REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3680/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HŠG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Mira Hinić Muslim, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Radoslava Lopašića 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2340/2024-2 od 4. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3000/2019 od 29. prosinca 2023., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2340/2024-2 od 4. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3000/2019 od 29. prosinca 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje i mirno uživanje imovine zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav).
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje pravna pitanja koja glase:
"1) Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora;
2) Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO;
3) Ima li mjesta primjeni članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 – dalje: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?".
3. Predlagatelj kao razloge važnosti ističe odstupanje od prakse revizijskog suda izražene u odlukama Rev-2288/2000 od 28. siječnja 2004., Rev-2563/2014 od 13. lipnja 2018., Rev-1147/2002 od 21. rujna 2004., Rev-2781/2011 od 16. ožujka 2015., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr. Također ukazuje i na neujednačenost prakse drugostupanjskih sudova navodeći odluke Županijskog suda u Puli broj Gž-948/2016 od 17. rujna 2018., Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-30/2020 od 17. prosinca 2020., Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1724/2019 od 16. studenoga 2020. i dr., kao i odluku Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Ujedno se poziva na pravna shvaćanja izražena u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4150/2019, U-III-4388/2019, U-III-4389/2019, U-III- 4390/2019, U-III-4396/2019, U-III-4516/2019, U-III-4532/2019 od 3. veljače 2021., broj U-III-4372/2021 i U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. i dr.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao takva ne opravdavaju dopuštenje revizije.
6. Naime, pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda u odnosu na naznačena pitanja u skladu su s pravnim shvaćanjima zauzetim u sada već stabilnoj, ustaljenoj i dosljednoj praksi revizijskog suda izraženoj primjerice u odlukama broj Rev- 396/2021-3 od 24. siječnja 2023., Rev-1089/2020-2 od 25. travnja 2023., Rev- 647/2021-2 od 5. rujna 2023., Rev-210/2023-2 od 20. rujna 2023., Rev-742/2023-2 od
5. lipnja 2024. i dr.
6.1. U odnosu na početak tijeka zastarnog roka predlagatelju valja odgovoriti da su pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana odluka podudarna s pravnim shvaćanjima revizijskog suda zauzetim u sada već stabilnoj, ustaljenoj i dosljednoj praksi revizijskog suda izraženoj primjerice u odlukama broj Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023., Rev-299/21 od 23. srpnja 2024., Rev-1379/2021 od 27. rujna 2023. i dr., koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05., kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
6.2. U odnosu na drugo i treće naznačena pitanja kojima predlagatelj problematizira poštenje odnosno savjesnost stjecatelja te s tim u vezi početak tijeka zastarnog roka, predlagatelju valja odgovoriti da je, protivno njegovim navodima iz prijedloga, iz nižestupanjskih odluka razvidno da su sudovi utvrđivali činjenicu nesavjesnosti odnosno nepoštenja tuženika temeljem izvedenih dokaza, pri čemu tuženik tijekom postupka nije dokazao da se o spornoj odredbi ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo prije i tijekom sklapanja ugovora, niti je dokazao da je postojao valjan ugovorom previđen razlog za promjenu kamatne stope.
6.3. U takvim okolnostima naznačena pitanja tuženika ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Imajući na umu da predlagatelj ističe i da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju dopuštenje revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
7. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog je tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje u aspektu prava na kontradiktorno suđenje i procesnu ravnopravnost („jednakost oružja“), jer je pravo tuženika na raspravljanje pred sudom ostvareno upravo omogućavanjem iznošenja činjenica i predlaganja dokaza. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Ovo sve radi shvaćanja nižestupanjskih sudova da je u konkretnom slučaju tuženik nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja, imajuću na umu da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora).
8.1. Ovdje valja ukazati na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U- III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., koje je ponovno reafirmirano u odlukama U-III- 5247/2022, U-III-5248/2022, U-III-5173/2022 i U-III-5330/2022 od 18. rujna 2024., a prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi, kao što je i naprijed navedeno, Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja. Stoga je prijedlog tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
