Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4278/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, Zagreb, Prisavlje 3, OIB:68419124305, koju zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Anela Troskot, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ana Blečić Jelenović i Anela Troskot u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Povrv-184/2021-10 od 30. studenog 2022., dana 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika UĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Povrv-184/2021-10 od 30. studenog 2022. pod stavcima I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika UĆ za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Povrv-184/2021-10 od 30. studenog 2022. pod stavkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Mirne Pliško, javne bilježnice u Puli, poslovni broj Ovrv-4798/2020-2 od 27. studenog 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 480,00 kuna/63,71 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude. Stavkom II. izreke navedeni platni nalog je ukinut u preostalom dijelu. Stavkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.337,50 kuna/177,52 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2022. pa do isplate. Stavkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka iznad iznosa dosuđenog pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude.

2. Protiv navedene presude pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženik zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 710,94 kune/94,36 EUR.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 480,00 kuna/63,71 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužiteljica potražuje od tuženika na ime neplaćene RTV pristojbe za razdoblje od siječnja do lipnja 2020., za TV prijamnik na adresi [adresa], broj obveznika plaćanja pristojbe 4954279.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u predmetnom postupku nije bilo nezakonitog postupanja suda niti je tuženiku oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom.

6. Naime, žalbeni navodi tuženika u bitnom se svode na to da je tuženik na pripremnom ročištu predložio provođenje grafološkog vještačenja na okolnost istinitosti i vjerodostojnosti potpisa na prijavi obveznika/prijamnika, a da je prvostupanjski sud navedeni dokazni prijedlog odbio s obrazloženjem da ga je tuženik bio dužan predložiti prije pripremnog ročišta, i to u roku od 15 dana od primitka podneska tužiteljice na kojem ona temelji svoje zahtjeve u postupku, sve u smislu čl. 461.a st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. , 89/14. i 70/19) – koji zakon je bio na snazi u trenutku donošenja rješenja prvostupanjskog suda od 11. siječnja 2022. kojim je tuženik bio upozoren na navedeno, iako je, po mišljenju tuženika, prvostupanjski sud istog, kao laika i pravnu neuku stranku, sukladno čl. 11. ZPP-a trebao upozoriti na pravne posljedice propuštanja podnošenja tog dokaznog prijedloga u navedenom roku, pogotovo imajući u vidu da je tuženik u podnesku od 15. veljače 2022. naveo da je upoznat sa slučajevima krivotvorenja potpisa, te da sud treba smatrati krivotvorenim bilo koji dokument s njegovim potpisom koji bi tužiteljica dostavila u spis. Stoga tuženik smatra da je prvostupanjski sud nezakonito odbio provesti dokazni prijedlog grafološkim vještačenjem.

7. Međutim, iz predmetnog spisa proizlazi da je dana 7. veljače 2022. tuženiku uredno dostavljeno rješenje prvostupanjskog suda od 11. siječnja 2022. kojim je isti bio upozoren na dužnost iznošenja svih činjenica i predlaganja dokaza potrebnih za utvrđivanje svih činjenica na kojima temelji svoje zahtjeve najkasnije u roku od 15 dana od primitka podneska tužiteljice na kojem ona temelji svoje zahtjeve u postupku, sve sukladno čl. 461.a st. 4. u svezi čl. 461.a st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19). Tuženik je na pripremnom ročištu održanom 8. studenog 2022. predložio provođenje grafološkog vještačenja, a na pitanje suda zbog čega nije u roku od 15 dana od zaprimanja podneska tužiteljice od 13. veljače 2022., koji mu je dostavljen 21. listopada 2022., predložio provođenje grafološkog vještačenja, tuženik je odgovorio da isto nije smatrao potrebnim. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, iz navedenog proizlazi da je tuženik kao laik razumio značenje upozorenja iz rješenja prvostupanjskog suda od 11. siječnja 2022., no da nije smatrao potrebnim predložiti provođenje grafološkog vještačenja u podnesku od 15. veljače 2022., slijedom čega tuženik neosnovano ističe da je prvostupanjski sud propustio, sukladno načelu otvorenog pravosuđenja, pravnu neuku stranku dodatno upozoriti na pravne posljedice propuštanja podnošenja tog dokaznog prijedloga u roku od 15 dana od primitka podneska tužiteljice na kojem ona temelji svoje zahtjeve u postupku, s obzirom da za dodatna upozorenja u konkretnom slučaju očigledno nije bilo potrebe.

8. Prema tome, kako je tuženik dokazni prijedlog za provođenje grafološkog vještačenja podnio izvan roka iz čl. 461.a st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19), tako je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je navedeni dokazni prijedlog odbio provesti, budući da tuženik nije dokazao niti iz stanja spisa proizlazi da predmetni dokazni prijedlog bez svoje krivnje nije mogao predložiti u zakonskom roku (čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19). Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud nezakonito postupio kada je odbio provesti konkretni dokazni prijedlog, te da je u svezi s tim tuženiku oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom, slijedom čega u predmetnom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, na koju tuženik u žalbi neosnovano upire.

9. Nadalje, a suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda u pobijanim dijelovima može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

10. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da tuženik od 22. prosinca 2011. ima prebivalište u [adresa], na adresi [adresa],

- da iz potvrde o obvezniku plaćanja RTV pristojbe (list 17 spisa) proizlazi da je tuženik UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 9. listopada 2019. prijavljen kao obveznik plaćanja RTV pristojbe na adresi u [adresa], šifra obveznika 4954279,

- da je uvidom u presliku prijave obveznika/prijamnika (list 18 spisa) utvrđeno da je tuženik na adresi [adresa], pobliža oznaka "KOD U" , **.**.2019. u 13,29 minuta prijavljen kao redovan obveznik od strane kontrolora 6413 ZĆ,

- da je uvidom u saldakonti karticu (list 19-20 spisa) utvrđeno da tuženik s evidentiranom adresom u [adresa], broj obveznika 4954279, tužiteljici nije podmirio RTV pristojbu u iznosu od po 80,00 kuna/10,62 EUR mjesečno za mjesece od siječnja 2020. do lipnja 2020.,

- da je usporedbom podataka iz dostavljene dokumentacije, a poglavito naznačenog OIB [osobni identifikacijski broj]a koji odgovara OIB [osobni identifikacijski broj]u tuženika, kao i imena i prezimena tuženika, te šifre obveznika naznačene u potvrdi o obvezniku plaćanja RTV pristojbe, utvrđeno da je u predmetnim ispravama naznačen kao obveznik plaćanja RTV pristojbe za TV prijamnik upravo tuženik UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je u predmetnim ispravama (osim u potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske) evidentiran na adresi u [adresa],

- da tuženik nije dokazao da on ne bi bio obveznik plaćanja RTV pristojbe, niti da bi TV prijamnik odjavio,

- da je odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine, broj: 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17. i 94/18., dalje: ZHRT) propisano da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu,

- da iz dostavljenih dokaza proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bio aktivan pretplatnik, a da isti nije dostavio niti jedan dokaz o tome da je TV prijamnik odjavio prije utuženog razdoblja,

- da prigovor tuženika da je tražbina podmirena nije osnovan, budući da iz dostavljenih preslika računa (list 22-24 spisa) proizlazi da se isti ne odnose na utuženo razdoblje, već na mjesece studeni 2020., siječanj 2022. i prosinac 2020.,

- da tuženik nije dokazao da potpis na prijavi obveznika/prijamnika nije njegov potpis, odnosno da bi isti bio krivotvoren,

- da slijedom svega navedenog tužiteljica od tuženika osnovano potražuje utuženi iznos od 480,00 kuna/63,71 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime neplaćenih pristojbi za RTV pretplatu za mjesece od siječnja do lipnja 2020.

12. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu odredaba iz čl. 34. st. 1. ZHRT-a, te odredaba iz čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22), u svezi čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude.

13. Zaključno valja reći da se odluka o trošku parničnog postupka pod stavkom III. izreke pobijane presude žalbom posebno ne osporava, a da ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Sutkinja:

Jadranka Travaš