REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4398/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Grada Novalje, OIB 85290822507, Novalja, Trg dr. Franje Tuđmana 1, zastupan po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Gž-325/2025-2 od 8. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda i preinačeno rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-1440/2024-9 od 31. siječnja 2025., na sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e :
Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Gž-325/2025-2 od 8. travnja 2025., u odnosu na pitanje:
„Donosi li sud odluku o naknadi troškova postupka u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva na način da se cijeni uspjeh tužitelja u postupku do dana smanjenja tužbenog zahtjeva i nakon smanjenja tužbenog zahtjeva, cijeneći i prvotno postavljeni zahtjev, potom sniženi zahtjev te presudom dosuđeni iznos ili se za sniženi dio tužbenog zahtjeva primjenjuje čl. 158. st.1. ZPP prema kojem tužitelj podmiruje tuženiku troškove postupka prema vrijednosti predmeta spora povučenog dijela do trenutka povlačenja?“
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda Velikoj Gorici, broj Gž-325/2025-2 od 8. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda i preinačeno rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P- 1440/2024-9 od 31. siječnja 2025., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.
1.2. U prijedlogu je postavio pravna pitanja koja glase:
„1. Da li zastarni rok od 5 godina za podnošenje tužbe radi isplate naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka teče od trenutka kada je predmetni dio zemljišta faktično postao javno dobro u općoj uporabi i u tu namjenu kao prometnica se i duži niz godina koristio (odnosno od trenutka početka korištenja nekretnine u tu namjenu, a za koju je tužitelj nesporno znao) ili je mjerodavan trenutak asfaltiranja ceste te završetka radova?
2. Da li evidentna ustaljena opća uporaba u svojstvu ceste, po prirodi stvari isključuje mogućnost istodobnog „mirnog uživanja“ vlasništva nekretnine?
3. Da li je kod nesporne činjenice o ustaljenoj općoj uporabi dijela nekretnine u svojstvu ceste te dokaza samog tužitelja/prednika tužitelja koji je isti priložio za spis (da se radi o ustaljenoj općoj uporabi dijela nekretnine – u konkretnom slučaju 2007. godine) u predmetnom trenutku dospjelo pravo tužiteljice(prednika tužitelja na isplatu, a od kojeg pak trenutka se ima računati zastarni rok za isplatu ili isti ovisi o trenutku uređenja ceste (koji može trajati godinama)?
4. Da li tražbina na plaćanje naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka dospijeva u trenutku kada je sporni dio nekretnine faktički postao javna cesta odnosno javno dobro u općoj uporabi te korišten u navedene svrhe, a od kojeg trenutka više nije bilo moguće zahtijevati povrat tog dijela ili tražbina dospijeva trenutkom asfaltiranja i uređenjem ceste (postavljanjem znakova i sl.)?
5. Da li sud kod djelomičnog povlačenja tužbe, a imajući u vidu da se radi o neuspjehu tužitelja u odnosu na postavljeni dio tužbenog zahtjeva, pri odluci o trošku treba primijeniti čl. 158.st.1. ZPP-a te naložiti tužitelju podmirenje tuženiku troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora povučenog dijela do trenutka povlačenja ili se odluka o trošku donosi na način da se samo cijeni uspjeh tužitelja u postupku do dana smanjenja tužbenog zahtjeva i nakon smanjenja tužbenog zahtjeva, a nastavno na prvotno postavljeni zahtjev te presudom dosuđeni iznos?“
1.3. Navodi da u pogledu ovih pravnih pitanja pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja viših sudova i revizijskog suda (VSRH broj Rev-1515/2010-2 od 11. travnja 2012., Rev-1972/2014-3 od 12. travnja 2016., presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-118/2023-2 od 31. kolovoza 2023., presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-762/2019-2 od 19. rujna 2019., presuda Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-978/2021-2 od 24. veljače 2022. i dr.), slijedom čega se poziva na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22,114/22,155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).
1.4. Tuženik ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravičan postupak i pravo vlasništva, pozivajući se na razloge za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 2. ZPP.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Predmet spora po konačno uređenom tužbenom zahtjevu je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 8.627,00 EUR na ime faktičnog izvlaštenja dijela čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I koja u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu.
4. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno pravno pitanje, navedeno i u izreci ovog rješenja i da su za to pitanje izneseni odgovarajući razlozi njegove važnosti, jer je pravno shvaćanje pobijane odluke u vezi načina izračuna parničnih troškova nakon smanjenja tužbenog zahtjeva nepodudarno pravnim shvaćanjima kako drugih drugostupanjskih sudova tako i ovog revizijskog suda (odluka poslovni broj Rev-97/22-2 od 29. kolovoza 2023.).
5. U odnosu na preostala pitanja, koja zapravo zaobilaze odlučna utvrđenja suda u ovom konkretnom slučaju od kojih ovisi početak tijeka zastarnog roka te stoga odgovor na ista nije odlučan za ishod ovog spora i povredu temeljnih prava smatra se da je prijedlog povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).
6. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3.
ZPP valjalo riješiti kao u izreci.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
