REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1176/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-86/2025-3 od 10. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-439/2017-91 od 7. ožujka 2025., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-86/2025-3 od 10. travnja 2025. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-439/2017-91 od 7. ožujka 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da isplati tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 3.243,15 Eur sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 8.679,42 Eur sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Ovaj sud, rješenjem broj Revd-3047/2025-2 od 15. srpnja 2025., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Imaju li djelatne vojne osobe, unatoč donesenoj Odluci/09 i Pravilniku/09, pravo na isplatu ostvarenih prekovremenih sati, a sukladno primjeni odredbi važećih Kolektivnih ugovora koji reguliraju prava državnih službenika i namještenika?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbaciti reviziju kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora zahtjev je tužitelja, kao pripadnika Hrvatske ratne mornarice koji je kao djelatna vojna osoba radio na poslovima voditelja komunikacijskog brodskog odsjeka, za isplatu naknada za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 1. veljače do 1. lipnja 2014.
9. Nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 92. Zakona radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01, 114/03 i 137/04 - pročišćeni tekst i 68/05 - dalje: ZR), čl. 3., 12., 14., 40. i 97. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 - dalje: ZSOS), čl. 44. i 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08 - dalje: KU/08), čl. 2., 3. i 6. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 6/03 - dalje: Pravilnik) i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 9/03) u bitnom s obrazloženjem:
- da je tužitelj postupajući po višednevnim radnim nalozima bio na višednevnom dežurstvu pri čemu da je efektivno rad obavljao u trajanju od najmanje 15 sati dnevno, dakle iznad redovnog radnog vremena od 8 sati dnevno;
- da tuženica nije dokazala da je prema ZSOS organizirala preraspodjelu radnog vremena niti da je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća, dok je tužitelj dokazao pravni temelj svoje tražbine u dijelu utvrđenog prekovremenog rada;
- da je tuženica zbog pogrešno vođene evidencije stvarno odrađenog vremena rada tužitelju manje isplatila ukupno 3.243,15 Eur.
10. U odnosu na postavljeno pitanje valja ukazati da je o tom pitanju ovaj sud izrazio pravno shvaćanje u više svojih odluka (Revr-919/2017-3, Revr-573/15, Revr-1334/16, Revr-638/16, Revr-150/13, Revr-542/13, Revr-1845/12, Revr-1902/12 od 29. travnja 2014., Revr-1903/12, Revr-1795/12, Revr-1845/12 itd.) na način da djelatne vojne osobe za obavljanje dežurstva i stražarske službe do 1. listopada 2009. imaju pravo na dodatak na plaću na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima, a nakon 1. listopada 2009., odnosno nakon donošenja Pravilnika o dodatku na plaću i isplatu plaće kao i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, kojima je cjelovito uređeno pitanje dodatka i visine dodatka za dežurstvo i obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba, prema tim propisima, a ne na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima.
11. U ovoj pravnoj stvari zahtjev tužitelja odnosi se na razdoblje od 1. veljače do 1. lipnja 2014., a za koje razdoblje se ne primjenjuje Zakon o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 - dalje: ZSOS), Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 9/03) koja je bila na snazi do 30. rujna 2009., kao ni Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 6/03 - dalje: Pravilnik) koji je bio na snazi do 3. studenoga 2003.
12. U utuženom razdoblju na snazi je Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13 i 75/15 - dalje: ZSOSRH/13), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 50/08, 142/08, 118/09 i 99/12 - dalje: Pravilnik/08) za razdoblje do 31. ožujka 2014., a za razdoblje nakon 1. travnja 2014. Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14, 41/14, 53/14 i 114/14 - dalje: Pravilnik/14) te Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09, 118/12 i 66/14 - dalje: Odluka/09).
13. Donoseći pobijanu odluku nižestupanjski sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva ne ocjenjuju primjenom navedenih propisa niti utvrđuju odlučne činjenice, imajući u vidu da se na radno pravni status tužitelja kao djelatne vojne osobe od 26. lipnja 2013. prvenstveno primjenjuju odredbe ZSOSRH/13 te podzakonski akti koji su doneseni na temelju odredbi ZSOSRH/13 i koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, a o čemu ovisi ima li tužitelj pravo na uvećanu plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom.
14. Budući da nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženice, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
