REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5358/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Filip Banović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Plodine d.d., Rijeka, Ružićeva 29, OIB 92510683607, kojeg zastupana punomoćnica Ines Mandekić, odvjetnica u Rijeci, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-87/2024-2 od 2. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-319/2022-15 od 12. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

Odbija se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu prijedlog da joj se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-87/2024-2 od 2. listopada 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

„1) Je li sklapanje uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, bez objektivno opravdanog razloga, predstavlja zloupotrebu prava od strane poslodavca?

2) Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski Sud pravilno tumačili "objektivne razloge" za sklapanje uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i pravom EU (primjerice Direktivom 1999/70/EZ o radu na određeno vrijeme)?

3) Jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu sankcija za zloupotrebu ugovora na određeno vrijeme, uključujući automatsku transformaciju radnog odnosa u radni odnos na neodređeno vrijeme?

4) Je li tužiteljici uzastopnim sklapanjem 7 ugovora o radu na određeno vrijeme u razdoblju od dvije godine povrijeđeno pravo na stabilnost zaposlenja, što je zaštićeno temeljnim načelima radnog prava i Direktivom o radu na određeno vrijeme?

5) Odstupaju li prvostupanjska i drugostupanjska Presuda od sudske prakse dostavljene u spis predmeta, osobito u vezi sa zloupotrebom ugovora na određeno vrijeme?“.

1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-649/2018-2 od 9. travnja 2019. i Rev-927/2020-2 od 30. rujna 2020., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 2122/2020-3 od 28. svibnja 2020., Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž R- 88/2018-2 od 5. travnja 2018., Općinskog suda u Sisku posl. br. Pr-235/16 od 22. prosinca 2017. i Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-565/19-24 od 9. travnja 2020. smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u tim odlukama.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže isti odbiti.

3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Naime, postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što tužiteljica u postavljenim pitanjima ukazuju da bi bilo sporno u konkretnom sporu (da su sudovi pogrešno utvrdili da su iz objektivno opravdanih razloga sklopljeni ugovori o radu na određeno vrijeme i to zbog povećanog obujma posla tuženika, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za primjenu sankcija za zlouporabu ugovora na određeno vrijeme) je činjenične naravi i potpuno vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja. Valja reći da tužiteljica polazi od pogrešne pretpostavke da nisu postojali objektivni razlozi koji opravdavaju sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Međutim, iz razloga odluka nižestupanjskih sudova (kojima je ovaj sud u revizijskom stupnju postupka vezan) proizlazi da su nižestupanjski sudovi utvrdili da povećan obujam posla tuženika predstavlja objektivno opravdani razlozi za sklapanje ugovora na određen vrijeme na temelju kojih je tužiteljica radila kod tuženika 16 mjeseci, odnosno manje od 3 godine. Dakle, nije od značaja pozivanje tužiteljice na navedene odluke ovoga suda jer nije riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji o kojoj je riječ u konkretnom slučaju. Iz navedenog proizlazi da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse, te nije riječ ni o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.

5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić