REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1111/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Buljan Gržetić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 4690/2023-2 od 20. veljače 2024., ispravljenih rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4690/2023-8 od 29. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-209/2011-159 od 28. lipnja 2023., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4690/2023-2 od 20. veljače 2024., ispravljeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4690/2023-8 od 29. listopada 2024., te se u tom dijelu predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4690/2023-2 od 20. veljače 2024., ispravljeni rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4690/2023-8 od 29. listopada 2024. u točki II. izreke presude, u dijelu pod točkom I. izreke presude u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-209/2011-159 od 28. lipnja 2023. u dijelu pod točkom II. izreke, kao i odluci o parničnom trošku sadržanoj u rješenju, te se u tom dijelu predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

III. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnove naknade štete iznos od 71.375,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznose od 19.908,42 eura, 19.908,42 eura i 1.870,88 eura tekućim od 13. rujna 2010. po stopi kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 58.858,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama (toč. III.), dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s osnova naknade štete iznad dosuđenog u stavku I. i II. izreke presude pa do iznosa od 520.890,60 eura, kao i sa zahtjevom za isplatom rente u iznosu od 139,36 eura mjesečno počev od 14. ožujka 2019. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti tužitelj odbijen (toč. IV.).

2. Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva izvršena podnescima od 5. ožujka 2014., 31. ožujka 2015., 5. prosinca 2017., 2. svibnja 2019. i 29. srpnja 2022.

3. Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te je potvrđena presuda suda prvog stupnja pod točkama I. i II. izreke u cijelosti, te pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva s osnove naknade štete iznad dosuđenog u stavku I. i II. izreke osporene presude pa do iznosa od 520.890,60 eura sa zateznim kamatama (toč. I.). Preinačena je presuda suda prvog stupnja pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatom rente u iznosu od 139,36 eura mjesečno počevši od 14. ožujka 2019. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, zajedno sa zateznim kamatama na način da je naloženo tuženiku isplaćivati tužitelju rentu u iznosu od 139,36 eura mjesečno počevši od 14. ožujka 2019. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to svakog 1-og dana u mjesecu za taj mjesec, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja (toč. II.).

4. Rješenjem suda drugog stupnja, ispravljenim rješenjem suda drugog stupnja, odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te je potvrđena presuda suda prvog stupnja pod točkom III. izreke, koja sadržajno predstavlja rješenje o troškovima postupka i potvrđena je u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 38.287,37 eura sa zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđena naknada troškova postupka preko 58.858,56 eura do zatraženog iznosa od 415.886,46 eura (toč. I.). Prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja pod točkom III. izreke, koja sadržajno predstavlja rješenje o troškovima postupka, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 20.571,19 eura sa zateznim kamatama na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 20.571,19 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. II.). Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe (toč. III.), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe (toč. IV.).

5. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-397/2025-2 od 5. ožujka 2025. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije protiv ispravljene drugostupanjske presude i rješenja zbog pravnih pitanja koja glase:

"1. Ima li stranka koja je zastupana po punomoćniku – odvjetniku pravo na priznanje troška sastava podnesaka u visini od 25% nagrade, koji trošak je propisan u Tbr. 8./3. Tarife (odnosno Tbr. 8./4. Tarife/23) kao ostali podnesci, kada je riječ o obrazloženim podnescima koji ne spadaju u skupinu podnesaka iz Tbr. 8./1. i Tbr. 8./2. Tarife?

2. Ako stranka koja je zastupana po punomoćniku – odvjetniku za sastav obrazloženog podneska troškovnikom zatraži nagradu u punom iznosu kao da se radi o podnesku iz Tbr. 8./1. Tarife, a sud nađe da se ne radi o podnesku iz Tbr. 8./1. Tarife, već o podnesku koji spada u kategoriju ostalih podnesaka iz Tbr. 8./3. Tarife, ima li stranka tada pravo na naknadu troška za taj podnesak u iznosu od 25% nagrade prema Tbr. 8./3. Tarife?".

6. Navedenim rješenjem ovog suda broj Revd-397/2025-2 od 5. ožujka 2025. dopušteno je i tuženiku izjavljivanje revizije protiv ispravljene drugostupanjske presude i rješenja zbog pravnih pitanja koja glase:

"1. Je li drugostupanjski sud prilikom donošenja meritorne odluke dužan odlučiti o istaknutom prigovoru zastare, a sve imajući na umu pravna stajališta iznesena u odlukama Vrhovnog suda RH Revt-36/2017-4 od 20.12.2022., Rev-3427/2019-2 od 20.09.2022., Ustavnog suda RH U-III-2060/2017 od 21.10.2020., Žs u Zagrebu Gž- 2591/2021-2 od 05.07.2022.?

2. Je li drugostupanjski sud prilikom donošenja presude, kojom je preinačio prvostupanjsku presudu, kojom je odbijen tužbeni zahtjev na način da je obvezao tuženika na plaćanje daljnje naknade štete dužan kod odluke o početku tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđenu daljnju naknadu štete, a sve u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a, određeno u drugostupanjskoj presudi obrazložiti zašto je dosudio zakonske zatezne kamate, te ukoliko u obrazloženju presude ne iznese niti jedan razlog iz kojega bi bilo vidljivo zbog čega je dosudio zakonske zatezne kamate je li time pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a sve imajući na umu stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Rev-1217/2021-2 od 23.08.2023.?

3. Predstavlja li zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na nesporno isplaćene glavnice naknada neimovinskih šteta postavljen protekom vremena dužim od 3 godine nakon što je tuženik isplatio glavnice naknada neimovinskih šteta i tužitelj priznao predmetne isplate glavnica naknada neimovinskih štete, a još k tome i smanjio tužbeni zahtjev za traženjem isplate predmetnih iznosa plaćenih glavnica naknada neimovinskih šteta, samostalni novi tužbeni zahtjev koji predstavlja preinaku tužbe i da li se na taj zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata pitanje zastare treba prosuđivati primjenom odredbe čl. 226. st. 1. ZOO, a sve imajući na umu stajališta sudske prakse izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-x-594/10-2 od 11.05.2011., Gzz-170/2002-2 od 26.03.2003., Vts RH Pž-3116/2016-3 od 27.09.2018., Žs u Varaždinu St. sl. u Koprivnici Gž-1384/2022-2 od 08.12.2022., Žs u Velikoj Gorici Gž-1139/2021-2 od 25.01.2022.?".

7. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravna pitanja zbog kojih je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači ispravljenu pobijanu nižestupanjsku presudu i rješenje u dijelu koji se odnosi na dosuđeni parnični trošak.

8. Odgovor na reviziju tužitelja nije podnesen.

9. Revizija tužitelja je osnovana.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. Predmet ispitivanja u ovom postupku u odnosu na reviziju tužitelja je odluka o troškovima postupka suda drugog stupnja i to samo glede pitanja zbog kojih je reviziju dopušteno podnijeti.

12. Iz stanja spisa slijedi:

- da je predmetni postupak pokrenut tužbom od 25. siječnja 2011.,

- da je tijekom postupak radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden dokaz saslušanjem tužitelja i četvero svjedoka, proveden je dokaz očevidom na licu mjesta, proveden je dokaz prometnim vještačenjem, medicinskim vještačenjem po vještacima iz domene oftalmologije i ortopedije te uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-160/12, kao i uvidom u medicinsku i preostalu opsežnu dokumentaciju koja prileže spisu,

- da su obje stranke bile zastupane po odvjetnicima,

- da je troškovnikom od 22. veljače 2023. tužitelj zatražio trošak postupka na način da je zatražio trošak izvansudskog odštetnog zahtjeva, trošak sastava tužbe, trošak sastava 25 podneska, trošak pristupa na 20 ročišta, trošak pristupa na očevid, predujam za izvršena vještačenja te sudske pristojbe,

- da je u troškovniku navedeno da se traži trošak podnesaka po Tbr. 7. Tarife, ali iz iznosa navedenih uz svaki podnesak proizlazi da je u odnosu na 17 podnesaka zatražen iznos u visini sukladno Tbr. 8/1 Tarife, dok je u odnosu na 8 podnesaka zatražen iznos u visini sukladno Tbr. 8/3 Tarife.

13. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka omjer uspjeha u parnici ocijenio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, te sukladno čl. 154. st. 2. ZPP ocijenio da je tužitelj uspio sa 14 % postavljenog zahtjeva. Odlučujući o radnjama u odnosu na koje će tužitelju priznati zatraženi trošak prvostupanjski sud je priznao tužitelju trošak zastupanja na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa/12) i to u odnosu na 18 ročišta sukladno Tbr. 9/1 i jedno ročište sukladno Tbr. 9/2, trošak sastava 19 podnesaka sukladno Tbr. 8/1, trošak sastava 8 podnesaka sukladno Tbr. 8/2, sastav izvansudskog odštetnog zahtjeva, sastav tužbe, kao i pristojbe i uplaćeni predujmi za provedena vještačenja.

14. Iz obrazloženja odluke prvostupanjskog suda proizlazi da je trošak za sastav podneska od 22. studenoga 2012. tužitelju priznat dva puta, kao i trošak sastava podneska od 28. travnja 2016., dok je u odnosu na trošak sastava podneska od 7. listopada 2014. odlučeno da je isti priznat sukladno odredbi Tbr. 8/1, dok se u daljnjem obrazloženju odluke navodi da trošak sastava podneska od 7. listopada 2014. nije priznat obzirom da sadržaj istog nije bio potreban za vođenje parnice. Radi navedenog iz odluke prvostupanjskog suda proizlazi da je prilikom donošenja odluke prvostupanjski sud odlučio o trošku u odnosu na 28 podnesaka, dok je trošak zatražen u odnosu na 25 podneska.

15. Drugostupanjski sud je odlučujući po žalbi tuženika, u dijelu kojim se pobija odluka o troškovima postupka, ocijenio istu djelomično osnovanom, zaključujući da prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi iz Tbr. 8/1 Tarife/12, a koja propisuje kako obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovara na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenje vještaka, ne može biti više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku, a koji se određuje prilikom izračuna potrebnog troška.

16. Prilikom odmjeravanja nagrade za rad odvjetnika tužitelja drugostupanjski sud je tužitelju u predmetnom postupku priznao trošak četiri obrazložena podneska sukladno odredbi Tbr. 8/1 Tarife/12, dok ostale podneske, iako ih ocjenjujući obrazloženim podnescima, nije priznao u naknadu tužiteljeva troška.

17. Takvu ocjenu drugostupanjski sud obrazlaže pozivajući se na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa/23) sa zaključkom da preostali podnesci sadržajno ne predstavljaju podneske iz Tbr. 8/2 (prijedlog za povrat u prijašnje stanje), Tbr 8/3 (obrazloženi podnesci izvan Tbr 8/1) ili Tbr. 8/4 (ostali podnesci) da bi se mogli odrediti prema navedenim tarifnim odredbama, a niti tužitelj tako ne potražuje u svom troškovniku.

18. Prema ocjeni ovog suda u odnosu na dopuštena revizijska pitanja treba poći od odredbe čl. 155. st. 1. ZPP prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, pri čemu o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište za glavnu raspravu. Sukladno st. 2. navedenog članka ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

19. Sukladno Tbr. 8. Tarifa/23 za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. (toč. 1.). Za sastavljanje prijedloga za povrat u prijašnje stanje odvjetniku pripada 50% nagrade iz toč.1. ovog tarifnog broja, ali ne više od 100 bodova (toč. 2.). Za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova (toč.3.). Za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova.

20. Drugostupanjski sud je prilikom ocjene naknade predmetnog parničnog troška tužitelju pravilno ocijenio da stranci sukladno odredbi čl. 155. ZPP u svezi s Tbr. 8.1. Tarife/12 pripada pravo na naknadu za sastav podnesaka, ali ne više od četiri obrazložena podneska u istom sporu, pri čemu je sud dužan ocijeniti za svaku od tih radnji, sastava obrazloženog postupka je li ta radnja bila potrebna za vođenje parnice, a što je i u skladu sa stavom revizijskog suda (tako i Rev-1067/2023 od 20. prosinca 2023.).

21. Međutim, navedeno shvaćanje ne isključuje pravo stranke, koja je zastupana po punomoćniku – odvjetniku, pravo na priznanje troška sastava podnesaka u visini od 25% nagrade, koji trošak je propisan u Tbr. 8./3. Tarife/12 (odnosno Tbr. 8./4. Tarife/23) kao ostali podnesci, kada je riječ o obrazloženim podnescima koji ne spadaju u skupinu podnesaka iz Tbr. 8./1. i Tbr. 8./2. Tarife/12 i Tarife/23.

22. Naime, sud je obvezan u svakom postupku svaku radnju odvjetnika, i svaki zahtjev stranke za naknadu troškova vezanih za zastupanje po odvjetniku procijeniti kroz pitanje je li neka procesna radnja i trošak koji je uz nju vezan bio objektivno potreban za vođenje parnice. Tek ako je odgovor na takvo pitanje pozitivan, cijeneći sve okolnosti slučaja, sud će udovoljiti zahtjevu stranke za naknadu zatraženih troškova postupka sukladno odredbama tarife.

23. Osim toga, nejasan je zaključak drugostupanjskog suda, da iako se u odnosu na preostale podneske radi o obrazloženim podnescima, da isti sadržajno ne predstavljaju podneske koji bi sadržajno bili obuhvaćeni niti jednom odredbom Tbr. 8. kako Tarife/12 tako i Tarife/23, obzirom su odredbama navedenog tarifnog broja sadržajno obuhvaćeni svi mogući podnesci tijekom postupka (obrazloženi i ostali).

24. Stoga u odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da stranka, koja je zastupana po punomoćniku – odvjetniku, ima pravo na priznanje troška sastava podnesaka u visini od 25% nagrade, koji trošak je propisan u Tbr. 8./3. Tarife/12 (odnosno Tbr. 8./4. Tarife/23) kao ostali podnesci, kada je riječ o obrazloženim podnescima koji ne spadaju u skupinu podnesaka iz Tbr. 8./1. i Tbr. 8./2. Tarife/12 i Tarife/23, ako je procesna radnja i trošak koji je uz sporni podnesak vezan, bio objektivno potreban za vođenje parnice.

25. Nadalje, sukladno odredbi čl. 164. ZPP o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja (st. 1.) s time da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu (st. 2.) te je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti (toč. 3.).

26. Dakle, iz navedene odredbe slijedi da sud prilikom odmjeravanja nagrade za rad odvjetnika može dosuditi stranci trošak samo ako ga je tražila i u odnosu na radnje za koje ih je zatražila.

27. U odnosu na visinu naknade koja je zatražena za pojedinačnu radnju u postupku sud je vezan na način da stranci ne može dosuditi više od zatraženog, obzirom odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. ZPP), ali ne i na način da u odnosu na pojedinačnu radnju ne može dosuditi manje od zatraženog.

28. To znači da ako je stranka koja je zastupana po punomoćniku – odvjetniku za sastav obrazloženog podneska troškovnikom zatražila nagradu u punom iznosu, kao da se radi o podnesku iz Tbr. 8./1. Tarife/12, a sud nađe da se ne radi o podnesku iz Tbr. 8./1. Tarife/12, već o podnesku koji spada u kategoriju ostalih podnesaka iz Tbr. 8./3. Tarife/12, tada stranka ima pravo na naknadu troška za taj podnesak u iznosu od 25% nagrade prema Tbr. 8./3. Tarife/12 ako je po ocjeni suda trošak, koji je uz sporni podnesak vezan, bio objektivno potreban za vođenje parnice, a što je ujedno i odgovor na drugo postavljeno pitanje.

29. Kako je sud drugog stupnja propustio zatraženi trošak sastava podnesaka tužitelja ocijeniti ne samo glede sadržaja sukladno odredbama Tbr. 8, već i glede primjene načela korisnosti i svrhovitosti poduzimanja tih radnji po odvjetniku, sud drugog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje na zakonu osnovane odluke o troškovima postupka zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.

30. U nastavku postupka, sud drugog stupnja će vodeći računa o odgovoru na oba pitanja zbog kojih je revizija dopuštena ocijeniti na koje troškove tužitelj imaj pravo i potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

31. Postupajući po navedenom dopuštenju iz rješenja ovog suda broj Revd-397/2025- 2 od 5. ožujka 2025. tuženik je podnio reviziju navodeći pravna pitanja zbog kojih je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. ZPP predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

32. U odgovoru na reviziju tuženika tužitelj predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

33. Revizija tuženika je osnovana.

34. Predmet ispitivanja u ovom postupku u odnosu na reviziju tuženika je odluka o dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu štete u vidu rente s osnova potrebe tuđe pomoći i njege, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na navedeni dio tužbenog zahtjeva te dio zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćene glavnice naknada neimovinske štete.

35. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da se 16. srpnja 2009. dogodila prometna nezgoda kad je tužitelj, vozeći motocikl, u Opatiji na raskrižju Varljanske ceste, Nove ceste i Ulice Matka Laginje, ušao u raskrižje zadržavajući pravac kretanja, nailazeći iz Ulice Matka Laginje u smjeru Varljanske ceste, kada mu je vozač teretnog vozila, upravljajući teretnim vozilom, nailazeći iz Varljanske ceste s namjerom uključenja na Novu cestu u smjeru istoka, oduzeo prednost na način da je skrenuo u lijevo, umjesto da propusti motocikl, te je prednjim lijevim djelom teretnog vozila udario u bočni lijevi dio motocikla, a kojom prilikom je tužitelj zadobio višestruke teške tjelesne ozljede,

- da je kritične zgode tužitelj upravljao motociklom za koji nije imao položeni vozački ispit,

- da je teretno vozilo bilo u trenutku nezgode osigurano kod tuženika,

- da je u predmetu Općinskog sud u Rijeci posl. br. K-160/12 pravomoćnom odlukom osiguranik tuženika oglašen krivim za počinjeno kazneno djelo izazivanja prometne nezgode iz čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/6, 110/07, 152/08, 57/11, 77/11, 125/11 i 143/12 - dalje: KZ) te je osuđen na kaznu zatvora od sedam mjeseci uz primjenu uvjetne osude,

- da je ocijenjeno kako u predmetnom događaju nema doprinosa tužitelja za nastanak štetnog događaja,

- da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj pretrpio višestruke tjelesne ozljede te je nakon dovršenog liječenja kod tužitelja, kao posljedica ozljeđivanja, zaostao gubitak životne aktivnosti od 80%,

- da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu,

- da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 314.096,16 kuna s osnova naknade štete (300.000,00 kuna s osnova neimovinske i 14.096,16 kuna s osnova imovinske štete).

36. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja ocijenio je tužbeni zahtjev djelomično osnovanim zaključivši da je tužitelj dokazao da je proživljenim u predmetnoj prometnoj nezgodi, za čiji nastanak je u cijelosti odgovoran osiguranik tuženika, pretrpio povredu prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje sukladno odredbi čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), a koja povreda prema težini i okolnostima slučaja opravdava dosudu pravične novčane naknade sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO.

37. U odnosu na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i u odnosu na zatraženi tijek zateznih kamata na dosuđene novčane naknade na način da je isti priznat od podnošenja zahtjeva tuženiku pa do isplate sukladno odredbi čl. 1103. ZOO. Zahtjev tužitelja za isplatom sporednih davanja u vidu zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose naknade neimovinske štete, koju je tuženik tijekom postupka isplatio, prvostupanjski sud dosudio je na način da iste teku od dana podnošenja zahtjeva pa do svake pojedine isplate te u odnosu na navedeni tužbeni zahtjev cijenio neosnovanim prigovor zastare tuženika. Naime, prvostupanjski sud istaknutu zastaru potraživanja, koju tuženik temelji na činjenici da je tužitelj takav zahtjev istaknuo tek u podnesku 29. srpnja 2022. prilikom postavljanja konačnog zahtjeva, ocjenjuje kao činjeničnu konstrukciju podobnu za isticanje navedenog prigovora. Prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj prilikom podnošenja tužbe u postavljenom zahtjevu između ostalog istaknuo i zahtjev za isplatom takvog vida potraživanja obzirom je postavljenim zahtjevom zatražio isplatu sveukupne naknade štete, koja obuhvaća naknadu neimovinske i imovinske štete, s pripadajućim sporednim davanjima tekućim na zatraženi iznos naknade od 13. rujna 2010. pa do isplate.

38. Sud drugog stupnja je, odlučujući o žalbi tužitelja, djelomično preinačio presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatom rente s osnova doživotne potrebe za tuđom pomoći i njegom ocjenjujući da je tužitelj osnovano potraživao pravo na rentu zbog potrebe tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 1.050,00 kuna počevši od 14. ožujka 2019. dok za to budu postojali uvjeti, obzirom isto proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Žalbene razloge tuženika u odnosu na glavni tužbeni zahtjev drugostupanjski sud ocijenio je neosnovanim te potvrdio shvaćanja prvostupanjskog suda.

39. Tužitelj je u predmetnom postupku tužbom od tuženika potraživao isplatu naknade štete s osnova neimovinske štete u iznosu od 3.850.000,00 kuna, s osnova naknade imovinske štete, i to tuđe pomoći i njege naknadu u visini 30.000,00 kuna, s osnova troškova prijevoza iznos od 12.000,00 kuna, troškova liječenja iznos od 7.620,21 kuna, izgubljene zarade u iznosu od 29.000,00 kuna i troškova na motociklu u visini od 10.000,00 kuna. Tijekom postupka tužitelj je u više navrata preinačavao tužbeni zahtjev pri čemu je podneskom od 29. srpnja 2022. prvi puta istaknuo zahtjev kojim potražuje pravo na rentu zbog potrebe tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.050,00 kuna počev od 14. ožujka 2019. pa dok za to budu postojali uvjeti, s pripadajućom zateznom kamatom, kao i zahtjev kojim potražuje zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćene iznose glavnica naknade neimovinske štete.

40. Kroz postavljeno treće, a posredno i prvo pitanje, tuženik čini spornim predstavljaju li predmetni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na nesporno isplaćene iznose glavnice i zahtjev za isplatu rente s osnova tuđe pomoći i njege, samostalne, nove tužbene zahtjeve, koji predstavljaju preinaku tužbe.

41. Prilikom očitovanja na istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose naknade neimovinske štete, drugostupanjski sud ocjenjuje da ako je zahtjev za isplatom povišenog dijela zahtjeva izjavljen iz iste pravne osnove iz koje je izjavljen i prvobitni u tužbi postavljeni zahtjev, onda se i na ovaj povišeni dio zahtjeva rokovi računaju kao da je istaknut u tužbi.

42. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. (Su-IV-123/2024-5) zauzeto pravo shvaćanje koje glasi:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

43. Prema pravnom shvaćanu ovog suda tužbeni zahtjev, kojim tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznose isplaćene glavnice naknade neimovinske štete, predstavlja samostalan zahtjev obzirom je riječ o zahtjevu koji se ne temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao i zahtjev kojim se potražuje sama neimovinska štete sa zakonskim zateznim kamatama kao sporednim potraživanjem.

44. Naime, tuženik je iznos od 300.000,00 kuna na ime neimovinske štete tijekom postupka isplatio tužitelju u dva navrata i to iznos od 150.000,00 kuna 15. studenoga 2018. i iznos od 150.000,00 kuna 14. prosinca 2018., dok je iznos od 14.096,16 kuna s osnova liječenja i oštećenja na motociklu isplatio 21. listopada 2019.

45. Tužitelj je tijekom postupka po prvi put podneskom od 29. srpnja 2022. izrijekom utužio plaćanje dospjelih zakonskih zateznih kamata na iznos isplaćene glavnice te je u tom smislu donesena i prvostupanjska presuda kojom je tuženiku naloženo plaćanje (isključivo) zateznih kamata na iznos od 19.908,42 eura/150.000,00 kuna tekućih od 13. rujna 2010. do 15. studenog 2018., na iznos od 19.908,42 eura/150.000,00 kuna tekućih od 13. rujna 2010. do 14. prosinca 2018. te na iznos od 1.870,88 eura/14.096,16 kuna tekućih od 13. rujna 2010. do 21. listopada 2019.

46. Obzirom tužbeni zahtjev iz tužbe na isplatu neplaćene glavnice s osnove neimovinske i imovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama nije istovjetan zahtjevu za plaćanje dospjelih zateznih kamata na već plaćenu glavnicu, predmetni zahtjev u odnosu na neplaćene dospjele kamate predstavlja samostalan zahtjev.

47. Stoga, kada tužitelj istakne tužbeni zahtjev na način da zatraži kamate na pojedinačne iznose s početkom tijeka od podnošenja zahtjeva do raznih datuma koje nije tražio tužbom, obzirom je u međuvremenu došlo do podmirenja dijela glavnice, tužitelj time nije samo uredio tužbeni zahtjev, nego je preinačio tužbu, slijedom čega se u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva ocjenjuje samostalno i zastara.

48. Sukladno odredbi čl. 226. st. 1. ZOO tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

49. Slijedom navedenog u odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na nesporno isplaćene glavnice naknada neimovinskih šteta postavljen nakon što je tuženik isplatio glavnice naknada neimovinskih šteta i tužitelj priznao predmetne isplate glavnica naknada neimovinskih štete, predstavlja samostalni novi tužbeni zahtjev, koji ujedno predstavlja preinaku tužbe te se na taj zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata pitanje zastare treba prosuđivati primjenom odredbe čl. 226. st. 1. ZOO.

50. Kako su nižestupanjski sudovi odlučujući o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja pogrešno primijenili materijalno pravo na koje se odnosi materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, te kako su zbog pogrešne primjene materijalnog prava ostale nepotpuno utvrđene činjenice u smislu izloženog stajališta ovog suda, pa nema uvjeta za preinaku odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke.

51. Naknada štete u obliku novčane rente uređena je odredbom čl. 1088. ZOO sukladno kojom u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravili, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme (st. 1.), novčana renta plaća se mjesečno unaprijed (st. 2.), vjerovnik ima pravo zahtijevati potrebno osiguranje za isplatu rente, osim ako to prema okolnostima slučaja ne bi bilo opravdano (st. 3.), ako dužnik ne dade osiguranje koje su odredi, vjerovnik ima pravo zahtijevati da mu se umjesto rente isplati ukupan iznos čija se visina određuje prema visini rente i vjerojatnom trajanju vjerovnikova života, uz odbitak odgovarajućih kamata (st. 4.) te iz ozbiljnih razloga vjerovnik može i u drugim slučajevima zahtijevati, odmah ili kasnije, da mu se umjesto rente isplati jedan ukupan iznos (st. 5.).

52. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, nastavno na prethodno iskazani stav u odnosu na treće postavljeno pitanje, i renta s osnova potrebe za tuđom pomoći i njegom predstavlja jedan oblik štete te kao takav predstavlja samostalan zahtjev u odnosu na zahtjev kojim se potražuje ukupan iznos štete po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje do podnošenja tužbe.

53. Sporno povećanje zahtjeva u odnosu na istaknuti zahtjev na ime rente u odnosu na zahtjev kojim se potražuje ukupan iznos štete po osnovi tuđe pomoći i njege ne temelji se na istoj, neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi, tako da se pitanje zastare mora ocjenjivati samostalno u odnosu na povećani dio zahtjeva.

54. Stoga se ne može prihvatiti obrazloženje drugostupanjskog suda da se u odnosu na istaknuti zahtjev rente s osnova tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud očitovao na prigovor zastare, kada se očitovao na prigovor zastare u odnosu na zahtjev za naknadu za tuđu pomoć i njegu koja se potražuje u ukupnom iznosu.

55. U odnosu na prvo postavljeno pitanje stoga valja poći od odredbe čl. 354 st. 2. toč.11. ZPP prema kojoj bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako, između ostaloga, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

56. Odredbom čl. 338. st. 4. ZPP određeno da će u obrazloženju sud sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koji su predložile, da će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka u pravnoj osnovi spora te u njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.

57. U konkretnom slučaju tuženik je u podnesku, kojim se očitovao na tužiteljev istaknuti zahtjev za isplatom rente s osnova tuđe pomoći i njege, istakao prigovor zastare navedenog vida štete.

58. Preinačavajući prvostupanjsku presudu drugostupanjski sud je trebao odlučiti i o navedenom prigovoru tuženika, a kako to on u konkretnom slučaju nije učinio, već je odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja cijeneći samo pogrešnim primjenu materijalnog prava na konkretni vid štete, takvim postupanjem drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer se zbog nedostatka obrazloženja glede navedenog prigovora tuženika pobijana presuda ne može ispitati.

59. Time je ujedno odgovoreno na prvo pitanje.

60. U odnosu na tuženikovo drugo pitanje valja reći da je drugostupanjski sud pri donošenju presude kojom je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu na način da je obvezao tuženika na plaćanje naknade štete s osnova rente dužan u obrazloženju presude iznijeti razloge zbog kojih je tuženika obvezao na plaćanje zateznih kamata, kao i razloge u pogledu početka tijeka dosuđenih zateznih kamata, jer je u suprotnom drugostupanjski sud počinio bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP (tako i primjerice Rev-1217/2021 od 23. kolovoza 2023.).

61. Obrazloženje drugostupanjske presude, kojom je preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev prihvaćen, ne sadrži razloge o tome zašto je tužitelju na dosuđene iznose naknade imovinske štete na ime rente u iznosu od 139,36 eura počev od 14. ožujka 2019. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, dosuđena zajedno i zakonska zatezna kamatama tekuća od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate.

62. Budući da pobijana presuda u navedenom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, navedena presuda se ne može ispitati, čime je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

63. Pri tome se u odnosu na zatraženi tijek početka zakonskih zateznih kamata na dosuđenu daljnju naknadu štete ukazuje na iskazano shvaćanje ovog suda u odluci Rev-711/2023 od 5. lipnja 2024. prema kojem:

„Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva“.

64. Obzirom je po drugostupanjskom sudu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se odnose prvo i drugo pravno pitanje zbog kojih je revizija i dopuštena tuženiku, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

65. U nastavku postupka sud će otkloniti nepravilnosti zbog kojih je došlo do počinjenja bitne povrede postupka i potom donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

66. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug