Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5306/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mirna Mišetić, odvjetnica iz Mišetić i partneri odvjetničko društvo j.t.d., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika DOM REO ADRIA d.o.o., Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 15, Zagreb, OIB: 91868082461, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-164/2024-13 od 16. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  je

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-164/2024- 13 od 16. rujna 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uvažava se žalba tuženika i ukida rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-164/2024-13 od 16. rujna 2024. u dijelu pod točkom II. izreke u kojem tuženiku nije priznat trošak postupka i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

III. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je zastarjelo potraživanje iz Ugovora o kreditu broj 368/2000 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, sklopljenog između Hypo Alpe-Adria-bank d.d., Zagreb, Koturaška 47, CV iz [adresa] kao korisnika kredita i fiducijarnog dužnika, HV iz [adresa] kao Sudužnika i MV iz [adresa] kao sudužnika, dana 15. lipnja 2000., ovjerenog istog dana po javnom bilježniku Vlatku Martinoviću iz Zagreba, Trg kralja Tomislava 14, pod brojem OU-666/2000 (točka I. izreke), proglašen je nedopuštenim te se zabranjuje postupak naplate tražbine iz tog Ugovora o kreditu broj 368/2000 iz javnobilježničkog osiguranja prijenosom vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], bilo kroz prodaju nekretnine putem javnog bilježnika bilo kroz stjecanje punopravnog vlasništva (točka II. izreke presude).

Nadalje rješenjem je odbačena tužba s postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi: "Zabranjuje se Ilinki Lisonek, javnoj bilježnici u Zagrebu, Trg hrvatskih velikana 4, kao i svakom drugom javnom bilježniku izdavanje potvrde o stjecanju punopravnog vlasništva tuženika na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]." (točka I. izreke rješenja), te je riješeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. (točka II. izreke rješenja).

2. Protiv navedene presude u cijelosti te protiv rješenja u dijelu pod točkom II. izreke žali se tuženik zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava Predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu u cijelosti, kao i pobijanu točku II. izreke rješenja te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje pred drugog suca, odnosno postupiti prema zakonu. Traži trošak sastava žalbe te trošak pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se u cijelosti protivi žalbenim navodima tuženika, predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi odluku suda prvog stupnja uz naknadu troškova odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 263,28 EUR, uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

4. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da je zastarjelo potraživanje iz ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine sklopljenog dana 15. lipnja 2000. te zahtjev za proglašenjem nedopuštenim te zabranom postupka naplate tražbine iz tog Ugovora iz javnobilježničkog osiguranja prijenosom vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], bilo kroz prodaju nekretnine putem javnog bilježnika bilo kroz stjecanje punopravnog vlasništva.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koji u žalbi ističe tuženik.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i rezultata dokaznog postupka proizlaze sljedeće odlučne činjenice:

- da je pravna prednica tužiteljice, njezina majka CV, u svojstvu korisnice kredita i fiducijarne dužnice zaključila 15. lipnja 2000. s bankom Hypo Alpe- Adria-bank d.d., Zagreb, Ugovor o kreditu broj 368/2000 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. kojim ugovorom se Banka obvezala CV isplatiti 70.000,00 DEM u svrhu kupnje kuće, a obveza CV je bila otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 795,62 DEM, s time da je trajanje kredita ugovoreno do 30. lipnja 2015.,

- da su čl. 9. tog Ugovora stranke ugovorile javnobilježničko osiguranje tražbine Banke prijenosom prava vlasništva na nekretnini u korist Banke,

- da su čl. 12. tog Ugovora stranke ugovorile da Banka može temeljem javnobilježničke isprave, radi naplate cjelokupnog potraživanja, nakon dospijeća osigurane tražbine ili raskida ugovora, neposredno provesti prisilnu ovrhu radi predaje u posjed predmetne nekretnine, a čl. 16. st. 1. Ugovora ugovoreno je, da u slučaju da CV zakasni s ispunjenjem osigurane tražbine, Banka ima pravo naplatiti se iz prodane nekretnine, odnosno punopravno steći vlasništvo na toj nekretnini,

- da je na ugovor o kreditu stavljena potvrda ovršnosti s danom 20. srpnja 2004.

- da je ugovorom o ustupu tražbine, predmetna tražbina prenesena s trgovačkog društva DDM Invest VII, Finančne storitve d.o.o., Ljubljana, Dunajska cesta 9, Republika Slovenija, kao cedenta na tuženika kao cesionara (list 103), a da je vidljiv prijenos te tražbine od strane cedenta Addiko Bank d.d., Zagreb (ranije: Hypo Alpe- Adria-bank d.d., Zagreb) na cesionara DDM Invest VII, Finančne storitve d.o.o., Ljubljana (list 146),

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka (list 71) proizlazi da je tuženik DOM REO ADRIA d.o.o. uknjižen kao vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], opisane kao N površine 515 m², dvorište N površine 427 m², kuća broj 10 N površine 88 m², ukupne površine 515 m² te da je uz taj upis vlasništva zabilježeno da je prijenos prava vlasništva obavljen s imena Marije

CV radi osiguranja novčane tražbine,

- da je podneskom od 27. siječnja 2021. tuženik u svojstvu predlagatelja osiguranja zatražio od javne bilježnice da postupi u smislu čl. 322. st. 1. i 2. Ovršnog zakona, odnosno da protivnica osiguranja izvijesti predlagatelja osiguranja, putem javne bilježnice Ilinke Lisonek, u roku od 30 dana od primitka dopisa, zahtijeva li da se prenesena nekretnina unovči preko javnog bilježnika, uz naznaku najniže cijene i drugih potrebnih informacija sukladno zakonu,

- da je s obzirom da je fiducijarna dužnica i korisnica kredita CV preminula, javna bilježnica Ilinka Lisonek je 14. ožujka 2024. u predmetu pod brojem OU-38/2021 uputila poziv NV kao njezinoj nasljednici, da u roku 30 dana obavijesti tuženika – fiducijarnog vjerovnika, preko javne bilježnice, zahtijeva li da se predmetna nekretnina unovči preko javnog bilježnika, s tim da su stranke dužne odrediti najnižu cijenu po kojoj se nekretnina može prodati i imenovati javnog bilježnika koji će obaviti prodaju, a imajući u vidu da je tužiteljica proglašena nasljednicom svoje majke rješenjem o raspoređivanju naknadno pronađene imovine Općinskog suda u Sesvetama O-1511/2022 od 4. studenoga 2022. (list 15),

pa polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud budući nije sporno da je na Ugovor o kreditu stavljena potvrda ovršnosti s danom 20. srpnja 2004., a tuženik nije ni tvrdio niti dokazivao da je on, odnosno da su prethodni vjerovnici spornog potraživanja do 20. srpnja 2014. pokrenuo postupak prisilne prodaje predmetne nekretnine, odnosno stjecanja njezina punopravna vlasništva smatra osnovanim tužiteljičin prigovor zastare temeljem čl. 233. st. 1. i čl. 214. st. 1 Zakona o obveznim odnosima i da stoga tuženik u svojstvu predlagatelja osiguranja nema pravo voditi postupak protiv tužiteljice radi prodaje predmetne nekretnine kako bi naplatio zastarjelu tražbinu iz ugovora o kreditu niti ima pravo protiv tužiteljice voditi postupak radi punopravnog stjecanja vlasništva te nekretnine te je usvojio zahtjev iz tužbe i odlučio kao u točki I. i II. izreke pobijane presude. Sud prvog stupnja smatra da tužiteljica ima pravni interes postaviti zahtjev kao tužbi, a to pozivom na odredbu čl. 308.st.2., čl. 307.st.1. i čl. 301. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ-a).

7. Sa zaključcima suda prvog stupnja u pogledu nastupa zastare ne može se složiti ovaj sud te je po stavu ovog suda drugog stupnja prvostupanjski sud iz u bitnome nespornih činjenica, pogrešno izveo zaključak o postojanju pretpostavki za pružanje zaštite tužiteljici po predmetnom tužbenom zahtjevu.

8.1. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., i dr., dalje: ZV), fiducijarno vlasništvo je regulirano odredbama o ograničenju prava vlasništva na temelju pravnog posla (čl. 34. st. 1. i 5. ZV-a).

8.2. Prema odredbi čl. 34. st. 1. ZV-a naslovljenog: "Ograničenja prava vlasništva na temelju pravnog posla", ako nije što drugo određeno, vlasnik može u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo ograničiti, uvjetovati ili oročiti, a može ga i opteretiti. Stavkom 5. istog članka propisano da vlasnik koji je dobio ili je pridržao pravo vlasništva određene stvari radi osiguranja ispunjenja neke tražbine, obvezan je propustiti služiti se i raspolagati tom stvari osim za namirenje te tražbine, a ovlašten je, ne bude li mu tražbina o dospijeću ispunjena, namiriti je iz stvari u skladu s pravilima o namirivanju zalogom osiguranih tražbina izvansudskim putem. Ograničenje vlasništva radi osiguranja tražbine djelovat će i prema trećima ako je upisano u zemljišnu knjigu, odnosno u takav javni upisnik bez upisa u koji se ne može steći stvar za koju je ograničenje određeno.

8.3. Nadalje, prema odredbi čl. 297. ZV-a založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti (stavak 1.) Što je određeno za založno pravo primjenjivat će se na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguravanje namirenja tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe, ako zakonom nije što drugo određeno (stavak 2.).

8.4. Slijedom navedenog obzirom na sadržaj odredbe čl. 297. st. 2. ZV-a ono što je propisano za založno pravo na odgovarajući se način primjenjuje i na vlasništvo preneseno radi osiguranja. (tako i VSRH u odluci Rev-507/14).

8.5. Dakle kod fiducijarnog osiguranja tražbine prema odredbi čl. 297. st. 2. ZV-a primjenjuju se odredbe ZV-a kojima je regulirano založno pravo (Dio sedmi ZV-a).

9. U odnosu na ovdje sporno pitanje nastupa zastare u situaciji osiguranja novčane tražbine s prijenosom prava vlasništva (fiducij) mjerodavne su odredbe čl. 339. st. 1. i 3. ZV-a i čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05. , dalje: ZOO), koji potonji Zakon se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05. i dr., dalje: ZOO/05).

10. Prema odredbi čl. 339. st. 1. i 3. ZV-a založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnoga vjerovnika iz vrijednosti zaloga, te da propušta činiti na zalogu ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati, s tim da ovo pravo ne zastarijeva.

11. Prema odredbi čl. 368. st. 1. ZOO-a kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari (st.2.).

12. U konkretnom slučaju, uzimajući u obzir da je pravo tuženika upisano u javnoj knjizi (zabilježba da je prijenos prava vlasništva sa imena CV izvršen radi osiguranja novčane tražbine upisana je u zemljišne knjige), proizlazi da vjerovnik (tuženik), ima pravo namiriti se iz založene stvari u opsegu koji isključuje zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja (čl. 368. st. 2. ZOO).

13. Prema tome, u situaciji i kad protekne vrijeme potrebno za zastaru, time nije nastupila zastara (zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, čl. 360. st. 1. ZOO-a), jer je odredbom čl. 368. st. 1. ZOO-a propisano da kad protekne vrijeme za zastaru, kada je pravo vjerovnika upisano u javnoj knjizi vjerovnik ima pravo namiriti se iz stvari osiguranom hipotekom, dakle, ne nastupa zastara u smislu odredbe čl. 360. st. 1. ZOO-a niti se primjenjuje odredba čl. 379. ZOO-a, kojom je propisan rok zastare od 10 godina, a kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja pritom pogrešno primjenjujući odredbe ZOO/05 ( čl. 214. st. 1 i čl. 233.st. 1.), jer je na sporni pravni odnos stranaka trebalo primijeniti odredbe zakona koji je važio u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a to su odredbe ZOO/91.

14. Slijedom izloženog, a obzirom da se sud prvog stupnja ograničio pogrešnim pravnim shvaćanjem da je ovdje jedino odlučno to što tuženik nije tvrdio niti dokazao da bi on (ili prethodni vjerovnici spornog potraživanja) do 20. srpnja 2014. (odnosno u roku od 10 godina od dana kojeg je na ugovor stavljena klauzula ovršnosti) pokrenuli pred javnim bilježnikom postupak prisilne prodaje nekretnine smatrajući glede nastupa zastare mjerodavnim rok od 10 godina propisan odredbom čl. 233. st. 1. ZOO/05) pa u postupku nije raspravljeno i ocijenjeno sve što je odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice, valjalo je zbog ostvarenog razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i s time u vezi pogrešne primjene materijalnog prava primjenom čl. 370. toč. 3. ZPP-a prihvatiti žalbu tuženika te ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

15. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja treba ponovno ocijeniti po tužiteljici istaknuti prigovor zastare potraživanja o kojem je ovdje riječ uzimajući u obzir okolnosti koje su mu ovom odlukom ukazane, raspraviti i druge činjenice na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev, eventualno provesti po tužiteljici predloženo financijsko vještačenje na okolnost visine, ali i utvrđenja pravne prirode (glavnica, kamate) potraživanja obzirom na istaknuti prigovor zastare, kao i raspraviti prigovor prava na dom.

16. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP- a.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić