REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3966/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Kuzmanić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB 78755598868, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-45/25-2 od 5. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4429/18-19 od 22. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-45/25-2 od 5. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4429/18-19 od 22. studenoga 2024.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da pravno pitanje tužiteljice nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, sudovi su glavni tužbeni zahtjev na isplatu odbili kao neosnovan cijeneći da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje bez osnove iz čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), sada čl. 111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), dok su eventualno kumulirani tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje ništetnosti ugovora i vraćanje iznosa odbili kao neosnovan cijeneći da je Ugovor koji je sklopljen pod prisilom i zbog straha pobojan, a ne ništetan, a takav zahtjev tužiteljica nije postavila. Pritom utvrđuju da sporni Zaključak koji je naveden u Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od 2. ožujka 2004. nije stavljen van snage niti je bio predmetom nadzora od strane Ministarstva pravosuđa. Stoga pitanje kojim tužiteljica problematizira je li sud ovlašten utvrditi ništetnost Ugovora ako se temelji na nezakonitom upravnom aktu koji nije pobijan u upravnom postupku ne proizlazi iz razloga na kojima je donesena pobijana odluka. Ujedno valja reći i kako tužiteljica nije određeno izložila razloge zbog kojih smatra da su naznačena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, već samo općenito navodi da prijedlog podnosi pozivom na odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. Slijedom navedenog, a budući da u odnosu na postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
