REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-262/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Udovičić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Grgić i partneri odvjetničkog društva d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-77/2025-6 od 28. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-482/2020 od 14. lipnja 2022., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-77/2025-6 od 28. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-482/2020 od 14. lipnja 2022.Prijedlog je podnesen zbog pravnog pitanja za koje podnositeljica cijeni da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu, a to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda (odluke broj Rev-877/2021-2 od 27. srpnja 2022. i Rev-525/1997-2 od 16. siječnja 2001.), kao i neujednačene prakse drugostupanjskih sudova (ukazano na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4071/2022-3 od 17. siječnja 2023.).
2. Pitanje koja je tužiteljica naznačila u prijedlogu glasi:
" Pripada li tužiteljici kao oštećenici pravo na zakonsku zateznu kamatu na iznos naknade neimovinske štete od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, bez obzira na naknadno generičko povišenje zahtjeva jer naknada štete dospijeva u cijelosti prema odredbi članka 12. stavak 4. ZOOP danom podnošenja zahtjeva za čitav zahtjev, a kamata kao sporedna tražbina u tom dijelu prati glavnu tražbinu, pa i u pogledu dospijeća?“.
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanja naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i stoga ne opravdava intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije. Razlog tome nalazi se u činjenici što je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda u pobijanom dijelu u skladu s dosljednom i stabilnom praksom revizijskog suda izraženoj u brojnim odlukama (primjerice, Rev-775/2023-2 od 28. siječnja 2025. koja je donesena u podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima, a na koju se drugostupanjski sud u pobijanoj odluci i pozvao, zatim Rev-1303/2022-2 od 31. siječnja 2023., Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. i Rev-389/2023-2 od 17. listopada 2023. i dr.). Pritom predlagateljici valja odgovoriti da odluke revizijskog suda na koje se ona poziva nisu donesene u okolnostima preinačenja tužbe. Utoliko razlozi važnosti nisu odgovarajući okolnostima konkretnog slučaja, pa tako ne mogu valjana osnova za ujednačavanje sudske prakse, a time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Naime, u ovom je stadiju postupka sporno pravno pitanje tijeka zakonskih zateznih kamata na dio povišenog tužbenog zahtjeva u parnici radi novčane tražbine (konkretno naknade štete). Tužiteljica je podneskom od 18. studenoga 2021. povisila svoj tužbeni zahtjev po osnovi naknade neimovinske štete i zatražila zakonsku zateznu kamatu od 20. travnja 2012. do isplate i na taj preinačenjem povećani dio tužbenog zahtjeva, što je sud prvog stupnja prihvatio. Međutim, drugostupanjski je sud u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu ocijenivši da tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je uopće postavljen preinačeni tužbeni zahtjev. Takvo je pravno shvaćanje u skladu s praksom revizijskog suda (naprijed citiranoj) prema kojoj je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen u postupku, odnosno tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen povišeni dio tužbenog zahtjeva.
5.1.To se pravno shvaćanje temelji na ocjeni da tuženik nije u obvezi plaćati zakonsku zateznu kamatu za iznose za koje uopće nije znao i nije mogao znati jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Kod toga je u revizijskoj odluci na koju se pozvao drugostupanjski sud posebno napomenuto da revizijski sud nije odstupio od tog pravnog shvaćanja, bez obzira na pravno shvaćanje u vezi tijeka zastare kod preinake tužbe i povećanja tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove.
6. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačeno pravno pitanje valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
