Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-152/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog NK, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-399/2021 od 8. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru optuženi NK je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP oštećena CK upućena je sa ostvarivanjem imovinskopravnog zahtjeva u parnicu.
1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik polemizira s obrazloženjem i razlozima prvostupanjske presude, kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo prijetnje na način kako mu je to optužbom stavljeno na teret.
7. Iako je u pravu žalitelj da se ozbiljnost prijetnje kao jedan od elemenata ovog kaznenog djela prosuđuje po objektivnim mjerilima, ovdje je odlučno što prvostupanjski sud smatra da nije nedvojbeno dokazano da bi optuženik kritične zgode svojoj majci, oštećenoj CK, izrekao inkriminiranu prijetnju usmrćenjem riječima ''sad ću te likvidirati, sad ću te ubiti'' na način kako mu je to optužbom stavljeno na teret.
8. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, podrobnom i pravilnom analizom svakog dokaza zasebno te njihovom međusobnom usporedbom, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da nije nedvojbeno i izvan svake sumnje dokazano da bi optuženik inkriminiranim riječima prijetio oštećenici.
8.1. Naime, dok optuženik kazneno djelo poriče, inkriminirani sadržaj prijetnje proizlazi iz iskaza oštećenice u dokaznoj radnji, koju zbog raspravne nesposobnosti nije bilo moguće ispitati na raspravi, čime je obrani uskraćeno ispitivanje oštećenice i dovođenje u pitanje vjerodostojnosti njenog iskaza, budući da se radi o nekonfrontiranom iskazu.
8.2. Iskaz oštećenice, ali tek djelomično u odnosu na inkriminirani sadržaj prenosi svjedokinja po čuvenju NKF, kći oštećenice i sestra optuženika s kojom optuženik nije u dobrim odnosima, dok svjedoka koji bi imali neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju nema. Zbog toga je pravilan i utemeljen na izvedenim dokazima zaključak prvostupanjskog suda o nedokazanosti izgovorene prijetnje, budući da se na nekonfrontiranom iskazu zbog njegove ograničene dokazne snage ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.
9. Žalitelj pobija utvrđenje prvostupanjskog suda pozivajući se na službenu zabilješku o dojavi i zapisnik o zaprimanju kaznene prijave i to u dijelu koji sadrži izjavu prijaviteljice, dakle sadržajno upire na obavijesti na kojima se ne može temeljiti sudska odluka. Zbog toga niti žalbenim navodima nije ukazao na podupiruće dokaze koji bi doveli u pitanje stav prvostupanjskog suda.
10. Stoga niti prema ocjeni drugostupanjskog suda izvedeni dokazi ne daju pouzdani temelj za nedvojbeni zaključak o počinjenju kaznenog djela prijetnje, uvažavajući k tome kompleksnost cjelokupne obiteljske dinamike u kontekstu narušenih odnosa između optuženika, njegove majke oštećenice i sestre svjedokinje.
11. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
