REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4370/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Anamarija Križanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vaić & Dvorinčić Ltd. iz Rijeke, protiv tuženice Općine Bale - Comune di Valle, Trg Tomaso Bembo 1, Bale, OIB: 05198666627, koju zastupa punomoćnica Ivana Lončar, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-894/2024-4 od 26. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P- 830/2022-31 od 26. ožujka 2024., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-894/2024-4 od 26. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-830/2022-31 od 26. ožujka 2024.
2. U odgovoru na prijedlog tuženica je predložila prijedlog odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovan uz zahtjev za naknadu troška odgovora na prijedlog.
3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, tužitelj u postavljenim pitanjima polazi od pogrešnih pretpostavki: da je tužitelj kao nasljednik nekretninu nastavio posjedovati u dobroj vjeri, jer iz utvrđenja sudova ne proizlazi da je tužitelj nakon ostavinskog postupka iza pokojnih roditelja bio u dobroj vjeri te da je sud utemeljio odluku samo na iskazu svjedoka od čijeg saslušanja je tužitelj naknadno odustao, a tuženik nije predložio izvođenje dokaza saslušanjem tog svjedoka do zaključenja prethodnog postupka, jer je sud odluku donio i na temelju drugih dokaza (saslušanje drugih svjedoka pa i samog tužitelja te povijesti promjena na katastarskim česticama izdanim od Državne geodetske uprave) što proizlazi iz točke 12.2. i 12.3. drugostupanjske presude. Nadalje, sud polazi i od pogrešne pretpostavke da je sud ocjenu poštenja posjeda donio isključivo na temelju dokaznih prijedloga tužitelja, jer je sud svoju ocjenu donio na temelju svih provedenih dokaza.
6. Osim toga, tužitelj nije iznio odgovarajuće razloge važnosti postavljenih pitanja s obzirom na to da u odlukama na koje se tužitelj pozvao u prijedlogu nije zauzeto shvaćanje o postavljenim pitanjima.
7. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Tužitelj je sadržajno podnio prijedlog i na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP-a navodeći da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje koje je sadržano u čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP) te pravo na mirno uživanje vlasništva koje je zajamčeno čl. čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP. Međutim, tužitelju je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku kao i služiti se pravom na žalbu što je tužitelj i iskoristio, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Vezano za navode tužitelja o arbitrarnom utvrđivanju i proizvoljnom konstruiranju činjeničnog okvira valja reći da iz obrazloženja nižestupanjskih sudova proizlazi da su nižestupanjski sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima koji proizlaze iz utvrđenog činjeničnog stanja te iz dostavljene dokumentacije nije moguće zaključiti da postoji vjerojatnost arbitrarnog postupanja sudova zbog čega se odluke ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužitelj nije imao pravično suđenje. Iz sadržaja prijedloga proizlazi da tužitelj većim dijelom osporava utvrđeno činjenično stanje što nije dopušteno činiti niti u reviziji pa onda niti u prijedlogu za dopuštenje, a vezano za njegove navode o tome da je sud odluku donio na temelju iskaza svjedokinje od čijeg saslušanja je tužitelj naknadno odustao, a tuženik njezino saslušanje nije predložio do zaključenja prethodnog postupka, valja reći da svaka povreda odredaba parničnog postupka ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. To pogotovo u situaciji kad sud svoju odluku nije donio samo na temelju izvođenja tog dokaza već i na temelju drugih dokaza kao što je već obrazloženo u točki 5. ovog rješenja pa bi se eventualno moglo radi o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja nije bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Nadalje, tužitelj nije ničime dokazao niti da mu je povrijeđeno niti čime i na koji način mu je to povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva budući da je o njegovom tužbenom zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva odlučeno u zakonito provedenom postupku pa tužitelj nije učinio vjerojatnim niti da mu je povrijeđeno to ljudsko pravo.
9. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
10. Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
