Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    

    Republika Hrvatska

    Županijski sud u Zagrebu

    Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

    Poslovni broj: Gž-51/2026-2

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Siska, Kranjčevićeva 5/I, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, Petrova 182, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovi broj P-101/2025-11 od 14. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.

    p r e s u d i o  j e

    I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovi broj P-101/2025-11 od 14. studenog 2025. u stavku V. i VI. izreke, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

    II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovi broj P-101/2025-11 od 14. studenog 2025. u stavku I. i II. izreke.

    III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovi broj P-101/2025- 11 od 14. studenog 2025. u stavku III., IV. i VII. izreke i sudi:

    Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi;

    „III. Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d. da tužitelju UT isplati na ime stjecanja bez osnove ukupan iznos od 4.926,16 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku kako slijedi:

    -na iznos od 7,94 eur 31.12.2008. godine pa do isplate

    -na iznos od 8,02 eur od 31.1.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 8,05 eur od 28.2.2009.godine pa do isplate

    -na iznos od 7,95 eur od 31.3.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,97 eur od 30.4.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,82 eur od 31.5.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,71 eur od 30.6.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,74 eur od 31.7.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,80 eur od 31.8.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,79 eur od 30.9.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,73 eur od 31.10.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,84 eur od 30.11.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,92 eur od 31.12.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 8,04 eur od 31.1.2010. godine pa do isplate

    -na iznos do 8,01 eur od 28.2.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 8,18 eur od 31.3.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 8,14 eur od 30.4.2010.godine pa do isplate

    -na iznos od 8,20 eur od 31.5.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 8,74 eur od 30.06.2010.godine pa do isplate

    -na iznos do 8,62 eur od 31.7.2010.godine pa do isplate

    -na iznos do 8,96 eur od 31.8.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 8,84 eur od 30.09.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 8,65 eur od 31.10.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 9,04 eur od 30.11.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 1,00 eur od 30.9.2008.godine pa do isplate

    -na iznos od 22,86 eur od 31.10.2008.godine pa do isplate

    - na iznos od 8,22 eur od 30.11.2008. godine pa do isplate

    -na iznos od 26,82 eur od 31.12.2008.godine pa do isplate

    - na iznos od 29,68 eur od 31.1.2009.godine pa do isplate

    -na iznos od 30,97 eur od 28.2.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 27,41 eur od 31.3.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 28,09 eur od 30.4.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 22,65 eur od 31.5.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 18,64 eur od 30.6.2009.godine pa do isplate

    -na iznos od 19,70 eur od 31.7.2009.godine pa do isplate

    -na iznos od 21,82 eur od 31.8.2009.godine pa do isplate

    -na iznos od 21,63 eur od 30.9.2009. godine pa do isplate

    - na iznos od 19,50 eur od 31.10.2009.godine pa do isplate

    - na iznos od 23,50 eur od 30.11.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 26,72 eur 31.12.2009. godine pa do isplate

    - na iznos od 31,29 eur od 31.1.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 30,24 eur od 28.2.2010.godine pa do isplate

    -na iznos od 36,45 eur od 31.3.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 35,27 eur od 30.4.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 37,57 eur od 31.5.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 57,43 eur od 30.6.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 53,34 eur od 31.7.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 65,83 eur od 31.8.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 61,52 eur od 30.9.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 54,57 eur od 31.10.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 69,22 eur od 30.11.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 87,86 eur od 31.12.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 74,66 eur od 31.1.2011. godine pa do isplate

    -na iznos do 79,74 eur od 28.2.2011. godine pa do isplate

    -na iznos od 73,85 eur od 31.3.2011. godine pa do isplate

    -na iznos od 74,92 eur od 30.4.2011.godine pa do isplate

    -na iznos od 99,86 eur od 31.5.2011. godine pa do isplate

    -na iznos od 102,28 eur od 30.06.2011.godine pa do isplate

    -na iznos do 123,12 eur od 31.7.2011.godine pa do isplate

    -na iznos od 112,42 eur od 31.8.2011. godine pa do isplate

    -na iznos od 100,70 eur od 30.9.2011. godine pa do isplate

    -na iznos od 99,44 eur od 31.10.2011. godine pa do isplate

    -na iznos od 98,54 eur od 30.11.2011. godine pa do isplate

    -na iznos od 104,13 eur od 31.12.2011. godine pa do isplate

    -na iznos od 109,00 eur od 31.01.2012. godine pa do isplate

    - na iznos od 109,65 eur od 29.2.2012. godine pa do isplate

    - na iznos od 106,28 eur od 31.3.2012. godine pa do isplate

    - na iznos od 108,56 eur od 30.4.2012. godine pa do isplate

    - na iznos od 110,17 eur od 31.5.2012. godine pa do isplate

    -na iznos od 107,50 eur od 30.6.2012. godine pa do isplate

    -na iznos od 108,19 eur od 31.7.2012. godine pa do isplate

    -na iznos od 106,22 eur od 31.8.2012. godine pa do isplate

    -na iznos od 102,04 eur od 30.9.2012. godine pa do isplate

    -na iznos od 106,56 eur od 31.10.2012. godine pa do isplate

    -na iznos od 108,73 eur od 30.11.2012. godine pa do isplate

    -na iznos od 107,15 eur od 31.12.2012. godine pa do isplate

    -na iznos od 98,62 eur od 31.1.2013.godine pa do isplate

    - na iznos od 105,87 eur od 28.2.2013. godine pa do isplate

    - na iznos od 106,50 eur od 31.3.2013. godine pa do isplate

    - na iznos od 103,66 eur od 30.4.2013. godine pa do isplate

    - na iznos od 94,82 eur od 31.5.2013. godine pa do isplate

    -na iznos od 94,60 eur od 30.6.2013. godine pa do isplate

    -na iznos od 96,77 eur od 31.7.2013. godine pa do isplate

    -na iznos od 100,25 eur od 31.8.2013. godine pa do isplate

    -na iznos od 105,07 eur od 30.9.2013. godine pa do isplate

    -na iznos od 102,58 eur od 31.10.2013. godine pa do isplate

    -na iznos od 104,34 eur od 30.11.2013. godine pa do isplate

    -na iznos od 106,34 eur od 31.12.2013. godine pa do isplate

    -na iznos od 107,58 eur od 31.01.2014. godine pa do isplate

    - na iznos od 3,90 eur od 28.2.2014 godine pa do isplate

    i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

    IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužitelju ČT isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 2.685,44 eur, koje na svaki pojedini iznos teku kako slijedi:

    - na iznos od 106,30 eur od 28.2.2014. do 30. 9. 2015.

    - na iznos od 109,34 eur od 31.3.2014. do 30. 9. 2015.

    - na iznos od 106,44 eur od 30.4.2014. do 30. 9. 2015.

    - na iznos od 105,51 eur od 31.5.2014. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 105,93 eur od 30.6.2014. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 109,23 eur od 31.7.2014. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 112,00 eur od 31.8.2014. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 111,42 eur od 30.9.2014. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 113,82 od 31.10.2014. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 115,45 eur od 30.11.2014. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 114,49 eur od 31.12.2014. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 173,60 eur od 31.01.2015. do 30. 9. 2015.

    - na iznos od 164,63 eur od 28.2.2015. do 30. 9. 2015.

    - na iznos od 170,49 eur od 31.3.2015. do 30. 9. 2015.

    - na iznos od 165,82 eur od 30.4.2015. do 30. 9. 2015.

    - na iznos od 172,09 eur od 31.5.2015. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 169,63 eur od 30.6.2015. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 159,54 eur od 31.7.2015. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 149,00 eur od 31.8.2015. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 150,71 eur od 30.9.2015. do 30. 9. 2015.

    i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

    Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.620,48 eura sa zateznom kamatom od 14. studenog 2025.

    Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

    IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

    V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

    Obrazloženje

    1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

    „I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovoru o kreditu broj:[broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 12.lipnja 2008. i solemniziranog kod javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz [adresa] 13. lipnja 2008. pod brojem OV-11395/08 između tužitelja UT kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. kao kreditora sadržana u članku 4. predmetnog ugovora kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 450,59 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo- Alpe- Adria- Bank d.d na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.

    II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovoru o kreditu broj:[broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 12.lipnja 2008. i solemniziranog kod javnog bilježnika Ivice Kraljičković iz [adresa] 13. lipnja 2008. pod brojem OV-11395/08 između tužitelja UT kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. kao kreditora sadržana u članku 6. predmetnog ugovora kojim je ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke i da korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope.

    III. Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d. da tužitelju UT isplati na ime stjecanja bez osnove ukupan iznos od 4.926,16 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku kako slijedi:

    -na iznos od 7,94 eur 31.12.2008. godine pa do isplate

    -na iznos od 8,02 eur od 31.1.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 8,05 eur od 28.2.2009.godine pa do isplate

    -na iznos od 7,95 eur od 31.3.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,97 eur od 30.4.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,82 eur od 31.5.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,71 eur od 30.6.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,74 eur od 31.7.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,80 eur od 31.8.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,79 eur od 30.9.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,73 eur od 31.10.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,84 eur od 30.11.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 7,92 eur od 31.12.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 8,04 eur od 31.1.2010. godine pa do isplate

    -na iznos do 8,01 eur od 28.2.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 8,18 eur od 31.3.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 8,14 eur od 30.4.2010.godine pa do isplate

    -na iznos od 8,20 eur od 31.5.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 8,74 eur od 30.06.2010.godine pa do isplate

    -na iznos do 8,62 eur od 31.7.2010.godine pa do isplate

    -na iznos do 8,96 eur od 31.8.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 8,84 eur od 30.09.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 8,65 eur od 31.10.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 9,04 eur od 30.11.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 1,00 eur od 30.9.2008.godine pa do isplate

    -na iznos od 22,86 eur od 31.10.2008.godine pa do isplate

    - na iznos od 8,22 eur od 30.11.2008. godine pa do isplate

    -na iznos od 26,82 eur od 31.12.2008.godine pa do isplate

    - na iznos od 29,68 eur od 31.1.2009.godine pa do isplate

    -na iznos od 30,97 eur od 28.2.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 27,41 eur od 31.3.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 28,09 eur od 30.4.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 22,65 eur od 31.5.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 18,64 eur od 30.6.2009.godine pa do isplate

    -na iznos od 19,70 eur od 31.7.2009.godine pa do isplate

    -na iznos od 21,82 eur od 31.8.2009.godine pa do isplate

    -na iznos od 21,63 eur od 30.9.2009. godine pa do isplate

    - na iznos od 19,50 eur od 31.10.2009.godine pa do isplate

    - na iznos od 23,50 eur od 30.11.2009. godine pa do isplate

    -na iznos od 26,72 eur 31.12.2009. godine pa do isplate

    - na iznos od 31,29 eur od 31.1.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 30,24 eur od 28.2.2010.godine pa do isplate

    -na iznos od 36,45 eur od 31.3.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 35,27 eur od 30.4.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 37,57 eur od 31.5.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 57,43 eur od 30.6.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 53,34 eur od 31.7.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 65,83 eur od 31.8.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 61,52 eur od 30.9.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 54,57 eur od 31.10.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 69,22 eur od 30.11.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 87,86 eur od 31.12.2010. godine pa do isplate

