Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1939/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Barbari Glavaš Štefanac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3919/2024-11 od 27. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3919/2024-11 od 27. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom poslovni broj P-3919/2024-11 od 27. veljače 2025., utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 6. t. 6.1. Ugovora o kreditu br. 754862 od 1. rujna 2004. sklopljenog između tužitelja AJ i prednika tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. i to Volksbanke d.d. u dijelu koji glasi:" jednokratno 1,40% (jedancijeličetiri posto) od iznosa kredita, minimalno- 500,00 kuna (kn petsto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj." (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 178,86 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 13. listopada 2004. pa do isplate i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 509,73 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, dosuditi tuženiku trošak postupka uključujući i trošak žalbe, podredno, ukinuti presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za sastav žalbe i sudske pristojbe za žalbu zahtijeva trošak u iznosu 312,50 EUR.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbe čl. 6. t. 6.1. Ugovora o kreditu br. 754862 od 1. rujna 2004. sklopljenog između tužitelja AJ i prednika tuženika Volksbanke d.d. koji se odnosi na naknadu za obradu kredita, te zahtjev za povratom iznosa naplaćene naknade temeljem stečenog bez osnove.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe žalitelj u žalbi (čl. 355. ZPP-a), kao što nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev koji se odnosi na ništetnost dijela ugovorne odredbe iz čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnosi na naknadu za obradu kredita u bitnom utvrđujući da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja u vezi te odredbe ugovorile obvezu tužitelja da tuženiku plati jednokratne troškove obrade u iznosu od 1,40% iznosa kredita, da je navedena odredba suprotna načelima obveznog prava iz čl. 13. i čl. 18. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94. i 26/96. - dalje: ZOO), te stoga ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 103. st. 1. ZOO-a., te nalaže tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos od 178,86 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2004. pa do isplate.

8.1. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime, vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003 i dr., dalje: ZZP) koji je regulirao pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a kojim je to pitanje bilo regulirano na razini općeg propisa.

8.2. Odredbom čl. 81. st.1. ZZP-a bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecajan na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

9. Protivno žalbenim navodima pravilno sud prvog stupnja utvrđuje, cijeneći iskaz tužitelja i sadržaj ugovora, da se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru koji se nije mogao mijenjati, da je sklapanju predmetnog ugovora o kreditu u potpunosti izostalo pregovaranje o trošku obrade kredita i da tužitelju kao potrošaču nije na jasan i razumljiv način prezentirano u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruju iz te naknade.

10. Naime, tužitelju je po stavu ovog suda trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati, slijedom čega je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da sporna odredba o plaćanju naknade za obradu kredita uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana na štetu potrošača- tužitelja, jer o njoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, s obzirom da je bila unaprijed formulirana i pripremljena od strane tuženika, a sam tužitelj nije imao nikakav utjecaj na njezin sadržaj. U smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, a što tuženik u postupku nije učinio.

11. Stoga se radi o odredbi ugovora koja je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a to znači da je ta odredba nepoštena u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a, te ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a.

12. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništavost predmetnog ugovora o kreditu, na temelju čl. 104. st. 1. i čl. 210. ZOO-a, tužitelj ima pravo na vraćanje onog što je platio na temelju ništave ugovorne odredbe, a kako među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva niti tijek zateznih kamata, to je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama sukladno čl. 214. ZOO-a.

13. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

14. Neosnovana je žalba i u pogledu odluke o trošku, koja se pobija jedino iz razloga što je tuženik smatrao presudu neosnovanom. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 154. st. 1 ZPP dosudio trošak tužitelju koji je uspio u sporu u cijelosti, a odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troška postupka.

15. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić