REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3693/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Antuna Heinza 4, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Pavlak & partneri d.o.o. sa sjedištem u Rijeci, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-617/2025-2 od 24. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2026/2022 od 24. travnja 2025., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda u Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-617/2025-2 od 24. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2026/2022 od 19. prosinca 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj cijeni da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i to zbog nepostojanja prakse revizijskog suda, a neujednačene prakse drugostupanjskih sudova pri čemu je ukazano na presudu Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-625/2022-2 od 1. prosinca 2022. Ujedno je predloženo reviziju dopustiti i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje.
2. Pitanja koja je tužitelj naznačio u prijedlogu glase:
„1) Pokriva li osnovno osiguranje automobilskog kaska štete nastale zbog uništenja ili oštećenja osiguranih stvari koje nastaju kao posljedica prometne nezgode kao što je udar ili od udara nekog predmeta, u konkretnom slučaju, udarom vozila u divljač;
2) Može li se djelomično kasko osiguranje, odnosno tzv. „kombinacije“ iz članka 5. Općih uvjeta kasko osiguranja vozila, ugovoriti neovisno o sklapanju osnovnog kasko osiguranja;
3) Je li zbog postojanja navedene mogućnosti ugovaranje djelomičnog osiguranja štete nastale od divljači isključena takva odgovornost iz osnovnog osiguranja automobilskog kaska;
4) Koje rizike pokriva osnovno kasko osiguranje, ako ne pokriva nalet na divljač?
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nemaju potrebno obilježje važnosti iz članka 385.a stavka 1. ZPP.
5. Naime, pobijanom je presudom odbijen regresni zahtjev tužitelja usmjeren protiv tuženika kao osiguratelja Hrvatskoga lovačkog saveza odnosno FOREST GOLD d.o.o. po polici broj [broj police] kojim je tražena isplata iznosa od 2.436,95 EUR s pripadajućom kamatom jer je tužitelj taj iznos isplatio svom osiguraniku po osnovi imovinske štete na osobnom vozilu nastale u prometnoj nesreći od **.**.2022. na državnoj cesti D-5 kada je njegov osiguranik upravljajući osobnim vozilom naletio na srneću divljač koja je iskočila na kolnik. Razlog odbijanja tužbenog zahtjeva utemeljen je na utvrđenju da je tužitelj isplatio svome osiguraniku naknadu koja nije imala temelja u sklopljenoj polici osiguranja iz čega je zaključeno da na njega nisu mogla prijeći osiguranikova prava u smislu odredbe članka 963. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) jer nisu ni postojala.
5.1. Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, radilo se o tome da je tužitelj sa svojim osiguranikom ĐV ugovorio Policu za automobilsko osiguranje broj [broj police] kojom je uz osiguranje automobilskog kaska po Općim uvjetima PG- aka/20-01-hr ugovorio djelomično osiguranje po kombinaciji Komb B bez franšize. U takvim su okolnostima sudovi zaključili da nalet vozila na divljač ne predstavlja osigurani slučaj prouzročen osiguranim rizikom. Cijeneći dokaze predložene do zaključenja prethodnog postupka, sudovi su utvrdili jedino da je policom automobilskog osiguranja broj [broj police] od 29. srpnja 2021. između ĐV kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika te tužitelja kao osiguravatelja sklopljen ugovor o osiguranju, između ostalih, i za osiguranje automobilskog kaska po općim uvjetima PG-aka/20-01-hr, odnosno djelomično osiguranje po kombinaciji Komb. B bez franšize. Na toj polici osiguranja naznačeno je i da su ugovaratelju prethodno uručeni i svi na polici navedeni uvjeti osiguranja i pripadajuće klauzule koje su sastavni dio Ugovora o osiguranju te da je on s tim suglasan.
6.1. Međutim, kako iz police ne proizlazi da bi po predmetnom djelomičnom osiguranju automobilskog kaska sukladno Općim uvjetima PG-aka/20-01-hr po kombinaciji Komb. B bez franšize, nalet vozila na divljač predstavljao osigurani slučaj prouzročen osiguranim rizikom, a tužitelj je Opće uvjete, kao sastavni dio sklopljenog Ugovora o osiguranju, u kojima su navedeni rizici koji su ugovoreni predmetnom policom osiguranja, dostavio tek nakon zaključenja prethodnog postupka 12. ožujka 2024. podneskom od 5. studenoga 2024., sudovi ih nisu uzeli u obzir sukladno odredbi članka 461.a stavka 6. ZPP jer se radi o sporu male vrijednosti.
7. Dakle, kako je u polici navedeno da je ugovoreno osiguranje automobilskog kaska po općim uvjetima PG-aka/20-01-hr, odnosno djelomično osiguranje po kombinaciji Komb. B bez franšize, dok se činjenica koji su rizici pokriveni kasko osiguranjem, bilo punim, bilo djelomičnim ili dodatnim može utvrditi jedino i isključivo na temelju Općih uvjeta tužitelja, kao sastavnom dijelu sklopljenog ugovora o osiguranju, a u kojima su navedeni rizici koji su ugovoreni predmetnom policom osiguranja, sudovi su zaključili da tužitelj nije dokazao da je isplatom naknade koju je isplatio svom osiguraniku, ispunio svoju ugovornu obvezu na temelju predmetnog ugovora o osiguranju vozila, odnosno da predmetni štetni događaj, nalet na divljač, predstavlja osigurani rizik pokriven dostavljenom policom osiguranja. Stoga su odbili tužbeni zahtjev.
8. Naznačena pravna pitanja tiču se sadržaja ugovora o osiguranju i opsega pokrića osnovnog osiguranja automobilskog kaska. Međutim, kako tužitelj nije pravovremeno dostavio Opće uvjete koji su sastavni dio ugovora o osiguranju, sadržaj toga ugovora nije ni utvrđen. S druge strane, u presudi je Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž- 625/2022-2 od 1. prosinca 2022. (na koju se tužitelj poziva kao razlog važnosti pitanja) utvrđen cjelovit sadržaj ugovora o osiguranju te je na temelju toga ocijenjeno da je konkretna šteta obuhvaćena predmetnom policom osnovnog automobilskog kasko osiguranja, pa je stoga ocijenjeno da su sukladno članku 963. stavak 1. ZOO na tužitelja prešla sva osiguranikova prava prema trećoj osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu proizašlu iz štetnog događaja uzrokovanog naletom vozila na divljač.
9. Budući da su sudovi u konkretnom slučaju odbili tužbeni zahtjev zbog toga što tužitelj nije dokazao sadržaj ugovora, a time i odlučnu činjenicu je li konkretna šteta obuhvaćena predmetnom policom osnovnog automobilskog kasko osiguranja, to razlog važnosti nije odgovarajući sadržaju pobijane presude budući da se ne temelji na istom činjeničnom stanju, pa utoliko ne može biti osnova za ujednačavanje sudske prakse, a time i osiguranje jedinstvene primjene prava.
10. U opisanim je okolnostima prijedlog tužitelja valjalo odbiti u odnosu na naznačena pravna pitanja na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. i 2. ZPP.
11. Jednako je tako valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na tvrdnje o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zato što su sudovi odbijanje tužbenog zahtjeva obrazložili jasnim, uvjerljivim, ozbiljnim, relevantnim i dostatnim razlozima, koji ni na koji način ne upućuju na vjerojatnost da bi tužitelju bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Stoga je odluka o odbačaju prijedloga u odnosu na povredu temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje utemeljena na odredbi članka 389.a stavka 4. i 5. ZPP.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
