REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4467/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĐJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. RJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. FJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. SJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 5. EJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Miloš Kandžija, odvjetnik u Trogiru, protiv tuženog Hrvatske dominikanske provincije „Navještenja Blažene Djevice Marije“, Zagreb, Kontakova 1, OIB 53915121897, kojega zastupa punomoćnik Ivan Krokar, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž- 175/2025-2 od 2. lipnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2506/2023 od 19. studenoga 2024., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-175/2025-2 od 2. lipnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2506/2023 od 19. studenoga 2024.
2. Tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljaju pravna pitanja koja smatraju važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„1. Da li agrarna odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju iz 1947. godine, a temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja iz 1946. godine je deklaratornog ili konstitutivnog karaktera ili se vlasništvo stječe ex lege, odnosno temeljem zakona?
2. Je li drugostupanjski sud mora voditi računa o zaštiti vlasništva iz čl. 1. st. 1. Protokola iz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prema kojemu svaka fizička ili pravna osoba ima pravo mirno uživanja svog vlasništva te se nitko ne smije lišiti istog, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava kod činjenice da su tužitelji stekli pravo vlasništva dosjelošću imajući svijest o tome da su sporne nekretnine naslijedili od svoijih prednika koji je njezinim vlasnikom postao ex lege 1946. i da su u kontinuiranom, nesmetanom i poštenom posjedu, primjenom čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?
3. Je li svjedoci i parnične stranke u okviru svojih iskaza, mogu iskazivati po čuvenju svojih prednika koji su mještani istog mjesta, koji imaju relevantna saznanja o posjedovanju i korištenju nekretnina ili moraju biti isključivo osobe životne dobi koji su bili živi i poslovno sposobni na dan 22. studenog 1946.?
4. Da li je u postupcima utvrđenja prava vlasništva temeljem dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, sud dužan primijeniti odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te u rok dosjelosti uračunati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ukoliko se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno da li je sud u tim postupcima, a budući je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dužan primjenjivati europsko pravo, odnosno Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te protokole koji su sastavni dio te Konvencije, a koje pravo je iznad nacionalnog prava?“.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao niti za odluku u sporu.
4.1. U odnosu na prvo pitanje valja napomenuti da tužitelji polaze od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci izrazio shvaćanje da odluka Kotarske komisije o ukidanju agrarnih odnosa ima konstitutivni karakter. Naime, iz pobijane odluke jasno proizlazi da iz stanja predmeta ne proizlazi da su agrarne prijave prednika tužitelja zabilježene u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama, kao i da iz agrarne odluke na koju se sami tužitelji pozivaju ne proizlazi da su prednici tužitelja sporne nekretnine stekli agrarnom reformom.
4.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja odgovoriti da od istoga ne ovisi ishod predmetnog spora obzirom da je u postupku utvrđeno da tužitelji nisu stekli pravo suvlasništva putem instituta dosjelosti.
4.3. Treće postavljeno pitanje po shvaćanju ovog suda nema važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvog pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovisi o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
4.4. Od odgovora na četvrto postavljeno pitanje također ne ovisi ishod predmetnog spora, s obzirom da tužbeni zahtjev nije niti odbijen iz razloga što je sud utvrdio da se u rok dosjelosti ne uračunava i vrijeme prije 8. listopada 1991., a niti je u postupku utvrđeno da su predmetne nekretnine na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu.
5. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, tužitelji navodima iznesenim u prijedlogu nisu učinili vjerojatnim da im je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao niti pravo mirnog uživanja vlasništva zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/2001, 76/10, 5/14 – dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori - "Narodne novine", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 – dalje: Konvencija). Nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima pa slijedom navedenog tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje ili pravo na uživanje vlasništva.
7. Stoga je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
