Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-202/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Alagić, odvjetnica u Vukovaru, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Prelec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2106/2019-35 od 8. prosinca 2025. i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2106/2019-37 od 8. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2106/2019- 35 od 8. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke te sudi:

Odbija se tužiteljica TN s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužiteljici TN, isplati iznos od 4.082,00 eura (slovima: četiritisućeosamdesetdvaeura) sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. "

Svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika Privredna banka Zagreb d.d., preinačuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2106/2019-37 od 8. prosinca 2025. i rješava:

Odbija se tužiteljica TN sa zahtjevom kojim traži od tuženika Privredna banka Zagreb d.d. naknadu troška postupka u svoti od 125,00 eura.

II Odbija se tuženik Privredna banka Zagreb d.d. sa zahtjevom za naknadu troška žalbe izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 2106/2019-37 od 8. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužiteljici TN, isplati iznos od 4.082,00 eura (slovima: četiritisućeosamdesetdvaeura) sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužiteljica TN s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 53,97 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. do isplate.

III/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužiteljici TN naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.718,09 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 8. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa tužiteljica odbija."

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I i III izreke žali se tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Prvostupanjskim rješenjem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u svoti od 125,00 eura.

4. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže uvažiti njegovu žalbu i pobijano rješenje ukinuti, uz naknadu troškova žalbe.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na isplatu svota koje je preplatila u ispunjenju ugovornih odredbi Ugovora o kreditu kojega je nesporno s tuženikom kao kreditorom sklopila 14. rujna 2006. na svotu od 37.590,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (dalje: Ugovor o kreditu) i to u ispunjenju ugovornih odredbi gdje je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa koja je jednostrano voljom tuženika mijenjana tijekom otplate kredita.

6.1. Tako traži i isplatu nepriznate svote umanjenja glavnice u provedenoj konverziji na dan 30. rujna 2015. a prema Dodatku Ugovora o kreditu kojega je sklopila 10. prosinca 2015. (dalje: Dodatak), sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15 – dalje: ZIDZPK) a gdje su stranke ugovorile da je tužiteljici na dan 30. rujna 2015. naime preostale neotplaćene glavnice ostala svota od 17.021,74 eura kao i svote preplate koja će se iskoristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući njegovu visinu sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka prema kojemu je u ispunjenju odredbi Ugovora o kreditu, gdje je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, tužiteljica preplatila do 30. rujna 2015. 1.293,53 eura, naime preplaćenih svota anuiteta po osnovi tečajne razlike u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita do 30. rujna 2015. 2.981,73 eura dok ukupna svota zateznih kamata na tako preplaćene svote kamata i tečaja od 1. siječnja 2009. do 30. rujna 2015. iznosi 1.635,16 eura a preplata koja je priznata tužiteljici konverzijom iznosi 1.774,45 eura pa potom, nakon uračunavanja svote preplate koja je tužiteljici priznata konverzijom, sudi razliku u svoti od 4.135,97 eura, za koju svotu tužiteljica nije namirena.

8. Ovo stoga što prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim prigovore tuženika koji se odnose na sklapanje Dodatka jer niti jednom odredbom ZIDZPK nije propisano da se sklapanjem Dodatka gube prava na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja Dodatka, niti da bi se korisnik kredita provedbom konverzije odrekao prava koja mu pripadaju na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu pa tužiteljici pripada pravo da, unatoč sklopljenom Dodatku, potražuje od tuženika isplatu razlike u preplaćenim svotama koja bi nastala zbog neosnovanog povećanja prvotno ugovorene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule.

8.1. Tako odlučuje u smislu odredbe čl. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) upućujući na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) te ocjenjujući ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta obveze u CHF u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

9. Dodatak Ugovora o kreditu je sklopljen na temelju ZIDZPK, koji Zakon je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene, posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga, jer je s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj pa je ZIDZPK predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike, ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.

10. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama ZIDZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

10.1. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

11. Dodatak koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. ZZP, važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

12. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut S p orazum o korištenju utvrđene preplate (čl. drugi Dodatka- Izračun konverzije), očito je da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.

13. Primjena ZIDZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

14. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.

15. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.

16. Ovo je izrijekom ugovoreno odredbama Dodatka kojom ugovorne strane sporazumno potvrđuju da se Dodatak smatra voljom ugovornih strana na temelju Osnovnog ugovora (Ugovora o kreditu) u skladu s Dodatkom te je time postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima.

17. Dakle, tražbina tužiteljice na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključila Dodatak na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

18. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZIDZPK tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u Ugovoru o kreditu jer ju, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila, vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim Dodatkom pa joj ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

19. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi posl. broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZIDZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZIDZPK stavka 1. uključuje i te uplate.

20. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c st. 1. ZIDZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZIDZPK.

21. Slijedom iznijetog, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK osiguran je povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

22. Kada su dakle, svote koje je tužiteljica platila više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorištene u njezinom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka utvrđenih novim otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZIDZPK. Naime, konverzija izvršena prema ZIDZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično niti ništetnosti.

23. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZIDZPK sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sa tuženikom, ona više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZIDZPK uključuje i te uplate.

24. Ovo je izrijekom ugovoreno u čl. Drugom Dodatka gdje su stranke utvrdile da je tužiteljica prihvatila izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama u valutnoj klauzuli u euro sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatom sukladno čl. 19.c ZIDZPK a odredbom čl. Trećeg su utvrdile iznos neotplaćene nedospjele glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. te iznos preplate dok su naposlijetku u čl. Šestom suglasno utvrdile na dan sklapanja Dodatka a nakon obračuna učinka konverzije, preostali iznos neotplaćene nedospjele glavnice, prema novom otplatnom planu te je tužiteljica nadalje potvrdila kako joj je tuženik dostavio izračun konverzije i ostalu dokumentaciju predviđenu odredbama Dodatka te je svojim potpisom izrazila suglasnost sa prihvatom izračuna konverzije.

25. Tako je sadržajem Dodatka moguće utvrditi da se ne radi o obnovi (novaciji) u smislu odredbi ZOO već je voljom ugovornih strana postojeći ugovorni odnos na temelju osnovnog Ugovora izmijenjen u skladu s Dodatkom, čime je postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima.

26 Stoga tužiteljica ne može zahtijevati niti razliku u provedenoj konverziji jer je odredbom čl. 4. Dodatka, sklopljenog sukladno odredbi čl. 160. ZOO, sporazumno sa tuženikom potvrdila da je postojeći ugovorni odnos na temelju Osnovnog ugovora (Ugovora o kreditu) izmijenjen u skladu s Dodatkom te je time postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima.

27. Slijedom iznijetog je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku tako, da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, u dijelu prvostupanjske odluke pod točkama I izreke pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19.c ZIDZPK pa je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda tako, da je zahtjev za isplatu odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda.

28. Odluka o parničnom trošku u ovoj odluci donijeta je cijeneći činjenicu da je tužiteljica zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu.

29. Tužiteljica naime nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogao biti svjestan da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III izreke pobijane prvostupanjske presude s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom.

30. U odnosu na rješenje od 8. prosinca 2025. je uvažena žalba tuženika i označeno rješenje preinačeno tako, da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg parničnog troška u svoti od 125,00 eura za trošak pristupa na ročište za objavu presude kao i tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe s obzirom na naprijed označenu primjenu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP glede troškova cijele parnice (čl. 380. toč. 3. ZPP).

U Zagrebu, 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis