REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-48/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Madirazza & partneri u Zagrebu, protiv tuženice DG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ladislav Škrinjar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5649/2024-2 od 12. veljače 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2616/2021-81 od 3. srpnja 2024., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5649/2024- 2 od 12. veljače 2025. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2616/2021-81 od 3. srpnja 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja, kojim je odlučeno da se smatra da je tužba povučena (točka I. izreke) te je odbijen prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje od 31. ožujka 2023. radi propuštanja ročišta za glavnu raspravu od 24. ožujka 2023., kao neosnovan.

2. Ovaj sud rješenjem broj Revd-2022/2025-2 od 4. lipnja 2025., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog pitanja:

„Je li stranka uredno pozvana na ročište ako je u pozivu naznačeno pogrešno mjesto, odnosno prostorija održavanja ročišta, a stranka je o promjeni mjesta, odnosno prostorije ročišta obaviještena isticanjem obavijesti na vratima prostorije u kojoj se ročište trebalo održati prije promjene?“.

3. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv drugostupanjskog rješenja podnio reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Tužitelj u revizij i ističe povredu prava na pristup sudu kao sastavni dio ustavnog prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) te prava na pošteno suđenje iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), prava na djelotvoran pravni lijek iz čl. 13. Konvencije i prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjska rješenja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo iz razloga zbog kojeg je dopuštena, odnosno razloga koji se odnose na presumirano povlačenje tužbe, jer drugostupanjsko rješenje kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog za povrat u prijašnje stanje, nije rješenje kojim je postupak pravomoćno završen u smislu odredbe čl. 400. ZPP-a (u tom smislu Revd-611/2024-2 od 28. veljače 2024., Revd-5184/2024-2 od 11. veljače 2025. i dr.).

7. Prvostupanjski je sud, pozivom na odredbe čl. 117. st. 1. u vezi odredbi čl. 219. i čl. 221. ZPP-a odbio prijedlog za povrat u prijašnje stanje te u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom, u bitnom uz obrazloženje:

- da je u ovoj pravnoj stvari 11. studenoga 2022. zakazano ročište za glavnu raspravu 24. ožujka 2023. u 9,00 sati, u zgradi suda, u sobi br. 106 na I. katu, na koje je pozvao punomoćnike stranaka, stranke osobno i svjedoka, koji poziv je punomoćnik tužitelja uredno zaprimio 23. studenoga 2022., a punomoćnik tuženika 14. studenoga 2022.;

- da je ročište za glavnu raspravu 24. ožujka 2023. u 9,00 sati održano u sobi 712 na VII. katu zgrade suda te je na isto pristupio punomoćnik tuženika i tuženik osobno pri čemu se isti nisu željeli upustiti u raspravljanje i predloženo je donošenje rješen ja o povlačenju tužbe u smislu odredbe čl. 295. ZPP-a budući da uredno pozvani punomoćnik tužitelja niti tužitelj osobno nisu pristupili;

- da je sud u 9,06 sati donio rješenje kojim je odlučeno kako će o prijedlogu tuženika u smislu odredbe čl. 295. ZPP-a donijeti odluku naknadno pisanim putem;

- da je punomoćnik tužitelja ŽG, odvjetnički vježbenik u Odvjetničkom društvu Madirazza i partneri zajedno s tužiteljem pristupio u sobu 712 na VII. katu suda u 9,12 sati, navodeći kako nije na vrijeme pristupio na zakazano ročište u sobu 712 na VII. katu, jer je ročište bilo zakazano u sobi 106 na I. katu zgrade gdje se nalazio te da na vratima sobe 106 na I. katu zbog slabe vidljivosti obavijesti na vratima nije vidio da će se sva zakazana ročišta zakazana u sobi 106 održati u sobi 712 na VII. katu, pri čemu je naveo kako se ne sjeća da bi se na vratima sobe 106 na I. katu nalazio znak „zabrane ulaska radi radova neovlaštenim osobama“;

- da je notorna činjenica kako su na zgradi suda u prvoj polovici 2022. radi izvođenja vanjskih građevinskih radova bile postavljene građevinske skele i započeli radovi na zgradi i unutar zgrade suda, a koji radovi su se zbog opsega i složenosti odvijali u fazama te sud nije prestao s radom, što je također opće poznata činjenica budući da se o svemu izvještavalo u novinskom tisku i televizijskim prijenosima;

- da je raspravni sudac u ovom postupku, preseljen iz sobe 106 na I. katu u sobu 712 na VII. katu zgrade 16. siječnja 2023., kada je započeta V. faza građevinskih radova, o čemu se na vratima sobe br. 106 na I. katu nalazio znak „zabrane -zabranjen ulaz neovlaštenim osobama“, a ispod tablice s imenom suca i obavijest „Sudac Tajana Škafar preselila u sobu 712/VII“, sve to isprintano na formatu A4 papira i zalijepljeno na ulaznim vratima, slijedom čega sud ne nalazi opravdanim razloge izostanka punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno s ročišta;

- da je na zakazano ročište u sobu 712 na VII. kat na vrijeme pristupio punomoćnik tuženika sa svojom strankom, a što potvrđuje da je na vratima sobe 106 na I. katu zaista postojala obavijest o preseljenju raspravnog suca u sobu 712 na VII. kat uz znak „zabrane-zabranjen ulaz neovlaštenim osobama“;

- da sud, s obzirom na navedeno i fotografije koje prileže spisu, nije cijenio vjerodostojnim iskaz tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao kako na vratima sobe 106 na I. katu nije postojao znak „zabrane-zabranjen ulaz neovlaštenim osobama“, niti iskaz svjedoka ŽG, kako obavijest i znak zabrane nije bio uočljiv;

- da iz iskaza svjedoka ŽG i tužitelja, proizlazi da su isti razgovarali ispred sobe br. 106 na I. katu, što upućuje na zaključak kako su se isti nalazili ispred sobe, pa da je nevjerojatno da na vratima sobe ne bi vidjeli obavijest o preseljenju i znak „zabranjen ulaz neovlaštenim osobama“ koje obavijesti su bile i više nego vidljive te su na vratima sobe mogli vidjeti obavijesti o preseljenju i obavljanju građevinskih radova, ako do tada o izvođenju radova u zgradi suda nisu imali saznanja pa su na vrijeme mogli pristupiti ročištu za glavnu raspravu u sobu br. 712 na VII. katu kako je to učinio punomoćnik tuženika i tuženik osobno;

- da iz dopisa Ureda predsjednika suda poslovni broj Su-1/2024-31 od 21. veljače 2024., proizlazi da se snimke nadzorne kamere čuvaju na snimaču mjesec dana, slijedom čega iste nije bilo moguće pribaviti.

8. Drugostupanjski sud, prihvaćajući utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja, odbija žalbu tužitelja i potvrđuje prvostupanjsko rješenje navodeći da se u konkretnom slučaju radi o nepravovremenom uočavanju obavijesti na vratima sudnice 106 na I. katu što je imalo za posljedicu zakašnjenje tužitelja odnosno propuštanje ročišta koje je u prisutnosti tužene stranke, koja je očito na vrijeme uočila obavijest, bilo održano u drugoj prostoriji. Slijedom navedenog drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilo odlučio kada je prijedlog za povrat u prijašnje stanje ocijenio neosnovanim i utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a o povlačenju tužbe.

9. Odredbom čl. 295. ZPP-a propisano je da ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a uredno su pozvani, rasprava će se održati s prisutnom strankom (st. 1.), a ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu (st. 2.).

10. Prema odredbi čl. 114. st. 2. ZPP-a sud će na ročište pravovremeno pozvati stranke i ostale osobe čija se prisutnost smatra potrebnom, a u pozivu će se naznačiti mjesto, prostorija i vrijeme održavanja ročišta.

11. Postupovna pravila iz čl. 114. st. 2. i čl. 295. ZPP-a u vezi pristupanja na ročišta su jasna i s predvidivom posljedicom - zakonskom presumpcijom o povlačenju tužbe.

12. Navedenim pravnim normama, koje su po svemu jasne i kao takve ne dovode u dvojbu kvalitetu tih pravnih normu u svjetlu načela vladavine prava, jasno proizlazi da institut presumiranog povlačenja tužbe, u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP -a, pretpostavlja neopravdani izostanak urednog pozvanog tužitelja s ročišta za glavnu raspravu.

13. Zahtjevi pravne sigurnosti i vladavine prava iz čl. 3. Ustava traže da pravna norma bude dostupna adresatima i za njih predvidljiva, tj. takva da oni mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i obaveze kako bi se prema njima mogli ponašati.

14. Pravo na pravično (pošteno) suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava, svakom jamči pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama te o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, što su zahtjevi pravilnog (poštenog) suđenja i pravilnog rada pravosuđa. Te su ustavne odredbe po smislu i cilju u cijelosti odgovarajuće odredbama čl. 6. st. 1. Konvencije, kojima je propisano pravo na pošteno suđenje, u smislu da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.

15. Pravo na pravično suđenje, zaštićeno navedenom ustavnom odnosno konvencijskom odredbom, predstavlja skup institucionalnih i postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka. Odgovor na pitanje što čini pravičan postupak ne podliježe jednom nepromjenjivom pravilu, već ovisi o svim okolnostima svakog pojedinačnog slučaja.

16. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi nisu uzeli u obzir upravo sve okolnosti konkretnog slučaja:

- da je tužitelj postupio sukladno odredbi čl. 114. st. 2. ZPP-a;

- da tužitelj od strane suda prije održavanja ročišta nije obavješten o promjenama sadržaja poziva za ročište za glavnu raspravu.

17. Nižestupanjske odluke svode se na iscrpno izvješće o radovima na sudu i obavijestima na vratima sudnice 106 na I. katu te stavljanju na teret tužitelju što nije pravovremeno uočio istaknute obavijesti na vratima sudnice 106 na I. katu što je imalo za posljedicu propuštanje ročišta, a da se pri tomu ne vodi računa o tomu je li tužitelju nametnut prekomjerni teret time što u svemu postupajući sukladno odredbi čl. 114. st. 2. ZPP-a mora voditi računa i o tomu kako je organiziran rad na sudu budući da nesporno od strane suda nije na vrijeme obaviješten o promjeni prostorije u kojoj će se održati ročište za glavnu raspravu.

18. S tim u vezi valja ukazati da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj praksi iznio stajalište da pretjerani formalizam u odlučivanju postoji kada su pravna stajališta sudova rezultat „mehaničke“ (automatske) primjene prava, a bez da su pri tome uzeli u obzir sve odlučne činjenice predmeta, kontekst zahtjeva stranaka odnosno bez da su pravni problem sagledali kao jedinstvenu cjelinu te je u brojnim odlukama (primjerice broj U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016., U-III-456/2018 od 23. veljače 2021. i U-III-1749/2019 od 3. veljače 2022.) u kojim se govori o pretjeranom formalizmu istaknuo: „pravna sigurnost - zajedno s načelom supremacije prava - podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava (...), kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom takvom slučaju uvijek će biti riječ o pretjeranom formalizmu protivnom Ustavu.“.

19. Izneseno pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud i cijeneći sve naprijed navedeno proizlazi zaključak da se u konkretnom slučaju radi o pretjeranom formalizmu, jer su nižestupanjski sudovi dali veće značenje formi (formalnom izričaju) propisa umjesto pravnom smislu i stvarnom cilju pravne norme kada su postupili sukladno citiranoj odredbi čl. 295. st. 2. ZPP-a, ne uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja.

20. Ovo stoga jer su nižestupanjski sudovi tužiteljevo kašnjenje na ročište cijenili samo i isključivo kroz prizmu nepravovremenog uočavanja istaknute obavijesti na vratima sudnice 106. na I. katu, a ne i kroz sadržaj poziva za ročište koji tužitelja obvezuje pristupiti u pozivu na naznačeno mjesto, prostoriju i vrijeme održavanja ročišta, a po kojem pozivu je tužitelj postupio.

21. Polazeći od toga da je smisao navedena postupovne odredbe iz čl. 295. ZPP -a postizanje stranačke discipline to primjena iste u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja pretjerani formalizam koji uključuje nerazumnu i posebno strogu primjenu postupovnih pravila kojima se neopravdano ograničava pravo tužitelja na pristup sudu zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. Konvencije, te se prema ocjeni ovoga suda radi o pretjeranom formalizmu, nefleksibilnosti i mehaničkom načinu primjene i tumačenju prava. Naime, iz razloga jer tužitelj nije pravovremeno uočio obavijest na vratima sudnice koja je u pozivu naznačena kao prostorija u kojoj će se održati ročište, ne može biti sankcionirano presumiranim povlačenjem tužbe, jer bi takvim postupanjem suda bila narušena pravna sigurnost i ravnopravnost stranaka u postupku, koje postupaju sukladno jasnoj i nedvosmislenoj zakonskoj normi imajući u vidu da pravo na pravično suđenje obuhvaća, među ostalim, postupovno jamstvo zabrane proizvoljnosti (arbitrarnosti) u postupanju i odlučivanju sudova, a svaka primjena prava koja je objektivno nerazumna, mehanička i arbitrarna, može prouzročiti pretjerani pravni formalizam.

22. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Stranka nije uredno pozvana na ročište ako je u pozivu naznačeno mjesto, odnosno prostorija održavanja ročišta, a stranka je o promjeni mjesta, odnosno prostorije ročišta obaviještena isticanjem obavijesti na vratima prostorije u kojoj se ročište trebalo održati prije promjene.

23. Kako je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova suprotno pravnim shvaćanjima ovog suda valjalo je, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a, prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

24. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP -a (točka II. izreke).

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić