REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3411/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u ostavinskom postupku iza pokojnog KE, sina K, rođenog **.**.1947., umrlog **.**.2023., OIB [osobni identifikacijski broj], s posljednjim prebivalištem u [adresa], odlučujući o prijedlogu zainteresirane stranke FE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicama Jadranki Sloković i Jasni Matičević, odvjetnicama u Zagrebu, protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3329/2024-2 od 19. studenoga 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 4125/2023-35 od 22. travnja 2024., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3329/2024-2 od 19. studenoga 2024. u dijelu kojim je potvrđeno rješenje o odbačaju prigovora protiv rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Kristijana Hukelja kao povjerenika suda poslovni broj O-4125/2023, UPP-OS- 46/2023 od 21. prosinca 2023. se odbija u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3329/2024-2 od 19. studenog 2024. u dijelu kojim je potvrđeno rješenje o ukidanju klauzule pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Kristijana Hukelja poslovni broj O-4125/2023, UPP-OS-46/2023 od 21. prosinca 2023. se odbacuje.

III. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Zainteresirana osoba FE podnijela je prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3329/2024-2 od 19. studenoga 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-4125/2023-35 od 22. travnja 2024., a kojim je rješenjem odbačen prigovor FE protiv rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Kristijana Hukelja, kao povjerenika suda poslovni broj O-4125/2023, UPP-OS-46/2023 od 21. prosinca 2023. kao i prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti na navedeno rješenje.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije predlagateljica postavlja četiri pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

"1. Može li se voditi ostavinski postupak s obzirom na činjenicu da ostavitelj prije smrti pravnim poslom inter vivos raspolagao svom svojom pokretnom i nepokretnom imovinom uslijed čega iza istoga nije ostala nikakva imovina koja bi se trebala rasporediti među nasljednicima u smislu odredbe čl. 215. Zakona o nasljeđivanju?

2. Ima li osoba u čiju korist je ostavitelj za života raspolagao svom svojom imovinom pravnim poslom inter vivos, pravni interes sudjelovati u ostavinskom postupku i isticati prigovor temeljem odredbe čl. 215. Zakona o nasljeđivanju?

3. Je li drugostupanjski sud kada rješenju nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu čl. 369. st. 1. ZPP počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP?

4. Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanim, a bez da je iz obrazloženja presude jasno i nedovoljno vidljivo da je prilikom donošenja odluke o žalbi pažljivo razmotrio i obrazložio odgovore na sve žalbene navode?".

1.2. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja poziva se na odluke Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž 1268/2021 od 4. listopada 2021., Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž 322/2021 od 23. ožujka 2021., Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-521/2022 od 26. lipnja 2024., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-667/2024 od 6. ožujka 2024., Revd-451/2017 od 19. svibnja 2021., Rev-837/2010 od 12. siječnja 2016., Rev-1317/1991 od 20. kolovoza 1991., kao i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/3985/2012 od 22. veljače 2017., U- III/2494/2008 od 30. ožujka 2011. i U-III-1631/2015 od 13. svibnja 2015., uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih rješenja protivno shvaćanju u navedenim odlukama pa su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

1.3. Prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) jer su joj zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) iz čl. 29. i 35. Ustava te čl. 8. Konvencije.

1.4. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3329/2024-2 od 19. studenoga 2024. u cijelosti u odnosu na naznačena pravna pitanja, odnosno povredu temeljnog ljudskog prava.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Naime u odnosu na prva dva postavljena pitanja valja reći da nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.2. Odgovor na prva dva postavljena pitanja ovisi o specifičnim okolnostima svakog konkretnog slučaja odnosno činjeničnom i pravnom supstratu svakog konkretnog predmeta, te na ta pravna pitanja nije moguće dati jednoznačan odgovor. Naime, postavljena pitanja problematiziraju ostavinsku imovinu i zakonitost rješenja o nasljeđivanju te Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 4. ožujka 2019., dok se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi protiv rješenja o odbačaju prigovora protiv rješenja o nasljeđivanju, pa se stoga ista pitanja ne mogu smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3.3. Nižestupanjski sudovi zaključuju da žaliteljica nije, u smislu odredbe čl. 179. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN), stranka u ovom postupku jer se strankom u smislu te zakonske odredbe smatraju nasljednici i zapisovnici, kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine. Nadalje, zaključuju da se ne može smatrati da žaliteljica odnosno podnositeljica prijedloga za dopuštenje revizije kao ugovorna strana iz ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između nje kao davateljice uzdržavanja i pokojnog KE kao primatelja uzdržavanja 4. ožujka 2019. ostvaruje neko pravo iz ostavine slijedom čega bi se smatrala strankom prema navedenoj zakonskoj odredbi. Prema tome, navodi koji se odnose na sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju stoga nisu relevantni u ovom postupku jer se ovdje odlučuje samo o prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja suda drugog stupnja kojim je potvrđeno rješenje općinskog suda o odbačaju prigovora podnositeljice prijedloga protiv rješenja o nasljeđivanju koji je donio javni bilježnik Kristijan Hukelj. Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da sud nije ovlašten razmatrati osnovanost pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, nego to može biti predmet eventualnog nekog drugog pokrenutog parničnog postupka u kojem će svoja prava iz ugovora o doživotnom uzdržavanju podnositeljica prijedloga moći ostvariti neovisno od ostavinskog postupka, ovisno o opstojnosti tog ugovora i u kojem će moći dokazivati svoje tvrdnje.

3.4. Nadalje, pogrešno je shvaćanje predlagateljice da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od predmeta na koje se predlagateljica poziva odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka u sporu o postavljenom pitanju ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenih pitanja niti je pozivanjem na navedene odluke predlagateljica opravdala značaj važnosti postavljenih pitanja.

3.5. Valja dodati da se u rješenju Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 1268/2021 od 4. listopada 2021. i rješenju Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-322/2021-2 od 23. ožujka 2021. radi o rješenju o prekidu ostavinskog postupka jer je među zakonskim nasljednicima došlo do spora oko sastava ostavinske imovine pa je sud uputio u parnicu nasljednike radi utvrđivanja sastava ostavinske imovine. Prema rješenju Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-521/2022-2 od 26. lipnja 2024. javni bilježnik je na temelju dostupnih podataka pozivom na čl. 215. Zakona o nasljeđivanju rješenjem odlučio da se neće provoditi ostavinski postupak jer je cjelokupna imovina pokojnog ostavitelja predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, dok je predmet ovog postupka osporavanje rješenja o odbačaju prigovora protiv rješenja o nasljeđivanju.

3.6. Dakle, radi se o različitim činjeničnim situacijama pa predmetne odluke ne mogu predstavljati razlog važnosti postavljenih pitanja.

4. U odnosu na preostala dva postavljena pitanja predlagateljica ukazuje (na eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, ona je u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer je u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda - njezine posljedice ne premašuju doseg u konkretnom slučaju, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako nemaju ni važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

6. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP). U postupku u povodu prijedloga za dopuštenje revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude.

6.1. Drugostupanjskim rješenjem kojim je odbijen prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti postupak se pravomoćno ne završava, pa protiv takvog rješenja nije dopuštena nikakva revizija pa niti prijedlog za dopuštenje revizije.

6.2. Takvo shvaćanje revizijski sud je izrazio u niz svojih odluka (primjerice u odlukama Revt-63/14-2 od 2. travnja 2014., Rev-x-209/17-2 od 27. listopada 2017. i d. i postupanje po takvome predstavlja suđenje u skladu sa ustaljenom (dugogodišnjom) i dosljednom sudskom praksom, koja bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom mijenjati.

7. Zbog navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 400. st. 2. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

8. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da predlagateljica nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. toč. 1. Konvencije, a koja se odnose na prava na pošteno i pravično suđenje.

8.1. Predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su joj u ovom parničnom postupku u kojem je doneseno pobijano rješenje (pogrešno naznačena presuda) sudovi nižeg stupnja počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su joj ujedno povrijedili pravo na pravično i pošteno suđenje iz čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava.

8.2. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se svodi dijelom na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

8.3. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, valja istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijano rješenje arbitrarno ili očito nerazumno, što ovdje nije slučaj.

8.4. Ovaj sud smatra da su pobijana nižestupanjska rješenja dovoljno obrazložena te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da podnositeljica prijedloga nije imala pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da nije uspjela u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito utvrđuju činjenice od predlagateljice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.

9. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

10. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389. st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil