Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3456/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Zoranu Zoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika BT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Ani Perković Žaja, odvjetnici u Splitu uz sudjelovanje ĐT kao umješača na strani tužitelja, radi opoziva ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi tužitelja i umješača izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1878/2021-22 od 11. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i umješača kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1878/2021-22 od 11. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja su pod točkom I. izreke odbijen zahtjev za opoziv Ugovora o darovanju zbog nezahvalnosti obdarenika, ovdje tuženika. te je odbijen zahtjev za brisanje prava vlasništva obdarenika i upis prava vlasništva tužitelja i njegove supruge ĐT, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
Pod točkom II. izreke je tuženiku dosuđen parnični trošak.
2. Žalbu protiv navedene presude podnosi tužitelj i ĐT (kao umješač) zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlažu presudu suda prvog stupnja ukinuti i vratiti predmet istome sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava iznesene žalbene navode te predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba je neosnovana.
5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.
6. Predmet spora je opoziv ugovora o darovanju zbog nezahvalnosti obdarenika.
7. Žalitelj navodi da je počinjena relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 207. ZPP zbog činjenice da prvostupanjski sud nije donio odluku o prijedlogu ĐT, supruge tužitelja, za miješanje u parnicu.
8. Prema odredbi čl. 206. st. 1. i 3. ZPP osoba koja ima pravni interes da u parnicu koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci, izjavom o stupanju u parnicu. Prema odredbi č. 207. st. 1. ZPP sud može odbiti sudjelovanje umješača, ako utvrdi da ne postoji pravni interes umješača.
9. Prvostupanjski sud nije donio izričitu odluku o izjavi o stupanju u parnicu na strani tužitelja koji je ĐT preko svog punomoćnika, koji je ujedno i punomoćnik tužitelja, dala na ročištu dana 1. ožujka 2022.
10. Nije se ostvario žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi odredbe čl. 207. ZPP-a. Naime, da bi neka osoba stekla status umješača nije potrebna sudska odluka o tome, jer ga u smislu spomenute odredbe stječe podnošenjem izjave o stupanju u parnicu. Donošenje rješenja kojim se prihvaća sudjelovanje umješača u parnici potrebno je samo u slučaju ukoliko neka od stranaka ospori umješaču pravo da sudjeluje u postupku kako to proizlazi iz odredbe čl. 207. ZPP-a. U konkretnom slučaju nije osporeno pravo ĐT da sudjeluje u postupku, pa u tim okolnostima nije ni bilo potrebe donošenju sudske odluke o izjavi o stupanju u parnicu, niti je nedonošenjem takve odluke povrijeđeno pravo ĐT da putem zajedničkog punomoćnika nje i tužitelja, kao umješač sudjeluje u postupku.
11. Žalbenim navodima tvrdi se da je predmet darovanja, temeljem bračne stečevine u ½ dijela u suvlasništvu umješača. Navedena žalbena tvrdnja neodlučna je za predmet spora, a to je opoziv darovanja zbog nezahvalnosti obdarenika za što je potrebno kao odlučno utvrditi činjenicu grube nezahvalnosti obdarenika. Također ta žalbena tvrdnja neodlučna je i za pitanje valjanosti ugovora o darovanju jer raspolaganje tuđom stvari ne čini ugovor ništetnim a ujedno u konkretnom slučaju ne postoje niti drugi razlozi ništetnosti predmetnog Ugovora jer predmetni Ugovor nije protivan Ustavu RH, prisilnim propisima, a niti moralu društva u smislu odredbe članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO). Nastavno na žalbenu tvrdnju ništetnosti ugovora zbog nedostatka zakonske forme ugovora o darovanju valja reći da je prvostupanjski sud iz iskaza stranaka i svjedoka utvrdio da je tuženik uveden u posjed i godinama prije sklapanja ugovora, te da je u ugovoru o darovanju izričito navedeno da je obdarenika, ovdje tuženika, darovatelj uveo u posjed nekretnine. U tim okolnostima, se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da tuženik nije uveden u posjed i da ugovor ništetan zbog nedostatka forme ugovora jer nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta. Naime, kada je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je obdarenik uveden u posjed darovane nekretnine tada je predmetni pisani ugovor o darovanju sklopljen u skladu s odredbom čl. 482. st. 1. ZOO, te nije bila potrebna forma ugovora u obliku javnobilježničkog akta sukladno odredbi čl. 482. st. 2. ZOO.
12. U odnosu na predmet spora, a to je opoziv ugovora o darovanju zbog nezahvalnosti obdarenika, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio dokaze temeljem kojih je utvrdio da nije dokazana nezahvalnost obdarenika odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za opoziv darovanja iz čl. 494. st. 1. i 2. ZOO time da se niti žalbenim navodima ta utvrđena odlučna činjenica niti ne osporava.
13. Odluka o troškovima postupka nije obrazloženo pobijana pa ju ovaj sud nije posebno ni ispitivao imajući na umu sadržaj čl. 365. st. 2. ZPP prema kojem ovaj sud više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti kada se radi o odluci o troškovima postupka te je odluka u tom dijelu potvrđena na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP.
14. Slijedom navedenog je žalba tužitelja i umješača odbijena kao neosnovana te je po osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 27. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.