REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-473/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Marjanović, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž- 949/2025-2 od 21. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-71/2025-10 od 18. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-949/2025-2 od 21. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-71/2025-10 od 18. kolovoza 2025.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:
„(i.) Dovodi li tužba potrošača podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredbe o naknadi za obradu kredita) do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima?
(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita te odredbe o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(iii.) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita te naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(iv.) Je li odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita te naknadi za obradu kredita) jasna, razumljiva i lako uočljiva u smislu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača NN br. 79/2007), ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?
odnosno
Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku u slučaju kada nižestupanjski sud utvrdi da je odredba potrošačakog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita te odredba o naknadi za obradu kredita) nejasna i nerazumljiva, ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi kako je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe? (v.) Je li kreditor u obvezi detaljno navesti prirodu usluge koju, za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora?
(vi.) Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno poslovnoj politici kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 2. Zakona o obveznim odnosima?
odnosno
Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?“.
5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
6. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja kojima se problematizira ocjena suda o ništetnosti tzv. ulazna naknade za obradu kredita i izlazne naknade nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer su sudovi zauzevši shvaćanja u pobijanoj odluci o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu postupili sukladno shvaćanju revizijskog suda izraženog u odlukama Rev-673/2023 od 13. veljače 2024., Rev-715/2024 od 22. svibnja 2024., Rev-1051/2023 od 3. travnja 2024., Rev-818/2023 od 17. siječnja 2024., Rev-1068/2023 od 18. ožujka 2025 (glede ulazne naknade odnosno naknade za obradu kredita), te shvaćanja izraženog u odlukama Rev-112/2018 od 9. ožujka 2022, Rev-1020/2021 od 4. listopada 2022. (glede izlazne naknade odnosno naknade za prijevremenu otplatu kredita).
8. Slijedom navedenog u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.
9. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. i čl. 387. ZPP ovaj sud smatra da tuženik pozivajući se na povredu prava na pravično suđenje u prijedlogu za dopuštenje revizije iznosi neslaganje o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno kako su utvrdili činjenično stanje, dakle iznosi razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje, osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te da na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U nižestupanjskim presudama odgovoreno je na sve relevantne navode tuženika, te se te presude ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje da bi tuženiku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije.
11. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo - pravo na pravično suđenje, pravo na djelotvoran pravni lijek, odnosno pravo na jednakost svih pred zakonom, to nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda niti u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, radi čega je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