    -na iznos od 74,66 eur od 31.1.2011. godine pa do isplate

    -na iznos do 79,74 eur od 28.2.2011. godine pa do isplate

    -na iznos od 73,85 eur od 31.3.2011. godine pa do isplate

    -na iznos od 74,92 eur od 30.4.2011.godine pa do isplate

    -na iznos od 99,86 eur od 31.5.2011. godine pa do isplate

    -na iznos od 102,28 eur od 30.06.2011.godine pa do isplate

    -na iznos do 123,12 eur od 31.7.2011.godine pa do isplate

    -na iznos od 112,42 eur od 31.8.2011. godine pa do isplate

    -na iznos od 100,70 eur od 30.9.2011. godine pa do isplate

    -na iznos od 99,44 eur od 31.10.2011. godine pa do isplate

    -na iznos od 98,54 eur od 30.11.2011. godine pa do isplate

    -na iznos od 104,13 eur od 31.12.2011. godine pa do isplate

    -na iznos od 109,00 eur od 31.01.2012. godine pa do isplate

    - na iznos od 109,65 eur od 29.2.2012. godine pa do isplate

    - na iznos od 106,28 eur od 31.3.2012. godine pa do isplate

    - na iznos od 108,56 eur od 30.4.2012. godine pa do isplate

    - na iznos od 110,17 eur od 31.5.2012. godine pa do isplate

    -na iznos od 107,50 eur od 30.6.2012. godine pa do isplate

    -na iznos od 108,19 eur od 31.7.2012. godine pa do isplate

    -na iznos od 106,22 eur od 31.8.2012. godine pa do isplate

    -na iznos od 102,04 eur od 30.9.2012. godine pa do isplate

    -na iznos od 106,56 eur od 31.10.2012. godine pa do isplate

    -na iznos od 108,73 eur od 30.11.2012. godine pa do isplate

    -na iznos od 107,15 eur od 31.12.2012. godine pa do isplate

    -na iznos od 98,62 eur od 31.1.2013.godine pa do isplate

    - na iznos od 105,87 eur od 28.2.2013. godine pa do isplate

    - na iznos od 106,50 eur od 31.3.2013. godine pa do isplate

    - na iznos od 103,66 eur od 30.4.2013. godine pa do isplate

    - na iznos od 94,82 eur od 31.5.2013. godine pa do isplate

    -na iznos od 94,60 eur od 30.6.2013. godine pa do isplate

    -na iznos od 96,77 eur od 31.7.2013. godine pa do isplate

    -na iznos od 100,25 eur od 31.8.2013. godine pa do isplate

    -na iznos od 105,07 eur od 30.9.2013. godine pa do isplate

    -na iznos od 102,58 eur od 31.10.2013. godine pa do isplate

    -na iznos od 104,34 eur od 30.11.2013. godine pa do isplate

    -na iznos od 106,34 eur od 31.12.2013. godine pa do isplate

    -na iznos od 107,58 eur od 31.01.2014. godine pa do isplate

    - na iznos od 3,90 eur od 28.2.2014 godine pa do isplate

    i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

    IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužitelju ČT isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 2.685,44 eur, koje na svaki pojedini iznos teku kako slijedi:

    - na iznos od 106,30 eur od 28.2.2014. do 30. 9. 2015.

    - na iznos od 109,34 eur od 31.3.2014. do 30. 9. 2015.

    - na iznos od 106,44 eur od 30.4.2014. do 30. 9. 2015.

    - na iznos od 105,51 eur od 31.5.2014. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 105,93 eur od 30.6.2014. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 109,23 eur od 31.7.2014. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 112,00 eur od 31.8.2014. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 111,42 eur od 30.9.2014. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 113,82 od 31.10.2014. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 115,45 eur od 30.11.2014. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 114,49 eur od 31.12.2014. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 173,60 eur od 31.01.2015. do 30. 9. 2015.

    - na iznos od 164,63 eur od 28.2.2015. do 30. 9. 2015.

    - na iznos od 170,49 eur od 31.3.2015. do 30. 9. 2015.

    - na iznos od 165,82 eur od 30.4.2015. do 30. 9. 2015.

    - na iznos od 172,09 eur od 31.5.2015. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 169,63 eur od 30.6.2015. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 159,54 eur od 31.7.2015. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 149,00 eur od 31.8.2015. do 30. 9. 2015.

    -na iznos od 150,71 eur od 30.9.2015. do 30. 9. 2015.

    i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

    V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja UT u dijelu radi isplate iznosa od 2.685,44 eur, kao neosnovan.

    VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja UT u dijelu radi isplate zakonske zatezne kamate preko iznosa dosuđenog toč. IV. izreke presude, kao neosnovan.

    VII.Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužitelju UT naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.620,48 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

    2. Protiv dijela presude, u stavku V. i VI. izreke te i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadom troškova postupka žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:

    53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007-Odluka USRH, 84/2008, 96/2008-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 ,155/2023 i 146/2025 - dalje u tekstu: ZPP).Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

    3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

    4. Žalba nije osnovana.

    5. Protiv dijela presude, u stavku I., II., III,, IV. i VII. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

    6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 12. lipnja 2008. u dijelu koji se odnosi na ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope i otplate kredita uz korištenje valutne klauzule uz CHF te zahtjev za isplatom iznosa na ime više preplaćenog s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule te zateznih kamata na iznos preplate iznosa od 2.685,44 eura prema Aneks navedenog Ugovora koji je sklopljen 26. siječnja 2016.

    7. U žalbenom postupku sporno je, da li je predmetna odredba koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetna i da li tužitelj ima pravni interes na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim navedenih odredbi kao i pravo na isplatu obzirom na sklopljeni Aneks.

    8. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

    9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

    10. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

    11. Jednako tako, tuženik neosnovano sadržajno upire na povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine"- Međunarodni ugovori, broj: 6/1999 i 8/1999 - dalje u tekstu: Konvencija) koja je u primjeni na temelju odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997, 6/1999- pročišćeni tekst, 8/1999- ispravak i 14/2002) te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske jer je imao omogućen pristup sudu, u njemu je aktivno sudjelovao predlažući dokaze te poduzimajući sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulažući pravne lijekove.

    12. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa osnovani su žalbeni pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatom.

    13. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

    - da su stranke sklopile Ugovor o kreditu br. [broj kredita] od 12. 6. 2008. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbin koji je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., Podružnica Sisak, prednika tuženika, banke, te ST, kao sudužnika i da banka korisniku kredita odobrava stambeni kredit u kunskoj protuvrijednost iznosa od 70.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, za kupovinu kuće; da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula za CHF;

    - da je između tužitelja kao korisnika kredita, prednika tuženika te ST, kao sudužnika, 26. 1. 2016. sklopljen Aneks uz ugovor o kreditu br. [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine odnosno - Aneks o konverziji:

    - da su u odnosu na nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli relevantne odluke odnosno presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj P-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluka Vrhovnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2019.;

    - da je izveden dokaz saslušanjem tužitelja;

    - da je izveden dokaz saslušanjem djelatnika tuženika koji nije imao saznanja o sklapanju predmetnog ugovora;

    - da je izveden dokaz knjigovodstveno financijskog vještačenja po vještaku Vlatku

    U i dopunsko očitovanje vještaka;

    - da prema nalazu razlika više plaćenih anuiteta nastala uslijed promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu iznosi ukupno 195,71 eur i da razlika više plaćenih anuiteta nastala uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita iznosi ukupno 7.415,89 eur (sveukupno 7.611,60 eura) te da sukladno čl. 2. Aneksa o konverziji preplata priznata tužitelju prilikom konverzije na dan 30. 9. 2015. iznosi 2.685,44 eur, a koji iznos se koristi za nemirenje budućih anuiteta i to najviše do 50 % dospjelog anuiteta dok se preplata u potpunosti ne iskoristi;

    - da tužitelj kao korisnik kredita ne može kumulirati preplatu koja je mu je priznata Aneksom o konverziji i onu koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o kreditu;

    - da je prigovor zastare neosnovan obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018., a kako je tužba podnijeta 12. lipnja 2019. zahtjev je podnijet unutar zastarnog roka od 5 godina:

    14. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te da konverzija ne poništava pravne učinke osnovnog ugovora koji je bio na snazi do dana sklapanja konverzije i da se sklapanjem konverzije tužitelj nije odrekao prava na punu restituciju i povrat stečenog bez osnove te na temelju čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018-dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 1115. i čl. 29. st. 2. ZOO-a odlučio na navedeni način.

    15. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu doveden u sumnju, osim u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatom tužitelja.

    16. Stoga, suprotne tvrdnje tužitelja i tuženika u preostalom dijelu su bez pravnog uporišta.

    17. U odnosu na žalbene navode prvenstveno valja reći da su stranke dana 26. siječnja 2016. sklopile Aneks uz ugovor o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

    Jednako tako, prvostupanjskom odlukom kojom je utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o kreditu od 12. lipnja 2008. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika koje se odnose na promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom banke i na valutnu klauzulu u valuti švicarskog franka odraz su pravilne primjene mjerodavnog materijalnog prava iz čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 i 46/07, dalje: ZZP/03).

    18. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

    19. Na žalbene navode potrebno je reći da subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), ali to ipak ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima, posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

    20. Međutim, u odnosu na žalbene navode ukazuje se da je izveden dokaz saslušanjem tužitelja, i djelatnika tuženika iz čijeg iskaza proizlazi da se ne sjeća sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem.

    21. Stoga, tuženik nije dokazao da su u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) pregovaralo i da su tužitelju na drugi način dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporene ugovorene odredbe na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao.

    22. Naime, imajući u vidu sve navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, kada tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao, da li je pregovarao sa tužiteljem kao i na okolnost jesu li uopće bilo kakve obavijesti dane prije sklapanja ugovora, time da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se o osporenim odredbama nije pregovaralo, kao i da je o odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzula već u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da su nerazumljive, da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, i da su uzrokovale znatno neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama, to su suprotne tvrdnje tuženika neutemeljene.

    23. U konačnici, prednik tuženika je bio stranka u istim postupcima po kolektivnim tužbama.

    24. Obzirom na sve naprijed navedeno, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da se o predmetnim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da su ništave, a niti su tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredi te je suprotno tvrdnji tuženika u odnosu na vezanosti suda za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe prvostupanjski sud za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

    25. Stoga, nisu odlučni za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost zaključka o ništetnosti predmetnih odredbi.

    26. Između ostalog, na žalbene navode valja reći da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik u spis dostavio odgovarajući dokaz u prilog tvrdnjama o dovoljnoj informiranosti tužitelja vezano za sklapanje ugovora, a koji bi bili izvor saznanja na okolnost obaviještenosti tužitelja o mogućim rizicima zbog vezivanja obaveze korisnika kredita (potrošača) za valutu CHF.

    27. Jednako tako, slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Aneksa ugovoru o kreditu od 26. siječnja 2016. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud.

    28. Kao što je navedeno, u predmetnom Ugovoru o kreditu od 12. lipnja 2006. ugovorena je jednostrana promjenjivost kamatne stope bez posebnog zaključivanja dodatka ugovoru i valutna klauzula u valuti Chf, tako da ne stoje žalbene tvrdnje o tome kako u ovom postupku ne bi bila primjenjiva utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

    29. Nadalje, nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora kako je to navedeno u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

    30. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je u navedenom dijelu pravilno primjeno materijalno pravo iz čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1 ZZP/03, pa su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

    31. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pobijani dio prvostupanjske odluke kojima je uz zakonske zatezne kamate naložena isplata s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplata s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, kao i kamata na iznos preplate od 2.685,44 eura, valja reći kako između stranaka sklopljenog Aneksa obveza isplate razlike po osnovi ništetnih odredbi ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

    32. Nadalje, iako su stranke suglasnošću volja zaključile Aneks 26. siječnja 2016. u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljičin položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika i dosudio tužitelju traženu razliku preplaćenog iznosa kao i kamate na iznos 2.685,44 eura

    33. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ("Narodne novine" broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje u tekstu: ZPK) je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima.

    Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

    34. Stoga, zbog odredbi čl. 19.a-19.e. ZPK koje su zaključenjem Aneksa uz ugovor od 26. siječnja 2016. sukladno odredbi čl. 19.a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

    35. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO).

    Nadalje, isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76.-79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO).

    U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

    36. Jednako tako, za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa od 26. siječnja 2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije.

    Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneks uz ugovor o kreditu od 26. siječnja 2016. za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu.

    Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Aneksa Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

    37. Slijedom navedenog Aneksa od 26. siječnja 2016. zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 26. siječnja 2016. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope.

    Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom uz ugovor o kreditu, radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz Ugovora od 12. lipnja 2008. jer te razlike nema ni da bi bio u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa.

    Stoga, pretpostavke za prihvaćanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

    38. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja njegove obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa od 26. siječnja 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

    39. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Aneks od 26. siječnja 2016. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

    40. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Aneks od 26. siječnja 2016. otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati.

    Ovdje kod konverzije kredita to nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

    41. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu DT protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

    42. U odnosu na zaključenje Aneksa od 26. siječnja 2016. s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Aneksa 26. siječnja 2016. koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22.).

    43. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema Chf onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja Chf u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje (“unfair surprise“) za potrošača, u predmetnom se Aneksu takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi.

    Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

    44. Stoga je, sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa.

    45. U okolnostima predmetnog slučaja, a polazeći od suglasno ugovorene konverzije iz Aneksa od 26. siječnja 2016. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO, a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je njegovim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks od 26. siječnja 2016. sa suglasno definiranim međusobnim pravima i obvezama u osnovi i u njihovoj visini.

    46. Budući da su suglasnošću volja stranaka iz Aneksa od 26. siječnja 2016. suglasno i bez prigovora provedeni postupci izračuna konverzije kredita koji su iznosi iskorišteni sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZPK, nema pretpostavki za primjenu čl. 29. st. 1. i 2. u vezi čl. 1111. ZOO niti su ostvarene pretpostavke u vidu činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje iz čl. 342. i čl. 346. u vezi čl. 1085. ZOO.

    47. Stoga, obzirom na sve navedeno valjao je žalbu tužitelja odbiti, a žalbu tuženika djelom prihvatiti a dijelom odbiti, te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u stavku I., II. i III. izreke ove drugostupanjske odluke.

    48. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženice (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda Č i S od 6. rujna 2016.), unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu predmetnog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena, pa tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh, a tužbeni zahtjev nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

    49. Stoga je, slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu i u odluci o troškovima te odlučiti kao u stavku III. izreke ove odluke.

    50. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, dok je tuženik uspio sa žalbom djelomično odnosno u odnosu na zahtjev za isplatom, to tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe sukladno razlozima navedenim glede odluke o trošku parničnog postupka, to je troškovima tužitelja i tuženika odlučeno na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a kao u stavku IV. i V. izreke ove odluke.

    U Zagrebu 27. siječnja 2026.

    Predsjednik vijeća:

    Gabriela Topić Kordej

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.