Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-318/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. EC, [adresa] i 2. FC, [adresa], zastupa ih punomoćnica Nada Mikulandra, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženica: 1. UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], Dalmatinske udarne brigade 10, Šibenik i 3. ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ih punomoćnica Branka Brkić Nakić, odvjetnica u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženica protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-813/2022-90 od 7. svibnja 2024. godine, u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

1. Odbijaju se žalba tužitelja u cijelosti i djelomično žalba tuženica kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-813/2022-90 od 7. svibnja 2024. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim su tuženice obvezane naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.901,26 eura.

2. Uvažava se djelomično žalba tuženica, preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu točke II. izreke na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.540,87 eura.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

4. Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana naknade tuženicama trošak žalbenog postupka u iznosu od 115,32 eura, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženica za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tužitelji EC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i FC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 8.rujna 2000.koji je kod Općinskog suda u Šibeniku ovjeren pod posl.br.OV- 631/00 od dana 25.rujna 2000.godine stekli vlasništvo pokretnina i to potraživanja od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na ime neisplaćene mirovine u iznosu od 1.062,91 kn, svaki od tužitelja za po 1/5 dijela i štednog uloga na štednoj knjižici Jadranske banke d.d. (danas Hrvatska poštanska banka) broj štednog uloga 4320129158 sa stanjem na dan 22.studenog 2009. u iznosu od 23.902,79 USA, svaki od tužitelja za po 1/5 dijela

2. Nalaže se tuženoj ad 1) UC (OIB: [osobni identifikacijski broj])) isplatiti tužiteljima EC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i FC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) svakom iznos od 796,36 USD protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 22.11.2009. do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. g. po stopi od 12% koja stopa se, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11), izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

3. Nalaže se tuženoj ad 2) NC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplatiti tužiteljima EC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i FC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) svakom iznos od 798,73 USD protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 22.11.2009. do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. g. po stopi od 12% koja stopa se, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11), izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

4. Nalaže se tuženoj ad 3) ŠC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplatiti tužiteljima EC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i FC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) svakom iznos od 780,00 USD i iznos 16,36 USD protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 22.11.2009. do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. g. po stopi od 12% koja stopa se, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11), izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

5. Nalaže se tuženoj ad 3) ŠC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplatiti tužiteljima EC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i FC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) svakom iznos od 35,66 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 22.11.2009. do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. g. po stopi od 12% koja stopa se, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11), izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

6. Nalaže se tuženoj tuženoj ad 1) UC (OIB: [osobni identifikacijski broj])) isplatiti tužiteljima EC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i FC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) svakom iznos od 35,79 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 22.11.2009. do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. g. po stopi od 12% koja stopa se, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11), izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

7. Nalaže se tuženoj tuženoj ad 2) NC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplatiti tužiteljima EC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i FC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) svakom iznos od 35,66 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 22.11.2009. do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. g. po stopi od 12% koja stopa se, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11), izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

8. Nalaže se tuženima ad1-ad3. solidarno naknaditi parnične troškove tužiteljima."

II. Nalaže se tuženim da isplate tužiteljima na ime troškova spora iznos od 7.442,13 EUR-a u roku 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli tužitelji i tuženice, koje se žale protiv odluke o parničnom trošku, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) pa su predložili da se žalbe uvaže i pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu tuženica, dok su tuženice u odgovoru na žalbu osporile osnovanost žalbenih navoda tužitelja pa su predložile odbijanje žalbe.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Nisu u pravu tužitelji kada prvostupanjsku presudu pobijaju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži potpune i jasne razloge o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe međusobno, niti sadržaju izvedenih dokaza.

6. Budući da prvostupanjska presuda nije donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju ističu žalitelji, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), žalba zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.

7. Neosnovani su i žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka, nakon što je pravomoćno prihvaćen dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da su tužitelji na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim s pok. PC stekli pravo suvlasništva čest. br. 1331 K. O. [katastarska općina], te su ovlašteni na ispravak uknjižbe, dok je odbijen protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju (točke 1/ 1. i 1/ 2. te točka 2. izreke presude P-1738/2010 od 24. studenog 2014.), je zahtjev tužitelja za isplatu 1/5 novčanih sredstava (neisplaćene mirovine i štednog uloga kod banke) iza smrti PC s temelja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

9. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice:

- da je 8. rujna 2000. između pok. PC, bake parničnih stranaka, kao primateljice uzdržavanja i tužitelja ad 1. i ad 2., kao davatelja uzdržavanja, sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, ovjeren kod Općinskog suda u Šibeniku pod posl.br. OV-631/00 dana 25. rujna 2000.godine, a kojim ugovorom ona njima nakon svoje smrti ostavlja svu pokretnu i nepokretnu imovinu, time da je ugovoreno ukoliko nakon smrti primatelji uzdržavanja nađu kakav novac, da će ga ravnopravno podijeliti s unučadi primateljice uzdržavanja,

- da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju broj O-1133/09 nasljednicima PC, koja je preminula **.**.2009., proglašeni sin DC (raniji tuženik ad. 1., koji je tijekom postupka preminuo, pa su postupak preuzeli njegovi nasljednici – tužitelji) za 6/12 dijela te tuženice ad. 1. – 3. (unuke – kćeri pok. sina ostaviteljice LC), svaka za po 2/12 dijela, i to u pogledu ostavine koja se sastoji, pored ostalog, od potraživanja od HZMO s osnova neisplaćene mirovine na ime ostaviteljice u neutvrđenom iznosu, te štednog uloga kod Jadranske banke d.d. sa stanjem na dan 3. rujna 2009. u iznosu od 17.358,34 USD,

- da je HZMO isplatio zaostalu mirovinu za mjesec studeni 2009. godine (1.218,00 kn, odnosno, sada 161,66 eura) nasljednicima PC, i to: DC iznos od 640,68 kn, te tuženicama ad. 1. – 3. iznos od po 213,56 kn svakoj,

- da je banka sa štednog računa koji je glasio na ime ostaviteljice (23.902,79 USD, odnosno 22.343,23 eura) isplatila DC iznos od 11.945,46 USD, UC iznos od 3.981,82 USD , ŠC iznos od 3.981,82 USD i NC iznos od 3.993,69 USD,

- da je tuženicama na temelju rješenja o nasljeđivanju s temelja dijela zaostale mirovine i dijela sredstava s računa kod banke ukupno isplaćeno kako slijedi: tuženici ad. 1. UC iznos od 3.750,36 eura, tuženici ad. 2. NC 3.761,45 eura i tuženici ad. 3. ŠC iznos od 3.750,36 eura,

- da kada se ukupni iznos zaostale mirovine i sredstava na računu - 22.504,89 eura „podijeli na tužitelje i tuženike svakom po 1/5 dijela, proizlazi da su tužitelji i tuženi, temeljem navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, trebali dobiti svaki po 4.500,97 EUR-a.“

10. Stoga, kada je utvrdio da su tuženice „dobile manje iznose od onih koji su im trebali pripasti da je, nakon smrti PC, bio proveden važeći ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojeg je PC zaključila sa tužiteljima i po kojem tužitelji traže isplatu neisplaćenih novčanih iznosa, jer je najveći dio novčanog iznosa sa računa ostaviteljice dobio njezin sin DC (1/2 dijela), a čiji nasljednici su upravo tužitelji“, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženice nisu bez osnova stekle novčane iznose isplatu kojih zahtijevaju tužitelji pa je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev.

11. Žalbenim navodima – da „nije važno da li bi tuženici dobili manje ili veće iznose“ te da je prvostupanjski sud „proveo „procesnu kompenzaciju“ između parničnih stranaka bez postojanja prigovora prigovora procesne kompenzacije i bez zahtjeva tuženika da se utvrdi da bi potraživanje tužitelja prema tuženicima po osnovi valjanog Ugovora prestalo po bilo kojoj osnovi“ – nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava.

12. Budući da se nisu ostvarili žalbeni razlozi, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i u odluci o glavnoj stvari potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP).

13. Osnovano tuženici pobijaju prvostupanjsku presudu u odluci o parničnom trošku, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da su tužitelji uspjeli u parnici u mjeri od 95%, a tuženici 5%. Naime, od tri postavljena zahtjeva tužiteljima su prihvaćena dva zahtjeva – za utvrđenje da su na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju stekli pravo vlasništva čest.br. 1331 K. O [katastarska općina], te zahtjev za ispravak uknjižbe prava vlasništva navedene nekretnine, a odbijeni su sa zahtjevom za isplatu, te su uspjeli u protutužbenom zahtjevu kojim su tuženici tražili utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, a koji je odbijen. Kraj takvog stanja stvari, po ocjeni ovog suda, tužitelji su uspjeli u sporu u mjeri od 75%, a tuženici u mjeri od 25%, slijedom čega su tuženici u obvezi naknaditi tužiteljima 50% opravdanih parničnih troškova pravilno utvrđenih po prvostupanjskom sudu u iznosu od 7.802,52 eura, odnosno, iznos od 3.901,26 eura.

14. Zbog toga je žalbu tuženica valjalo djelomično odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim su obvezane naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.901,26 eura, dok je djelomičnim uvažavanjem žalbe prvostupanjsko rješenje preinačeno i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 3.540,87 eura (članak 380. točke 2. i 3. ZPP).

15. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbama članka 166. stavak 1. i 2. ZPP.

16. Tužitelji nisu uspjeli s podnesenom žalbom pa je odbijen njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP).

17. Opravdani troškovi žalbenog postupka tuženica (članak 155. stavak 1. ZPP) sastoje se od odvjetničke nagrade za sastavljanje žalbe protiv rješenja s uvećanjem od 20% za zastupanje više osoba i 25% na ime PDV-a (Tbr. 10. toč. 4. u vezi Tbr. 7. toč. 1., te Tbr. 40. toč.1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23, 107/25) u iznosu od 150,00 eura i od plaćene sudske pristojbe za žalbu protiv rješenja u iznosu od 90,25 eura (list 203 spisa), odnosno, ukupno 240,25 eura. Budući da su tuženice sa žalbom uspjele u mjeri od 48%, pripada im pravo na naknadu razmjernog dijela troškova žalbenog postupka u iznosu od 115,32 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška sadržan u žalbi i u odgovoru na žalbu tužitelja (koja radnja nije bila potrebna za odlučivanje o žalbi tužitelja) odbijen.

U Šibeniku, 27. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić