REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4380/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ST iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milenku Iliću odvjetniku u Puli, protiv 1. tuženika Lovačko društvo „Rovinj“, Rovinj, 43. Istarske divizije 36, OIB 32376606721, zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku u Zagrebu i 2. tuženika Croatia osiguranja d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, zastupanog po punomoćniku UT dip. iur., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu 1. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-35/2025-2 od 16. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj Pn-177/2019-67 od 17. listopada 2024., na sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog 1. tuženika Lovačko društvo „Rovinj“ za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Ovom sudu je 1. tuženik Lovačko društvo „Rovinj“ (dalje: 1. tuženik) podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-35/2025-2 od 16. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj Pn-177/2019-67 od 17. listopada 2024., zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Ekskulpira li nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu iz čl. 50. st. 2. Zakona o cestama lovoovlaštenika od odgovornosti za nastalu štetu?
2. Odnosi li se čl. 83. Zakona o lovstvu (NN 140/05, 75/09) na pitanje naknade štete nastale naletom vozila na divljač na cesti?
3. Je li sud ovlašten utvrditi da se u konkretnom slučaju nalet dogodio na divljač isključivo na temelju iskaza tužitelja (jedne parnične strane) te bez da za to u spisu predmeta postoje bilo kakvi drugi dokazi?“.
1.2. Obrazlažući prijedlog za dopuštenje revizije, 1. tuženik navodi da se radi o pravnim pitanjima u vezi kojih je praksa viših sudova u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari različita.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na osobnom automobilu Mazda CX-3, reg. oznake [registarska oznaka], koja je nastala uslijed naleta divlje životinje dana 16. studenog 2016. na kolniku Aleje Ruđera Boškovića (cesta br. D 303) u Rovinju.
5. U prijedlogu je 1. tuženik naznačio pravna pitanja koja smatra da su važna pitanje za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Revizijski sud je ocijenio da je ovaj sud na prvo i drugo (supstancijalno vezano uz prvo) pitanje već zauzeo shvaćanje u više svojih odluka, kao npr. Rev-352/22-2 od 5. travnja 2022. navodeći da je odgovornost 1. tuženika kao lovačkog društva, na temelju odredbe čl. 83. st. 3. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 140/05, 75/09 i 14/14 - dalje: ZL), a u vezi s odredbom čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) objektivna, a 1. tuženik na kome je bio teret dokaza ekskulpacijskih razloga koji ga oslobađaju odgovornosti, u predmetnom slučaju iste nije dokazao. Stoga se pobijana presuda temelji na pravnom shvaćanju koje nije u protivnosti s citiranim pravnim shvaćanjima, a navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije 1. tuženik nije doveo u pitanje stabilnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U odnosu na treće pitanje, 1. tuženik dovodi u pitanje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a što, osim što nije dopušteno u revizijskoj fazi postupka, ne odgovara stanju predmeta, jer se štetni događaj (nalet divljači) nije utvrđivao isključivo na temelju iskaza tužitelja, već i drugim izvedenim dokaznim sredstvima.
6. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
