REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4722/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa majka i skrbnica AZ iz [adresa], a nju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženog Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1783/2024-2 od 20. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1454/23-69 od 23. svibnja 2024., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade štete isplati iznos od 3.991,63 Eur-a / 30.075,00 kuna sa zateznom kamatom na iznos od 3.931,91 Eur-a / 29.625,00 kuna od dana podnošenja tužbe, 24. veljače 2020., a na iznos od 59,72 Eur-a / 450,00 kuna od 15. studenog 2017. do isplate. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 3.007,31 Eur-a sa zateznom kamatom od 23. svibnja 2024. do isplate.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1454/2023-69 od 23. svibnja 2024.
II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke navedene presude na način da se odbija tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 375,00 eura sa zateznim kamatama od 23. svibnja 2024. do isplate, dok se u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.632,31 eura sa zateznim kamatama od 23. svibnja 2024. žalba odbija kao neosnovana i potvrđuje pobijana odluka.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog niza procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja, kao i u pogledu odluke o troškovima postupka, a sve u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).
Istovremeno prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je da isključiva krivnja za nastanak štetnog događaja leži na tužitelju, koji je nepropisno (čl. 130. st. 1. ZOSPC- a) prelazio kolnik Avenije Većeslava Holjevca u Zagrebu na udaljenosti 30 do 35 metara od obilježenog pješačkog prijelaza, trčeći između automobila koji su bili zaustavljeni na semaforu u prvim trakama svog prijelaza te je istrčao na traku pred vozilo osiguranika tuženika, koji u tom trenutku više nije mogao zaustaviti svoje vozilo i izbjeći nalet s obzirom na to da mu je za zaustavljanje pri njegovoj brzini, a koja je bila unutar dozvoljene, trebalo više vremena i duži zaustavni put. Time je ostvaren ekskulpacijski razlog iz čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO) za oslobođenje tuženika kao osiguratelja imatelja opasne stvari (motornog vozila u pokretu) od odgovornosti, jer je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.
7.1. Prema ocjeni ovog revizijskog suda, kraj takvog stanja stvari, pitanjima koja tužitelj postavlja u prijedlogu on zapravo problematizira utvrđeno činjenično stanje te ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
7.2. Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse.
7.3. Postavljena revizijska pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP, jer odgovor na ovako postavljena ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima.
8. Dakle, odgovorima na ta pitanja se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao pod točkom I. izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
9.1. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima glede odluke o troškovima postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, uzimajući u obzir sve okolnosti koje je cijenio i sud drugog stupnja, a koje su jasno i potpuno obrazložene u točki 19.3. i 19.4. obrazloženja , te da se radi o troškovima u visini od 2.632,31 Eur-a.
9.2. Uzimajući u obzir utvrđenja suda drugog stupnja glede pitanja izvjesnosti ovog spora, gdje je tužitelj raspolagao rješenjem Općinskog državnog odvjetništva o odbačaju kaznene prijave protiv osiguranika tuženika, pa je bilo izvjesno da na strani tuženika nema odgovornosti za štetu, krajnje je neumjesno pozivati se na povredu konvencijskog prava glede pitanja troškova postupka i dovoditi u pitanje načelo „gubitnik plaća“.
10. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
