REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-362/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženice Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija br. 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv dijelova presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-6/2024-6 od 4. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1205/2019-55 od 15. studenoga 2023., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija u odnosu na postavljena pravna pitanja, a odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.
II. Dopušta se tuženici izjavljivanje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-6/2024-6 od 4. srpnja 2025. u dijelu toč. I. kojom je potvrđena toč. II. prvostupanjske presude je naložena isplata tuženici kao i u odnosu na troškove parničnog postupka zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Ima li korisnik kredita pravni interes i valjanu pravnu osnovu na temelju koje može zahtijevati isplatu zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskom franku i promjenjivoj kamatnoj stopi unatoč tomu što su te odredbe retroaktivno izmijenjene aneksom koji je sklopljen na osnovi ispravne primjene Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a tužbeni zahtjev pritom nije utemeljen na općem razlogu ništetnosti neovisnom o posebnom zakonskom uređenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15)?".
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-6/2024-6 od 4. srpnja 2025., kojom je odbijena kao neosnovana njegova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zadru broj P- 1205/2019-55 od 15. studenoga 2023.
2. Tuženica je također podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-6/2024-6 od 4. srpnja 2025. u dijelu u kojem je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1205/2019-55 od 15. studenoga 2023. kojom je naložena tuženici isplata.
3. Tuženica je podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u kojem predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbije kao neosnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (primjerice odluka ovoga suda broj Rev-820/2023 od 23. travnja 2024.).
5. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao i na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno na povredu temeljnih ljudskih prava iz čl. 19. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), a koje određuje da pojedinačni akti državne uprave i tijela koje imaju javni ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu te da je zajamčena sudska odluka pojedinačnih akata upravnih ovlasti i tijela koje imaju javne ovlasti. Međutim, ovaj sud je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno navedeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP jer pobijana odluka je u potpunosti u skladu s ustaljenom praksom ovoga suda i u nižestupanjskim postupcima nije došlo do osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava čime bi bilo povrijeđeno navedeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom. Tužitelj se zapravo samo općenito poziva na odredbu čl. 19. st. 2. Ustava i ističe svoje nezadovoljstvo odlukom suda u odnosu na dio tužbenog zahtjeva s kojim nije uspio u ovome sporu.
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. i čl. 389.a st. 3. ZPP riješiti kao pod toč. I. izreke.
7. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 3. ZPP u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice, ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 3. ZPP zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena (odluke broj Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022., Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022., Rev-586/2019-11 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.).
8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješiti kao pod toč. II. izreke, a na temelju iste odredbe valjalo je za ostala pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije tuženice uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
