REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-255/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Gordana Grubešić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saše Poldana, Gorana Gatare, Valentine Vižintin, Marka Komorskog, Ane Ilić i Soče Fruk Morine, odvjetnicima u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1438/2024-2 od 30. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1181/2019- 48 od 29. srpnja 2024., na sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1438/2024-2 od 30. rujna 2024. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-1181/2019- 48 od 29. srpnja 2024. pod točkama II. i IV. izreke, u odnosu na pravno pitanje:

„Ima li potrošač – korisnik kredita (ovdje tužitelj) koji je s trgovcem – kreditorom (ovdje tuženikom) zaključio dodatak ugovora o kreditu kojim su stranke temeljem odredaba čl. 19. a. do 19. i. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015 i 102/2015, dalje u tekstu ZID ZPK/2015) te temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita proveli konverziju kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR, pravo na povrat plaćenih iznosa po osnovi ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i valutne klauzule iz kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a koje odredbe je sud utvrdio ništetnima, a koje iznose je potrošaču (ovdje tužitelju) banka (ovdje tuženik) uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c. ZID ZPK?“.

II. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja (sadržajno protiv presude) Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1438/2024- 2 od 30. rujna 2024. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1181/2019-48 od 29. srpnja 2024., postavljajući pitanje koje drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a kako je navedeno u izreci ovog rješenja.

1.2. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tuženik se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama, a navodi i kako o tom pitanju praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena.

1.3. Tuženik je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) - pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano jamstvo na „jednakost oružja“ (čl. 29. Ustava) i pravo na jednakost pred zakonom (čl. 14. Ustava).

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbaci prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten u ovoj pravnoj stvari, podredno odbije prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan, a tuženika obveže na snašanje troškova parničnog postupka, uključujući i trošak odgovora na reviziju.

3. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je postavljeno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na to pitanje praksa nižestupanjskih sudova nije jedinstvena, a pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i dr. koje se na istu pozivaju) pa je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, revizija dopuštena zbog postavljenog pravnog pitanja (točka I. izreke rješenja), dok se u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.

4. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije temelji se na primjeni odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić