Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2800/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu ovog suda Tomislavu Aralici, u pravnoj stvari tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Matteu Manarinu, odvjetniku u Rijeci, Vatroslava Lisinskog 6/1 i 2 kat, protiv tuženice PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Anita Vrkić, odvjetnica iz Rijeke, Ante Starčevića kbr. 2, zbog smetanja posjeda, odlučujući povodom žalbe tužitelja i tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-90/2024-3 od 23. travnja 2025., dana 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-90/2024-3 od 23. travnja 2025. pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naložena isplata ondje obređene naknade troškova postupka.

II. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-90/2024-3 od 23. travnja 2025. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen preostali zatraženi parnični trošak tužitelja pa se o tome ovako odlučuje:

Nalaže se tuženici platiti tužitelju daljnji iznos s osnova naknade troškova postupka od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici platiti tužitelju iznos od 125,00 eura s osnove naknade troškova žalbe protiv rješenja, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-92/2021-26 od 25. ožujka 2024. odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužena smetala tužitelja u posljednjem i mirnom posjedu nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka označena kao k. č. br. [katastarska čestica] i opisana kao [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno 17 ETAŽA: NEODREĐENI UDIO i to trosobnog stana broj 17 na petom katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, nužnika, hodnika, lođe i drvarnice ukupne površine 67,10 m2 u [adresa], suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojima je povezan posebni dio na način da je, neutvrđenog dana u studenome 2021., a za što je tužitelj saznao 28. studenoga 2021., provalila bravu na ulaznim vratima, a potom istu i zamijenila novom bravom bez da je tužitelju predala primjerak ključeva ulaznih vrata te se zabranjuje tuženoj svako takvo ili slično smetanje ubuduće, sve u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.231,15 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 23. travnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se s preostalim zatraženim parničnim troškom tužitelj odbija."

2. Rješenje pobija tužitelj u točki II. izreke, i to u dijelu u kojem mu nije obređen sav zatraženi trošak postupka, i to zbog žalbenog razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), to jest zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijanog rješenja. Potražuje naknadu troškova žalbe.

3. Rješenje pobija tuženica u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže da viši sud osporene rješenje preinači ili ukine. Potražuje naknadu troškova žalbe.

4. Tužitelj je dostavio pismeni odgovor na žalbu tuženice u kojem osporava njene žalbene razloge.

5. Žalba tužitelja je osnovana dok žalba tuženice nije.

6. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se rješenje suda prvog stupnja može ispitati, izreka mu je razumljiva, ne proturječi samo sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za sudskom zaštitom zbog oduzetog posjeda stana, te zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- stranke su bivši obiteljski partneri čija je zajednica prekinuta;

- predmet postupka je stan, odnosno posebni dio nekretnine, zgrade sagrađene na o k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], stambena zgrada i dvorište od ukupno 5 ari i 19 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 17 etaža, neodređen udio, trosobni stan broj 17 na petom katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, nužnika, hodnika, lođe i drvarnice ukupne površine 67,10 m2 u [adresa];

- dok je zajednica trajala stranke su živjele u predmetnom stanu, zajedno sa svojom djecom;

- tuženica je napustila stan u lipnju 2021;

- tužitelj je ostao u posjedu stana te je u času utuženog čina bio u posljednjem mirnom posjedu istog;

- tužitelj je pomorac pa dugo izbiva iz mjesta prebivališta, a u posjedu stana mu pomažu majka, otac, sestra i šogor;

- tužitelj je prije studenoga 2021. promijenio bravu na ulaznim vratima;

- tuženica potvrđuje kako je 2021. „kad je došlo hladnije vrijeme“ željela ući u predmetni stan da bi uzela neke stvari od djece iz njega, ali nije mogla ući u stan jer je tužitelj promijenio bravu, zbog čega je pozvala ključara i promijenila bravu od gornje i donje brave ulaznih vrata kao i od portuna, a o tome nije kontaktirala niti tužitelja, niti njegove roditelje;

- tuženica je tužiteljevim pomoćnicima u posjedovanju 7. rujna 2021. poslala SMS poruke u kojima protestira zašto je promijenjena brava na ulaznim vratima stana;

- krajem studenoga 2021. tužitelj je putem pomoćnika u posjedovanju zamijenio čitava ulazna vrata s novim protuprovalnim vratima i tako povratio oduzeti posjed stana.

10. Na utvrđene činjenice sud je primijenio odredbe članaka 21., 22. i 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) te odlučio kao u izreci.

11. Sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Sud prvog stupnja u obrazloženju osporene odluke navodi kako je utvrdio da je tužitelj bio u posjedu predmetnog stana, kako se u predmetnoj situaciji poslužio dopuštenom samopomoći, da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik predmetnog stana, kao i da je tužena promijenila predmetnu bravu. Ističe kako je "stav ovoga suda da sudska zaštita posjeda nije isključena nakon što se tužitelj poslužio dopuštenom samopomoći zato što zakonske odredbe koje reguliraju pitanje načina pružanja posjedovne zaštite zbog smetanja posjeda ne isključuju jedna drugu, odnosno posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći ne dokida pravo i na sudsku zaštitu kao potpuniji oblik posjedovne zaštite, odnosno u konkretnom slučaju tužitelj ima pravo zahtijevati posjedovnu zaštitu mada se poslužio dopuštenom samopomoći i može zahtijevati samo zabranu tuženoj svakog daljnjeg ili sličnog smetanja posjeda, slijedom čega je u cijelosti valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u točki I. izreke rješenja."

13. Ovaj viši sud smatra kako su gornja utvrđenja i pravna shvaćanja kao pravilni.

14. Glede dijela žalbenih razloga tužiteljice valja najprije kazati kako je u ovoj vrsti postupka, po čl. 441. ZPP, isključeno raspravljanje o pravu na posjed i o pravnoj osnovi. Tuženica osporava da je tužitelj bio isključivi posjednik stana jer da je i ona bila suposjednica istoga, pa da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenicu isključivog posjeda tužitelja.

15. Sud prvog stupnja smatra kako je posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine bio upravo tužitelj s obzirom da iz iskaza tužene proizlazi da je napustila posjed predmetnog stana u lipnju 2021. te iz njenog iskaza proizlazi i da je upravo ona promijenila predmetnu bravu s obzirom da je navela da nakon što je uzela stvari iz stana, da je zvala ključara te da je taj dan promijenila donju bravu s obzirom da je u gornjoj bila zabijena neka daska i da se nije moglo ući u stan bez da se otključa donja brava te da se ne sjeća tko je došao za promijeniti bravu, kao i da nije kontaktirala tužitelja da je promijenila bravu i da nije zvala roditelje tužitelja jer da su u lošim odnosima.

16. Pravilan je stav tuženica kako ona nije izgubila suposjed stana, u kom su prije njenog napuštanja stana u lipnju 2021. živjele zajedno obje stranke, samo zato jer se u lipnju 2021. iselila iz njega. Ona je zadržala ključeve stana i time ostvarivala faktičnu vlast nad njime, bez obzira što u njega nije ulazila. Ali je moga da je htjela. Ona je izgubila suposjed onog trenutka kad je tužitelj, nakon njenog iseljenja, promijenio bravu na ulaznim vratima stana, a ona nije reagirala nakon čega se tuženikov isključivi posjed stana umirio.

17. Jer po čl. 20. st. 3. ZPP, ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno, odnosno prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda.

18. Po čl. 21. st. 2. ZPP, i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran.

19. A pravo na zaštitu posjeda prestaje po čl. 21. st. 3. ZPP protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

20. Zato je u ovom predmetu bitna činjenica kad je GR, sam ili preko pomoćnika, promijenio bravu na ulaznim vratima stana nakon što se PR iz njega iselila u lipnju 2021, kad je PR za to saznala te da li se samostalni posjed GR umirio prije no što je PR u studenom 2021. promijenila bravu i počinila utuženi čin.

21. Iz iskaza BR, tužiteljeve sestre, proizlazi kako su tužitelj i njezin suprug promijenili bravu u kolovozu 2021. te da im je tuženica potom poslala poruku da zašto su promijenili bravu jer da su joj stvari u stanu. Slično iskazuju i svjedoci HR, ZR i ĆR. ĆR se čak sječa kad je tuženica poslala poruku njegovom sinu (tužitelju) kako ne može ući u stan. Kaže da je to bilo 7. rujna 2021. Tuženica ne osporava ove činjenične navode.

22. Stoga ovaj viši sud po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP na temelju iskaza BR, HR, JR i ĆR utvrđuje kako je tužitelj GR promijenio bravu na ulaznim vratima stana, nakon iseljenja tuženice u lipnju 2021, negdje tijekom kolovoza 2021. i na takav način joj oduzeo suposjed stana. Tuženica je za taj čin i za osobu koja ga je počinila saznala neutvrđenog dana ali najkasnije 7. rujna 2021. Ali kako ona nije reagirala traženjem sudske zaštite oduzetog suposjeda u daljnjem roku od 30 dana, dana 7. listopada 20121. isključivi posjed tužitelja se umirio. Pa kad je neutvrđenog dana u studenom 2021, za što je tužitelj saznao 28. studenoga 2021, tuženica PR počinila utuženi čin – promijenila bravu na ulaznim vratima stana, isključivi posjed tužitelja je bio miran. Stoga je u konačnici pravilan zaključak suda prvog stupnja kako se tužitelj u tom trenu nalazio u isključivom posjedu stana, pa je ispunjena ova pretpostavka za pružanje posjedovne zaštite, dok se osnovni žalbeni razlog tuženice ukazuje neosnovanim.

23. Valja naglasiti kao se u postupku radi smetanja posjeda ne odlučuje o stvarnim pravima, čak je zabranjeno i raspravljanje o njima, već se utvrđuju pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite, one o kojima je gore bilo riječi. Tuženica uvijek može u za to odgovarajućem sudskom postupku tražiti utvrđenje kako je suvlasnica stana, trpljenje upisa njenog suvlasništva u zemljišnim knjigama i predaju u suposjed istog.

24. Radi svega rečenog valjalo je po čl. čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, a svezi s čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku u osporenim dijelovima.

25. Kako je tuženica izgubila parnicu pravilna je odluka suda prvog stupnja da je po čl. 154. st. 1. ZPP, u svezi s čl. 155. ZPP, dužna tužitelju naknaditi njegove potrebne troškove postupka, a troškovi zastupanja po odvjetniku su obređeni prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT). Prema odredbi Tbr. 7./2 OT Odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, i to, između ostalog, i u postupcima radi smetanja posjeda.

26. Iz odredaba OT razvidno je kako je u predmetima smetanja posjeda jednokratna nagrada ograničena samo na do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, a preko toga mu pripada daljnja nagrada. Prema Tbr. 7./2. alineja treća OT, u slučaju ako se postupak ponavlja nakon ukidne odluke, taj ponovni postupak se smatra novim prvostupanjskim postupkom i odvjetniku u tom postupku pripada još jedna jednokratna nagrada. Dakle, u pravu je tužitelj kad u svojoj žalbi tvrdi kako mu je bilo potrebno obrediti još jednu jednokratnu naknadu za prvostupanjski postupak jer je postupak ponovljen nakon ukidne odluke. Zato je valjalo potvrditi odluku pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naložena isplata 1.231,15 eura, ali i preinačiti dio te odluke u kojoj se navodi kako se tužitelj odbija s preostalim zatraženim troškom postupka te mu obrediti daljnji iznos naknade troškova postupka od zatraženih i ožalbljenih 500,00 eura (jednokratna nagrada od 250 bodova X 2,00 eura vrijednost boda + 25% PDV, ali ne više od zatraženih 500,00 eura).

27. Stoga je o trošku postupka valjalo po čl. 161. st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

28. Kako je tužitelj uspio sa svojom žalbom osnovan je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbe protiv rješenja pa mu je po čl. 161. st. 2. ZPP valjalo obrediti zatraženih 125,00 eura po Tbr. 10. st. 2. i 4. OT (50 bodova x 2,00 eura vrijednost boda + 25% PDV).

29. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa je njen zahtjev za naknadom troškova žalbe valjalo po čl. 161. st. 1. ZPP valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 27. siječnja 2026.

Sudac:

Tomislav Aralica