsku presudu te kako pri ispitivanju pobijene presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP-II., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo na temelju članka 482. ZKP-II., žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao što je i odlučeno u izreci ove presude.

Varaždin, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic