REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-156/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-208/2025-2 od 19. svibnja 2025., kojim je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3219/2021-38 od 13. svibnja 2024., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-208/2025-2 od 19. svibnja 2025., kojim je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3219/2021-38 od 13. svibnja 2024. na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3%-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (st. I. izreke), dok je u st. II. izreke naloženo tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 20,63 eura.

2. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

"1. Može li sud, primjenom čl. 502.c ZPP-a u tužbi tužitelja kao potrošača na kojeg se odnose presude VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti pravno utvrđenje i činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, bez obzira što banka, ovdje tuženik, u parnici tvrdi da u spornom ugovoru o kreditu nije donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope, a ako i jest, da promjene kamatne stope nisu dovele do bitne neravnoteže, a za koje tvrdnje predlaže adekvatne materijalne i personalne dokaze, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

2. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

3. Predstavlja li trošak pristupa opunomoćenika stranke na ročište za objavu presude opravdan trošak u smislu članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, iako presuda nije objavljena usmenim obrazloženjem niti je bilo rasprave na ročištu?".

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u odnosu na prvo i drugo pitanje naznačeno u prijedlogu treba reći o istima ne ovisi odluka jer se ista odnose na meritum spora, dok je pobijanim rješenjem odlučeno o troškovima postupka. Treće pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP iz razloga jer je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu s ustaljenom praksom ovog suda izraženom u odlukama broj Rev-832/2022, Rev-1121/2022, Rev-559/2023, Rev-772/2023 i dr.

5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, u vezi čl. 400. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić