REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-213/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u izvanparničnom predmetu predlagatelja KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Jelavić, odvjetnik u Zagrebu, protiv protustranke KŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Dianić, odvjetnik u Ivanić- Gradu, uz sudjelovanje mlt. SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebna skrbnica HŠ, dipl. pravnica iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, radi ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom, odlučujući o prijedlogu predlagatelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž Ob-29/25-2 od 15. listopada 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj R1 Ob- 63/23-17 od 9. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž Ob-29/25-2 od 15. listopada 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj R1 Ob- 63/23-17 od 9. lipnja 2025. u kojem je postavio sljedeća pravna pitanja:
„Može li sud, pri odlučivanju o načinu i opsegu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugom bliskom osobom, zakonito i pravilno cijeniti iskaz i mišljenja djeteta ako postoje jasne okolnosti koje upućuju na to da je dijete pod induktivnim utjecajem roditelja promijenilo svoje ranije mišljenje o želji za ostvarivanjem osobnih odnosa s tom bliskom osobom, te je li takvo mišljenje djeteta, dobiveno pod okolnostima emocionalne manipulacije, uopće podobno za samostalno vrednovanje kao relevantna činjenica pri odlučivanju u najboljem interesu djeteta?
Može li se odluka o ostvarivanju osobnih odnosa s mlt. djetetom temeljiti na mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad koje nikada strankama nije dostavljeno, niti im je dana mogućnost da se na njega očituju?
Može li sud ne odlučiti o zahtjevu stranke, konkretno-prijedlogu stranke za određivanje privremene mjere?
Imaju li sud i HZSR dužnost i obavezu upozoriti roditelje na njihovu dužnost da su djetetu dužni omogućiti ostvarenje osobnih odnosa sa srodnicima i drugim osobama koji imaju na to pravo te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom? “
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
3.1. Naime, sudovi su odbili prijedlog predlagatelja za ostvarivanje osobnih odnosa predlagatelja s mlljt. SŠ na temelju odredbe čl. 120. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 –dalje: ObZ), cijeneći u bitnom da, iako nije sporno da je mlt. SŠ jedno razdoblje svoga života živio sa predlagateljem i s njim imao razvijen prisan emocionalni odnos, da su se obiteljske okolnosti promijenile i da je mlljt. SŠ krajem 2022. došao u očevu obitelj te da otad živi u velikom kućanstvu s još troje braće i sestara, ostvario je kontinuitet stanovanja, stabilnost i sigurnost, živi u okolini u kojoj je zadovoljan i dobro je zbrinut te jasno i nedvosmisleno odbija kontakte sa predlagateljem, slijedom čega da održavanje osobnih odnosa s predlagateljem u ovom trenutku nije u njegovom najboljem interesu i za njegovu dobrobit.
3.2. Prvo pitanje ne proizlazi iz razloga na kojima je utemeljena pobijana odluka, jer je u pobijanoj odluci, između ostalog, navedeno, da iako riječi i objašnjenja mlt. SŠ u razgovoru sa stručnim djelatnicima Zavoda i posebnom skrbnicom nisu zvučali u skladu s razmišljanjima djeteta te dobi, da nema nikakvih dokaza da bi mu iste bile nametnute od strane oca (protustranke) ili drugih članova obitelji, a da je iz izvješća Zavoda vidljivo da je dijete već godinama, kroz razne postupke, bilo saslušavano o obiteljskim prilikama, pa da je i to sigurno utjecalo na to da koristi terminologiju i izražava se zrelije u odnosu na svoju dob.
U odnosu na drugo pravno pitanje valja reći kako je drugostupanjski sud ocijenio da predlagatelju nije onemogućeno raspravljanje pred sudom jer je odlučno da je mlt. SŠ u razgovoru sa stručnom radnicom Zavoda naveo da ne želi viđati predlagatelja niti biti s njim, a istovjetno je navela u svom izvješću od **.**.2024. mag. iur. HŠ, posebna skrbnica mlt. SŠ, na temelju kojeg izvješća je također doneseno prvostupanjsko rješenje te je isto potvrdila i na ročištu od 11. prosinca 2024. na kojem su nazočili i predlagatelj i njegova punomoćnica. Nadalje, a u odnosu na treće pravno pitanje, drugostupanjski sud zaključuje kako okolnost da prvostupanjski sud nije odlučio o prijedlogu za donošenje privremene mjere podnesene uz predmetni prijedlog za ostvarivanje osobnih odnosa predlagatelja s mlt. SŠ nije od značaja, budući da se pobijanom odlukom pravomoćno završava postupak pa privremena mjera i da je bila određena bi pravomoćnošću pobijanog rješenja prestala pa je odlučivanje o prijedlogu za određivanje privremene mjere postalo bespredmetno. Imajući u vidu navedeno, o drugom i trećem pitanju ne ovisi odluka u sporu. Međutim, predlagatelju valja ukazati da čak i u slučaju postojanja bitne povrede odredaba postupka u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Posljednjim (općenitim) pitanjem predlagatelj izlaže svoje nezadovoljstvo iznoseći svoj pravni pristup predmetu spora. Međutim, navedeno nije od značaja imajući u vidu utvrđenje sudova da mlljt. SŠ već dulje vremena jasno i bez zadrške iskazuje u razgovoru sa stručnim djelatnicama zavoda i posebnom skrbnicom da više ne želi održavanje osobnih odnosa s predlagateljem te da održavanje osobnih odnosa s predlagateljem u ovom trenutku nije u njegovom najboljem interesu i za njegovu dobrobit. Slijedom navedenog, budući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
4. Predlagatelj se pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđen niz temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
