REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5450/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv tuženika NI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Čobanić, odvjetnik u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-411/2025-3 od 6. kolovoza 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Psp- 4/2024-15 od 2. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-411/2025-3 od 6. kolovoza 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Da li se tužitelj smatra samostalnim posjednikom spornog dijela nekretnine, iako mu u vršenju posjeda pomaže majka i sestra ili zbog njihovog pomaganja se njegov posjed ne smatra samostalnim?
2. Da li tužitelju prestaje posjed spornog dijela nekretnine ako vršenje posjeda vrši prema potrebi održavanja na način da korov, koprive, trnje i slično odstranjuje kada je to potrebno ili bi posjedovne čine morao vršiti i kada za to nema potrebe, a u odnosu na pogrešnu ocjenu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda po pitanju kontinuiteta u vršenju posjedovnih čina pogrešno smatrajući da vršenje posjedovnih čina povremeno po potrebi se ne smatra posjedom?“.
1.2. Kao razloge važnosti navedenog pitanja tužitelj tvrdi da pobijana presuda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
1.3. Tužitelj ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je je u drugostupanjskom postupku, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje u svom aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku o sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što tužitelj u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (je li tužitelj bio u posljednjem mirnom samostalnom posjedu predmetnog dijela nekretnine na način da je s iste povremeno odstranjivao korov, koprive, trnje i sl. u čemu su mu pomagale majka i sestra) je činjenične naravi i potpuno vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja. Radi se o pitanjima u svezi kojeg su u prijedlogu izneseni preopćeniti razlozi, koji su formulirani na način koji odgovara žalbi kao redovnom pravnom lijeku protiv sudske odluke, a ne prijedlogu za dopuštenje revizije u kojem bi trebalo istaknuti razloge koji u smislu kriterija iz čl. 385.a st. 1. ZPP opravdavaju dopuštenje revizije i to ne samo radi odluke u konkretnom sporu već i radi jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Nadalje, unatoč tome što se poziva na navodno odstupanje pobijane presude od prakse revizijskog suda, tužitelj istu konkretno ne navodi.
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.
6. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" , broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: EKLJP) i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku te se pobijana presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
7. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
