REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5462/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Reljić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-220/2025-3 od 3. rujna 2025., kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 335/2017-18 od 28. svibnja 2025., na sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvodu ove odluke navedene drugostupanjske presude.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog nije osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravno pitanje za koje on smatra da je važno prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP:

“Smatra li se upućivanje policijskih službenika na rad u druge policijske postaje unutar iste policijske uprave, upućivanjem na rad izvan stalnog mjesta njihovog rada, te ostvaruju li isti u tom slučaju pravo na isplatu terenskog dodatka?”.

5. Kao razloge važnosti navodi, između ostalog, da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja iz ovosudnih odluka Revr-1446/14-2 od 2. ožujka 2016., Revr- 391/09 od 3. lipnja 2009. i Rev-88/09 od 17. lipnja 2009.

6. Razmatrajući prijedlog prema odredbama čl. 387. st. 1., 385.a st. 1. i 389. st. 1. ZPP ocijenjeno je da naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, budući da je u odnosu na naznačeno pitanje odgovoreno u ovosudnoj odluci Rev-1146/2023-3 od 2. srpnja 2025. u kojoj je rečeno:

„Citirana odredba članka 56. KU/13 pravo službenika na dodatak za rad na terenu (tzv. terenski dodatak) vezuju uz rad službenika izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, pa je za ostvarivanje prava službenika na terenski dodatak odlučno, je li u određenom razdoblju službenik doista radio izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka“.

7. Stoga je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug